24. Svibanj – Dan slavenske pismenosti i svete braće Ćirila i Metoda

Autor: Marija Ivanova •

Ovo je dan ponosa i radosti za sve Bugare. Naša slova su naš identitet i naš doprinos raznolikosti europske kulture. Ona su bugarsko kulturno nasljeđe koje je naša država očuvala od davnih stoljeća pa sve do danas. 24. svibanj je bugarski praznik s najduljom tradicijom obilježavanja – već 200 godina Bugarska slavi dan svetih Ćirila i Metoda – utemeljitelja slavenske pismenosti. 24. svibanj je bugarski praznik kojeg poštuje svaka vlast, svaka vlada, praznik koji je iznad politike, iznad borbi, oslobođenja, ratova. 24. svibanj je bugarski praznik koji se slavi i izvan granica naše domovine, slavi ga i Vatikan, jer je djelo Svete braće i kulturno bogatstvo cijele europske civilizacije.

Slava Svetoj braći i proučiteljima

22. svibanj 1803. – prema pisanju jednog svećenika u zborniku s armenskim putopisima iz 1813. g., toga je dana u Šumenu slavljen dan bugarske azbuke;

1852. – prva saznanja o slavljenju povodom dana svetih Ćirila i Metoda u «Krestomatiji slavenskog jezika» Neofita Bozvelija;

30. rujna 1880. – svojom enciklikom Grande munus, papa Leon XIII. promijenio je štovanje Svete braće u praznik cijele kršćanske crkve:

1892. – Stojan Mihajlovski napisao je ushićenu himnu « Върви, народе възродени…», s kojom i do danas slavimo praznik;

Idi narode ponovo rođeni
k svjetloj budućnosti idi
S književnošću, tom silom novom
sudbinu si iskroji

1901. – Panajot Pipkov, učitelj Lovčanske škole,  je uglazbio ove stihove

31. prosinca 1980. – apostolskom poslanicom Egregiae Virtutis, papa Ivan Pavao Drugi proglašava Svetu braću suzaštitnicima Europe, zajedno sa svetim Benediktom Nursijskim

Mi mislimo da će zaštita cijele Europe biti bolje razumljiva ako velikome djelu oca zapadnog redovništva pridodamo
osobite zasluge braće svetih Ćirila i Metoda
…s učenicima svetih Ćirila i Metoda
njihova se misija nastavlja u Bugarskoj.

Ovdje, blagodareći svetom Klimentu Ohridskom, ponikla su dinamična središta redovničkog života.Ovdje je rođena ćirilica. Odavde kršćanstvo kreće prema novim područjima, prolazi susjednom Rumunjskom, stiže u daleki Kijev, a poslije se širi do Moskve i još dalje na istok.

14. veljače 1981. – u bazilici «San Clemente», uz grob sv. Konstantina-Ćirila, papa Ivan Pavao II. pročitao je svoju molitvu u slavu objediniteljske uloge Solunske braće. «…Vi koji ste pronijeli različitim narodima poslanje o univerzalnoj ljubavi, koju je Krist propovijedao, okupite narode Europe! Neka u spoznaji o svojem općem kršćanskom nasljeđu žive u međusobnom razumijevanju i solidarnosti, neka šire mir među svim nacijama svijeta! Amen.»

1984. – prilikom svojeg posjeta Bugarskoj, glavni tajnik UN-a Javier Péres de Cuéllar je izjavio da je upravo «…načelo ravnopravnosti i samoodređenja naroda, proglašeno od sv. Ćirila i Metoda unijeto u Povelju o ljudskim pravima.»;

24. svibnja 2002. – u Narodnom dvorcu kulture u Sofiji, papa Ivan Pavao II. obratio se bugarskome narodu – «Europa treba Bugarsku i njezin kršćanski narod

24. svibnja 2006. – prilikom tradicionalne audijencije u Vatikanu, starozagorski mitropolit Galaktion donosi u ime Svetog sinoda Svetome ocu ikonu sv. Ignjaca. Benedikt XVI., koji kaže da će Bugarska svojim ulaskom u EU obogatiti europsku kulturnu raznolikost, dobiva od premijera Sergeja Staniševa i ikonu s preslikom pokrivnog plašta sv. Ivana Rilskoga, iz XVII: stoljeća. Na primanju kod Svetoga oca bili su i pjesnik Ljubomir Levčev, violinist Minčo Minčev i rektor Sofijskog sveučilišta prof. Bojan Biolčev.

(Prijevod: Katica Brajković)