Autor: Diana Glasnova •

16. travnja 1879. godine, u Velikom Trnovu je 213 zastupnika potpisalo Ustav Kneževine Bugarske, koji je u povijesti ostao poznat pod nazivom Trnovski. Ovaj ustav sadržava 169 članaka, raspoređenih u 22 poglavlja. Kneževina se definira kao «ustavna nasljedna monarhija s narodnim saborom» i širokim ovlastima budućeg kneza. Trnovski ustav je mijenjan samo dva puta – 15. svibnja 1893. i 11. srpnja 1911. g. Kad su se na vlasti utvrdili komunisti, 4. prosinca 1947. zamijenili su ga Ustavom Narodne republike Bugarske, kojeg je prihvatio Narodni sabor.

Projekt sastavljanja bugarskog ustava pokrenut je tijekom ljeta 1878. godine – odmah nakon potpisivanja za bugarski narod nepovoljnih rješenja na Berlinskom kongresu, koja su osakatila krvavo i mučno stečenu slobodu. Taj je zadatak dodijeljen Lukijanovu, upravitelju pravnog odjela privremenih ruskih okupacijskih vlasti u Bugarskoj. Projekt je završen krajem jeseni, a ruskom ga je imperatoru osobno predstavio knez Dondukov. Krajem siječnja imperator ga je odobrio, projekt je vraćen iz Peterburga i preveden je na bugarski. Na otvorenju Osnivačkog narodnog sabora, 10. ožujka 1879. godine, podijeljen je svim zastupnicima. Izabrana je komisija od 15 članova koja je morala dati «točno mišljenje o osnovnim zamislima koje su temelj ustava, izdvojiti ih i protumačiti pomoću znanosti i svog životnog iskustva».

Parlamentarna zgrada u Velikom Trnovu

Komisija je 21. ožujka svoje izvješće predstavila Narodnom saboru. U duhu «razumnog konzervativizma» ona je dala cijeli niz važnih prijedloga: uvesti imovinski i obrazovni cenzus prilikom izbora saborskih zastupnika; utemeljiti senat koji čine osobe iz visokih crkvenih redova, sudstva i znanstvenici koje će birati sam knez. Predlaže se da samo jedan dio članova tog senata narod bira izravno. U prijedlozima Komisije nema ničeg neobičnog – u to vrijeme u cijeloj Europi politička je znanost apologija postojećeg konzervativnog ustroja. Međutim, bugarski su saborski zastupnici htjeli položiti temelje jedne moderne svjetske nacionalne države s buržoasko-demokratskim ustrojem. Strastvenim i sadržajnim govorima, Petko Karavelov i Penčo Slavejkov odbacuju prijedloge Komisije. Ovo je prva pobjeda bugarskog liberalizma. Bugarski narodni predstavnici su si postavili visoke demokratske standarde koji su u ono vrijeme postojali samo u jednoj državi u Zapadnoj Europi – u Belgiji. Zato oni u velikoj mjeri kopiraju njezin ustav. Nakon burnih rasprava tijekom razmatranja projekta, Sabor prihvaća inovativan, progresivan i demokratski Ustav mlade bugarske države – jedan od najdemokratičnijih ustava u Europi. On ima demokratski karakter ne zahvaljujući intervenciji velikih sila, nego zahvaljujući suverenoj volji Bugara, njihovom nepokorenom nacionalnom duhu, iskonskoj vjeri našeg naroda u slobodu i jednakost svih ljudi u svijetu. Izraz te vjere je jedinstveni članak 61. temeljnog bugarskog zakona koji jamči slobodu «svakom robu, neovisno o spolu, vjeri i nacionalnosti, čim kroči na bugarsko tlo».

Važno je naglasiti da je informacija o sjednicama Narodnog sabora u Trnovu stigla i do hrvatskih čitatelja. «Vienac» je objavio dva izvješća – «Bugarski narodni sabor u Trnovu», Vienac, br. 17/1879 . i «Trnovo i prvi bugarski narodni sabor», Vienac, br. 18/1879.

Trnovski ustav jamčio je jednakost građana pred zakonom, neovisno o vjeri, podrijetlu i socijalnom položaju u društvu. Privatna je imovina proglašena «svetom i neprikosnovenom». Zabranjuju se ropstvo, podjela na staleže i cenzura. Osigurava se besplatno osnovno obrazovanje koje je obavezno za sve bugarske građane i građanke te se jamči sloboda govora i tiska.

Danas, kada slavimo 130 godina od prihvaćanja našeg prvog ustava, političari bi se trebali barem jednom dnevno prisjetiti riječi narodnog pisca P. R. Slavejkova, koji je za vrijeme rasprava u Osnivačkom saboru rekao: «Nema veće gluposti od ove da čovjek može sebe smatrati pametnijim od svih i da pretendira da upravlja drugima… Jedan narod mnogo bolje zna što mu treba, jer poznaje svoje tegobe i razumije što ga tišti. Privilegirani ljudi njegove probleme vide drugačije….»

(Preveo Lazar Glasnović)