![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/Emil_Andreev1.jpg\" "\\"Emil_Andreev\\"")
Emil Andrejev ro\u0111en je 1. rujna 1956. g. u Lomu. Zavr\u0161io je englesku filologiju. Radio je kao u\u010ditelj, novinar, prevoditelj i predava\u010d engleskog jezika na Bogoslovnom fakultetu Sofijskog sveu\u010dili\u0161ta. Autor je zbirke pripovijedaka \u00abPri\u010de iz Loma\u00bb (1996.),\u00bbKasna secesija\u00bb (1998.), \u00abOtok pijanaca\u00bb (1999.), romana \u00abStaklena rijeka\u00bb (2004., nagrada Fondacije Vick za najbolji bugarski roman 2005.), \u00abProkletstvo \u017eabe\u00bb (2006.) i zbirki pjesama \u00abDa ubije\u0161 premijera\u00bb (2004.), \u00bbLovci na blago\u00bb, \u00abBeba\u00bb. Njegovi tekstovi prevedeni su na engleski, poljski i srpski jezik. \u017divi u Sofiji, ali ve\u0107i dio godine provodi u srednjogorskoj mahali Ravni put.<\/em><\/span><\/p>\n <\/em><\/p>\n Da. Tu provodim vrijeme u kojem \u017eelim punovrijedno raditi i bolje sabirati svoje spomene. Mjesto je bez ljudi, imam samo jednog susjeda kojeg izravno ne mogu vidjeti. Ravni put se nalazi u planini, na dva kilometra od najbli\u017eeg seoceta. Ne bih rekao da mi to mjesto puni nostalgiju za ugodnijim i intimnijim \u017eivotom iz \u0161ezdesetih godina minulog stolje\u0107a, kad su ljudi bili bitno bolji i dru\u0161tveniji. Tada nismo bili u strahu i igrali smo se dokasno uve\u010der \u2013 slobodni kao vode Dunava pokraj kojih sam odrastao. Eh, vrijeme se ne mo\u017ee vratiti, a od \u017eala za mlado\u0161\u0107u ponekad se ra\u0111aju lijepe pjesme i tekstovi. Bio sam malen i tada nisam osje\u0107ao cijenu te slobode. Kasnije sam po\u010deo shva\u0107ati koliko su puno pla\u0107ali odrasli da bi im djeca bila sretna. I u najve\u0107em gradu ima uli\u010dica, mahala i kvartova gdje odrasta mali \u010dovjek koji kasnije postaje veliki \u010dovjek, ali zauvijek \u0107e nositi sje\u0107anja na ljepotu i nevinost iz doba svojeg djetinjstva. Ljudi su skloni idealizirati minulo i to je \u010dar na\u0161eg bi\u0107a, iako se ono lo\u0161e dugo pamti. A ja ne \u017eelim zaboraviti svoj rodni grad Lom, njegove mirise i arome, ukusne ledenice zimi, slatku vodu Dunava, jesenje vatre i mirise pe\u010denih dunja. Svatko ima svoj Lom i nezaboravne trenutke sre\u0107e, kad je gledao zvijezde ponad rodnog sela i osje\u0107ao beskraj u grudima, zajedno sa zrakom udisao i pjesmu cvr\u010daka, \u010duo kako trava raste, vidio kako drve\u0107e prote\u017ee ruke prema suncu. \u017divot daleko od velikog grada je prije odabir osjetila i izazov uro\u0111enoj navici bijega od samo\u0107e. Zahtijeva juna\u0161tvo i, razumije se, ljubav prema prividno jednostavnim stvarima.<\/p>\n Dana\u0161nji nara\u0161taj ne poznaje ovakvu intimnu atmosferu. Koliko i \u0161to gubi zbog toga?<\/strong><\/p>\n On to najbolje zna, ali svako pokoljenje ima svoju atmosferu iskrenosti koju mi naprosto ne osje\u0107amo. \u010cesto sudimo prema izvanjskim razlikama a da ne znamo \u0161to je to\u010dno u du\u0161ama njegovih predstavnika. I ja nisam razumijevao patrijarhalnu ljubav svog djeda, ali \u010duvstva su ne\u0161to konzervativno \u2013 zaljubljeni \u010dovjek jedva razlikuje svjetlost plinske lampe od ekrana laptopa (osim s tehnolo\u0161ke to\u010dke gledi\u0161ta), osobito kad zatvori o\u010di da bi si predstavio lik svoje dragane. Mladi danas imaju bolje uvjete \u2013 koriste Facebook<\/em>, Skype<\/em> i revolucionarne novine, ali sigurno im i pretjerana virtualnost donosi nekakvu intimnost nove vrste koja ima svoju vrijednost. Ne znam, te\u0161ko mi je procijeniti, ali jo\u0161 uvijek vi\u0161e volim ulagati u osje\u0107aje, i vjerujem da se i dana\u0161nji nara\u0161taji ne mogu lako othrvati od njih, bez obzira koliko na prvi pogled izgledaju druk\u010diji.<\/p>\n Uskoro \u0107e vam biti objavljen posljednji roman \u00abLudi Luka\u00bb. Ho\u0107ete li nam re\u0107i nekoliko rije\u010di o njemu? <\/strong><\/p>\n Vi\u0161e volim da knjiga sama govori o sebi. Spomenut \u0107u samo da je roman neobi\u010dno putovanje s druge strane povijesti ili ono \u0161to ostaje izvan nje, ali \u0161to je u nekom smislu ra\u0111a \u2013 na\u0161e strasti.<\/p>\n Dokud je stiglo snimanje filma po Va\u0161em romanu \u00abStaklena rijeka\u00bb, kojeg su \u010ditatelji do\u010dekali s velikim zanimanjem? I, jeste li o\u010dekivali da \u0107e se prodati u toliko velikoj nakladi za dana\u0161nje uvjete?<\/strong><\/p>\n Film je gotov i premijera \u0107e biti u sije\u010dnju sljede\u0107e godine. Gledao sam ga i mislim da je dobivena dobra kino-pri\u010da bez nejasnih uvjerenja i osobitih pretenzija. A, ho\u0107e li nai\u0107i na veliko gledateljsko zanimanje \u2013 sa sigurno\u0161\u0107u to ne mogu re\u0107i, ali meni se \u010dini da bi se to moglo dogoditi. I filmovi, kao i sve drugo na ovome svijetu, imaju svoju sudbinu. Daj Bo\u017ee da ovaj film ima dobru sudbinu! Jer, za\u0161to pisati i raditi filmove, ako se pi\u0161e i radi filmove zbog samog pisanja i filmova? A \u0161to se ti\u010de naklade romana \u00abStaklena rijeka\u00bb – nisam o\u010dekivao da \u0107e biti tako velika. Sigurno je da sam ne svojom voljom dotakao dodirnu to\u010dku \u010ditateljskog zanimanja i to je donijelo rezultat. Kada pi\u0161em, uvijek \u017eelim da je meni samome zanimljivo, da iskusim radost od toga \u0161to radim, da se ne optere\u0107ujem stvarima koje su mojim mislima i osje\u0107ajima nesvojstvene. Vjerojatno lako\u0107a, dobre namjere i energija koju \u010dovjek ula\u017ee u svoj rad utje\u010du na potra\u017enju proizvoda koji je napravio. Ali i tu ne bih \u017eelio biti kategori\u010dan: radim najbolje \u0161to mogu, kako bi od toga ne\u0161to i nastalo. Eh, velike naklade su po\u017eeljne.<\/p>\n Va\u0161 rad je 30. studenoga bio predstavljen u Zagrebu. Kakvi su Va\u0161i utisci o tom susretu, publici i gradu? <\/strong><\/p>\n Jednom rije\u010dju \u2013 \u010dudesni! Ovdje ve\u0107 imam prijatelje, a u tome ima smisla. Nadam se da \u0107e se kontakti izme\u0111u Hrvatske i Bugarske jo\u0161 vi\u0161e pro\u0161iriti. Ovaj susret dokazuje da smo na pravome putu.<\/p>\n Prevela: Katica Brajkovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Diana Glasnova \u2022 Emil Andrejev ro\u0111en je 1. rujna 1956. g. u Lomu. Zavr\u0161io je englesku filologiju. Radio je kao u\u010ditelj, novinar, prevoditelj i predava\u010d engleskog jezika na Bogoslovnom fakultetu Sofijskog sveu\u010dili\u0161ta. Autor je zbirke pripovijedaka \u00abPri\u010de iz Loma\u00bb (1996.),\u00bbKasna secesija\u00bb (1998.), \u00abOtok pijanaca\u00bb (1999.), romana \u00abStaklena rijeka\u00bb (2004., nagrada Fondacije Vick za najbolji … NastaviRazgovor s piscem Emilom Andrejevim<\/span>Susret u Zagrebu dokazuje da smo na pravome putu<\/h2>\n
\nMahala Ravni put, nazvana i \u00abMjese\u010devom dolinom\u00bb Va\u0161e je ubje\u017ei\u0161te? I, je li izbor da \u017eivite daleko od velikog grada nostalgija za malenom uli\u010dicom, malenim kvartom, malenim gradom?<\/strong><\/p>\n