70 godina Bugarsko-Hrvatskih bilateralnih diplomatskih odnosa

Odlukom Vlade od 19. travnja 1941. godine, Carevina Bugarska je među prvim državama koje priznaju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ovim aktom priznaje se pravo hrvatskoga naroda na samostalnost i utvrđuje se tradicionalno prijateljstvo između dva naroda. Samo tri dana kasnije, objavljena je i Odluka Vlade o uspostavi redovitih diplomatskih odnosa između dvije države, te je postavljen početak njihovih bilateralnih državno-političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa.

Dr. Vladimir Židovec prvi je hrvatski izvanredni i opunomoćeni ministar u Sofiji (1941.-1943.). Rođen je 31. siječnja 1907. godine u Karlovcu. Studirao je pravo u Zagrebu i Beču, a 1930. godine i doktorirao. U očevom odvjetničkom uredu radi od 1929. do 1937. godine. Bio je član odvjetničke komore grada Karlovca. Ljubitelj prirode i putovanja, pisao je članke za časopis „Hrvatski planinar“, među kojima i jedan putopis iz Bugarske.

Dr. Vladimir Židovec predao je vjerodajnice caru Borisu III. 5. kolovoza 1941. U prvi sastav hrvatskoga izaslanstva u Sofiji bili su uključeni Silvije Celebrini (tajnik), Milovan Molnaj (načelnik ureda), potpukovnik Adam Petrović (vojni izaslanik od jeseni 1941.), Andro Fabris i Miroslav Boršić. Za izaslanika za novinstvo postavljen je ugledni hrvatski novinar Stjepan Mosner. Dr. Židovec opozvan je u ljeto 1943. godine. Napušta Bugarsku 18. kolovoza, a svoje dojmove o zemlji i Bugarima brižno ispisuje dvije godine u svome dnevniku. Njegovi zapisi objavljeni su u Zagrebu kolovoza 1944. godine pod nazivom „Bugarska danas i kroz stoljeća“. Knjigu dr. Vladimira Židovca objavila je Vojna izdavačka kuća u Bugarskoj 2004. godine.

Novi hrvatski opunomoćeni ministar je dr. Stijepo Perić, rođen 1896. godine u Stonu. Završio je pravo u Zagrebu i radio kao odvjetnik u Dubrovniku. Do dolaska u Sofiju, bio je prvi hrvatski opunomoćeni ministar u Rimu. Predao je vjerodajnice premijeru Bogdanu Filovu 2. rujna 1943. godine. Za njegova mandata u hrvatskom izaslanstvu uvedena je dužnost „savjetnik izaslanstva“, na koju je postavljen Vlaho Buško, dotadašnji savjetnik Hrvatskoga izaslanstva u Rimu. Novi tajnik Poslanstva također je jedan od službenika u Rimu – Anton Borozan. Međutim, ubrzo (studeni 1943.) je dr. Stijepo Perić postavljen za ministra vanjskih poslova NDH, a na upražnjeno mjesto u Sofiji dolazi admiral Đuro Jakčin. Bivši pomorski časnik austro-ugarske vojske i hrvatski vojni izaslanik u Berlinu, predao je svoje vjerodajnice 18. siječnja 1944. godine. Ali samo mjesec dana kasnije, u veljači, admiral Jakčin umire u Sofiji. U travnju 1944. na njegovome mjestu postavljen je dr. Nikola Rušinović. Ovaj liječnik po obrazovanju, također je radio kao savjetnik u izaslanstvu u Rimu. Dr. Nikola Rušinović napustio je Sofiju 3. rujna 1944. godine. U razdoblju od 27. srpnja 1941. do 7. rujna 1944. godine tajnici u veleposlanstvu su prof. Andrija Fabris (27. srpnja 1941. – travnja 1942.), prof. Antun Borozan (15. kolovoza 1943. – 13. studenoga 1943.), dr. Ivo Škrobot (lipanj 1942. – srpanj 1943.) i dr. Marijan Ferek (lipanj 1942. – ožujak 1943.). Izaslanik za konzularna pitanja je dr. Fedor Cicak, izaslanik za novinstvo i kulturu od 1941. do 1944. godine je Stipe Mosner, koji je u razdoblju od 15. kolovoza 1943. do 7. rujna 1944. istodobno i tajnik i vršitelj dužnosti opunomoćenog ministra u odsutnosti poslanika. Osim vojnoga izaslanika Adama Petrovića, akreditirani su i pomoćnik vojnoga izaslanika Franjo Keser, privremeni izaslanik za trgovačka pitanja ing. Franjo Gašparović, izaslanik za socijalna pitanja Jozo Bajurin. U hrvatskome poslanstvu u Sofiji od početka do zatvaranja radilo je tridesetsedam ljudi.

Prvi (i posljednji) bugarski veleposlanik u NDH poznati je bugarski novinar, u to vrijeme ravnatelj Uprave za tisak, Jordan Mečkarov. Rođen je 1. svibnja u Kjustendilu. Specijalizirao je pravo u Bruxellesu i Ženevi. Međutim, inteligentni i talentirani dr. Mečkarov nastavlja svoje obrazovanje – završava dramaturgiju u Parizu, te studira novinarstvo u Berlinu od 1921. do 1923. godine. U sustav Ministarstva vanjskih poslova i vjerskih pitanja ulazi 1924. godine kao izaslanik za novinstvo pri Bugarskom poslanstvu u Beču. Godine 1941., 3. lipnja, car Boris III. imenuje ga izvanrednim poslanikom i opunomoćenim ministrom u Zagrebu. Jordan Mečkarov predaje vjerodajnice državnome poglavaru Anti Paveliću 14. srpnja 1941. godine. Još iste večeri u Zagrebu se osniva Hrvatsko-bugarsko društvo, u čije upravno tijelo ulaze poznati hrvatski politički, znanstveni i kulturni djelatnici – prof. Ivan Oršanić, dr. Blaž Jurišić, dr. Mile Budak, Marko Došen, dr. Franjo Dujmović, prof. dr. Miho Barada, dr. Milan Ivšić, dr. Stjepan Ivšić, te bugarski pisac, dramaturg, književni kritičar i pravnik koji živi u Zagrebu – Ilija Milarov i dr.

Osobne kvalitete bugarskoga diplomata dr. Mečkarova, njegova aktivnost i erudicija pridonose brzom aktiviranju bugarsko-hrvatskih odnosa u svim područjima života, a osobito u području kulturnih kontakata. U hrvatskoj prijestolnici gostuju bugarski novinari, pisci, glazbenici (Carski simfonijski orkestar i gudački kvartet, operni pjevači Bojka Konstantinova, Stojan Kolarov i dr.). Organiziraju se izložbe i tribine, tiska se prvi broj časopisa „Zagreb – Sofija“, objavljuju se knjige Elina Pelina, Jordana Jovkova, Angela Karalijčeva, Stojana Zagorčinova i dr. U Bugarskom poslanstvu koje se nalazilo na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, na broju 12, česti gosti su poznate osobe iz hrvatskoga kulturnog i javnog života.

Dana 8. prosinca 1941. godine u Sofiji je potpisan sporazum o kulturnoj suradnji kojim se predviđa promicanje kulturno-povijesnog nasljeđa oba naroda i niz inicijativa na području znanosti, obrazovanja i kulture. Na potpisivanje stiže službeno hrvatsko izaslanstvo, pod vodstvom ministra vanjskih poslova dr. Mladena Lorkovića. Samo oko dva mjeseca kasnije, 25. rujna 1941. u Zagrebu su potpisana tri gospodarska sporazuma – Sporazum o trgovini, Sporazum o razmjeni roba i Pismo suglasnosti o primjeni Veterinarske konvencije, sklopljene između Bugarske i Jugoslavije 1934. godine do potpisivanja Hrvatsko-bugarskoga veterinarskog sporazuma. Sporazumom o trgovini Bugarska i Hrvatska priznaju međusobno načelo najpovlaštenije nacije na području trgovine, industrije, plovidbe, te nadležnosti sudbene vlasti (pitanje jurisdikcije) i dr. Izrađen je i projekt o osnivanju Hrvatsko-bugarske trgovinske komore.

Sporazum između Bugarske i NDH o uređivanju uzajamne pravne zaštite i sudske pomoći u području građanskog i trgovačkog prava potpisan je 18. veljače 1943. godine u Sofiji. Veze i kontakti između državnih institucija, te bugarskog i hrvatskog naroda svakom sljedećom godinom postaju sve intenzivnije i plodonosnije, čemu uveliko pridonose aktivnosti izaslanstava u Sofiji i Zagrebu, kao i osobne aktivnosti dvaju opunomoćenih ministara – dr. Vladimira Židovca u Sofiji i dr. Jordana Mečkarova u Zagrebu. U oba glavna grada često gostuju kulturni i znanstveni djelatnici, vojni stručnjaci, sportaši, gospodarstvenici – na Plovdivskome sajmu otvoren je hrvatski paviljon, dok Bugarska sudjeluje na Zagrebačkom sajmu; u posjet Zagrebu dolaze izaslanstva bugarskih uzgajivača peradi i poljoprivrednih zadruga.

Suradnja između Zagrebačkog državnog kazališta i Narodnoga teatra u Sofiji vodi do realizacije prvih premijera – u Sofiji hrvatske drame „Ognjište“ Mile Budaka, a u Zagrebu drame „Majstori“ Rače Stojanova, koju je režirao vodeći redatelj Zagrebačkog državnog kazališta, Branko Gavella. Od 27. srpnja 1943. godine Radio Zagreb započeo je emitirati „Bugarski radiosat“ koji se uređuje svaki drugi utorak u mjesecu.

Dr. Jordan Mečkarov ostaje na dužnosti do 13. rujna 1944. godine. Usprkos poslanoj zapovjedi da napusti Zagreb, on ostaje u hrvatskoj prijestolnici s dijelom osoblja Bugarskoga poslanstva. Krajem svibnja 1945. godine je uhićen od strane posebnog odjela pri Stožeru Prve bugarske armije i vraćen u Bugarsku. Narodni sud ga osuđuje na 10 godina zatvora te je poslan u logor. Dr. Jordan Mečkarov umire 11. veljače 1954. godine.

Moglo bi se još mnogo govoriti o zaslugama i postignućima diplomatskih predstavništava u Sofiji i Zagrebu te o blagotvornom utjecaju ustanovljenih diplomatskih odnosa između dviju država kao bitnom čimbeniku uzajamnom upoznavanju, suradnji i vezama između bugarskog i hrvatskog naroda, usprkos svim teškoćama izazvanima ratom koji bijesni Europom.

 

(Prevela Ksenija Banović)