Baba Marta je jedan od najstarijih do današnjih dana očuvanih bugarskih običaja. Toga se dana svojim najbližim, kao i onima koje se voli, poklanja privjesak – martenica – od isprepletenog crvenog i bijelog konca – jer ona nosi zdravlje, sreću i dug život. Crvena boja je za zdravlje i sreću, a bijela za dug život. Na selu se martenicama ukrašavaju i stabla voćaka, a i stoka – ne bi li sljedeća godina bila što plodnija. Prema narodnom vjerovanju, 1. ožujka/marta je početak proljeća, a tada se u prirodi bude i zle sile, a martenice imaju magičnu moć da štite od tih sila – bolesti i uroka.

U nekim dijelovima Bugarske koristi se samo crveni konac, u nekima u više boja, no uvijek dominira crvena. U nekim se dijelovima Bugarske koncu dodavala zlatna ili srebrna kovanica – vjerovalo se da se tako ljudi, stoka, voćke, čuvaju od bolesti. Samome izgledu martenice, ljepoti izrade, bogatstvu oblika, u narodnome se stvaralaštvu nešto kasnije pridaje veći značaj – izrađuju se od vune, svilenog ili pamučnog konca i različitih su oblika – kovanica, zviždaljki itd., osobito današnjih dana.

Vrlo su zanimljivi i običaji na selu tijekom mjeseca ožujka, kada se nose martenice. Prvog ožujka pazilo se da se ne dotakne crni kotao na lancu iznad ognjišta – da nevrijeme ili neka nepogoda ne bi uništilo polja žita i kukuruza. Ostao je i običaj da se ispeku mali hljepčići koji se premažu medom i podijele po svim domovima u okolini, i oni ih također čuvaju od bolesti. U Razgradskom području, u svitanje, domaćice stavljaju crvenu tkaninu na stablo, ne bi li razveselile Babu Martu. U Trojanskom području žene prije svanuća okite crvenom vunom ulazna vrata, stabla voćaka, posuđe s mliječnim proizvodima, rogove stoke itd. A u Haskovu, baka koja rano prije svanuća pravi martenice svojim unucima, oblači se sva u crveno. Otud i dolazi narodno vjerovanje da Baba Marta prvoga ožujka obilazi ljude i usjeve obučena u crvenu haljinu, s crvenom maramom na glavi i crvenim čarapama.
Martenica se stavlja na lijevu stranu kaputa, pulovera, haljine, blizu srca, i tu ostaje sve do prvog susreta s lastavicom ili rodom – vjesnicima ponovnog buđenja prirode. Tada ih se skida i stavlja na rascvjetalo ili ozelenjelo drvo.

Danas je rasprostranjen i običaj da se odabere jedan dan od 1. do 22. ožujka, i ovisno o tome kakav će biti taj dan takva će biti cijela godina – ako je sunčan dan godina će biti uspješna a ako kiši i vrijeme je ružno – bit će problema.

Tagovi | običaji