Close up of a Bulgarian rose (Rosa Damascena) near Karlovo

PRAZNIK RUŽA U DOLINI RUŽA

FESTIVAL RUŽA, KAZANLAK, PROGRAM 2019

Potražite li na zemljopisnoj karti Bugarske Dolinu ruža, nećete je naći. Zato što ovo lijepo ime, puno boje i arome, nije zemljopisni pojam. Tako se zove polje s ružama u naručju dviju planina – Stare planine i Srednje gore, od Klisure do Tvrdice – Kazanlaške i Karlovske kotline:

«Ovdje kao da je zrak mekši i nebo – dublje nego li igdje u Bugarskoj. Tu je sama priroda stvorila vrt, navodnjavan hladnim rječicama i planinskim potocima, okružen zelenim livadama. Gradići puni crvenih krovova – Sopot, Karlovo, Kalofer i Kazanlak – nanizani su poput jantarnog zrnevlja na velikoj brojanici, usred mora njiva sa suncokretima, trsovima, lavandom, metvicom i prekrasnom ružom uljaricom koja je ovdje pronašla najzahvalnije tlo na svijetu!» Tako je engleska povjesničarka Mercia MacDermott opisala bogatstva Doline ruža u svojoj knjizi o Levskome «Apostol slobode».

benefits-from-rosa-damascena-title-550x300

Industrijalizacija, velike građevine i moderne magistrale zaobišle su ovaj kutak Bugarske. Moćna snaga Balkana zaustavlja studene vjetrove sa sjevera, a kroz dolinu rijeke Strjame dopiru južni vjetrovi koji nose dah toplog Egejskog mora. Klima je blaga, sa srednjom godišnjom temperaturom od 11,4 °C i obilnim proljetnim pljuskovima. Rijeke su bogate vodom, a izvori bistri i mnogobrojni. Tlo je pomalo pjeskovito, s primjesom crljenice. Ovi darovi prirode pružaju iznimno dobre uvjete za uzgoj ruža, ali i drugih eterično-uljnih i ljekovitih kultura. Tu raste bugarska Rosa Damascena. U svijetu se samo u tri države na uzgaja ova rijetka vrsta: u Bugarskoj, Turskoj i u malim količinama u Maroku. «U Bugarskoj trenutno ima 3500 hektara nasada ruža», kaže prof. Nedko Nedkov, ravnatelj Instituta za ruže i eterično-uljne kulture u Kazanlaku, institutu koji je 2017. g. obilježio 110 godina svog postojanja. Dobri prirodni uvjeti u Bugarskoj i dugogodišnja znanstvena selekcija, našu ružu uljaricu učinili su najboljom na svijetu. Godine 1927., bugarski car Boris zabranio je izvoz rasada Rose damascene, a to čine  bugarski proizvođači ružina ulja i danas.

ruza

Berba ruža, koja počinje tradicionalnim Praznikom ruža i biranjem Carice ruža, traje dvadesetak dana. Tijekom svibnja, u rano jutro, oko 5 sati, berači ulaze u  polja, u berbu ružina cvijeta, jer se od ovako rano ubrana cvijeta dobiva najveće količine i najkvalitetnije ružino ulje. Ruže se ubiru ručno i samo do otprilike 10 sati. Ubrani cvjetovi prerađuju se u neprestanom, danonoćnom procesu, kako se ne bi izgubili vrijedni sastojci ružina ulja i ružine vodice. Djevojke ovdje pričaju da se ružino ulje dobiveno od ružinih latica ubranih u dva uzastopna jutra razlikuje jedno od drugoga!

Stoljetna je bugarska tradicija dobivanja ružina ulja. Karlovčani su prvi napravili mjedene kazane za destilaciju (prije su bili od gline) prema crtežima jednog arapskog slikara. Mjesto prerade ruža radilo se uz vodu tekućicu u kojoj se obavljala prerada ružina cvijeta.

Da bi se dobilo 1 kg ružina ulja, potrebno je 3000 do 3500 kg ružinih latica. Jedan kilogram ružina ulja može se usporediti s vrijednošću zlata. Što je sasvim razumljivo – tehnologija njegova dobivanja u velikoj je mjeri ručni i težak rad, razdoblje dobivanja – iznimno kratko, a proces dobivanja – osjetljiv i ovisan o nizu čimbenika. Ružino ulje čuva se u posebnoj «banci», u trezoru, u središtu Sofije. Skupocjena tekućina transportira se u posebnim mjedenim sudovima, omotanima u platno. Otvor se zatvara pečatnim voskom, pečat je napravljen 1934. g. i samo je jedan takav, a čuva se u posebnoj blagajni u trezoru. Ovakve drakonske mjere provode se da ne bi bilo falsificiranja proizvoda. Europljani bugarsko ružino ulje kupuju najviše za kozmetičku industriju, a Amerikanci ga koriste kao mazivo za kozmičke aparate. U svim svemirskim letjelicama i brodovima koristi se ružin ekstrakt, jer je postojan pri svim temperaturama.

Bugarsko ružino ulje, koje je sastavni dio najpoznatijih svjetskih mirisa, nema konkurencije. Oko 60 – 70 posto godišnje proizvodnje ružina ulja odlazi u Francusku. Ono je sastojak najskupljih mirisa poznatih francuskih firmi «Givenchy», «Christian Dior», «Nina Ricci», «Chanel». Naše ružino ulje dobilo je zlatne medalje na izložbama u Parizu, Londonu, Filadelfiji, Antverpenu, Milanu.

roza-1

Osim ružina ulja i ružine vodice, od skupocjene kazanlaške ruže dobivaju se i proizvodi karakteristični bugarskoj tradiciji – ružina rakija, ili poznata još kao đul rakija, đulovica, i ružino slatko te proizvodi za aromaterapiju i medicinu.

A u Dolini, berači ruža pune svoje koševe, ili platnene torbe, s ružinim cvjetovima. Prsti im čarobno mirišu. Cvijet ruže ubire se za preradu tek treće godine od sadnje. Briga oko ružinih grmova je proces koji iziskuje mnogo pažnje i vještine. Ruže se sade ujesen, na dan sv. Arhangela, a svakog se proljeća zemlja oko njih mora prekopati.

Uzgoj ruža ima dugu tradiciju. Prema starim kronikama, prve ruže su u Trakiju donijeli vojnici Aleksandra Velikog. U svojem traktatu «Poznavanje prirode», Plinije Mlađi (61/62 g. – 113. g.) opisuje više od 20 vrsta ruža, a osim njihova nazivlja i izgleda, spominje im i podrijetlo. Jedna od opisanih vrsta je Trakijska ruža. Ruža uljarica najvjerojatnije potječe iz Perzije, gdje je rasla kao divlje drvo. Još su drevni Asirci, Babilonci, Indijci, Kinezi, Perzijanci, Egipćani prerađivali cvjetove ruže i proizvodili aromatična ulja, mirise, vino, čaj i lijekove.

kazanlik300

Crtež ruže nalazio se i na drevnim tračanskim novčićima, pronađenim upravo ovdje. Zahvaljujući tračanskim arheološkim nalazima, koje su posljednjih nekoliko godina otkrili bugarski arheolozi, Dolina ruža danas je u svijetu poznata i kao Dolina tračanskih vladara. I na naličju budućeg bugarskog eura također će se nalaziti crtež ruže.

(Prevela Katica Sedlar)