Sofija – grad koji nije nijem

Marina Karakonova Dnevnik.bg

Projekt češkog fotografa Igora Malijevskog započeo je prije deset godina i još uvijek traje: obilazi europske gradove, živi izvjesno vrijeme u njima proučavajući ih, upoznavajući i fotografirajući. “Mislim da je tako najbolje: kad čovjek živi samo u jednom gradu on postane “slijep” za detalje. S druge strane, kad boravi negdje kratko, on je zapravo kao turist. Međutim, kada negdje proživiš nekoliko mjeseca, možeš otkriti nevjerojatne stvari.”

Nakon Berlina, Varšave i Praga tijekom ljeta 2004. Igor je boravio i u Sofiji. Punih šest mjeseci hodao je najmanje 15 km po gradu. Rezultate njegovih šetnji možete vidjeti na izložbi u Češkom centru (Sofija).

“Najdraže mi je mjesto bilo Ženska pijaca . Tamo je sasvim drugačija mikroklima, kao da su ljudi srdačniji. I uopće Sofija je veoma očuvan, “ljudski” grad – ovdašnji ljudi još uvijek razgovaraju na cesti i šale se. Neophodna bliskost se sve rjeđe osjeća u gradovima. Međutim u Sofiji je život prilično težak, ali je istinski.”

Na crno-bijelim fotografijama Igora Malijevskog Sofija izgleda malo tužna, mračna, ali u isto vrijeme očaravajuća i draga. Lokacije su poznat: ulica “Антим” I, “Искър” №46, park “Оборище” (Zimski vrt). Kadrovi su tipično sofijski: mačka u vrtu ili protegnuta na drvu; osmrtnice – jedna s natpisom “U sjećanju na… ” sa crnom petokrakom, druga – s natpison “U sjećanju na… ” i križom; klupe i umirovljenici, drvoredi kestena, klaun u parku “Оборище”, snimljen u trenutku dok gleda sunce kroz bocu piva (ovo je zaista najpopularnija i najkoloritnija osoba u kvartu), apsurdni i potresni prizori kao ove traperice ovješene na krošnji sa cijenom 13 leva.

Igor Malijevski trenutno završava Teoriju fizike na Karlovom sveučilištu. Umjetničkom fotografijom se bavi od 1995. godine. U isto vrijeme počinje s objavljivanjem poezije i kratkih priča. Dok nije postao urednik “Literarnih novina” radio je kao čuvar na benzinskoj pumpi. Iza sebe ima 10 samostalnih izložbi preko 10 učešća na kolektivnim izložbama u Češkoj, Poljskoj, Americi i Danskoj. Njegovi uratci su predstavljeni i u Muzeju fotografije u Odense, Danska Museet for Fotokunst.

“Trenuci europskih gradova” je još uvijek nedovršeni ciklus i nastavlja se u Budimpešti.

(Prijevod: Valentin Đurov)