![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2010\/06\/rumen_leonidov1.jpg\" "\\"rumen_leonidov\\"")
\n
\nRumen Leonidov ro\u0111en je 17. svibnja 1953. g. u Sofiji. Zavr\u0161io je bugarsku filologiju na sveu\u010dili\u0161tu \u00abPaisij Hilendarski\u00bb u Plovdivu. Bio je urednik mnogih knji\u017eevnih izdanja: \u00bbBaklja\u00bb, \u00abBugarski mjese\u010dnik\u00bb, \u00abGlas\u00bb, \u00abKnji\u017eevni vjesnik\u00bb i dr. Autor je 8 pjesni\u010dkih zbirki: \u00abUpozorenje\u00bb (1977.), \u00abI oganj se sje\u0107a iskre\u00bb (1982.), \u00abVelik i malen\u00bb (1990.), \u00abNeto\u010dne dimenzije \u017eivota\u00bb (1995.), \u00abProdava\u010dev san\u00bb (1997.), \u00abKlasi\u010dni komadi\u00bb (2000.). Dobitnik je mnogih odli\u010dja za poeziju: Srebrne plakete za \u00abVelik i malen\u00bb (1995., Rim), prve nagrade na \u00abMelni\u010dkim ve\u010derima poezije\u00bb (2008.) i dr. Njegovi stihovi su uvr\u0161teni u mnoge antologije bugarske poezije u svijetu, poezija mu je objavljena u SAD-u, Engleskoj, Rusiji, Italiji, Ma\u0111arskoj, Indiji, Gr\u010dkoj, Srbiji, Austriji, Albaniji, Ukrajini, Moldaviji, Makedoniji, Poljskoj, Sloveniji. Prevodi s ruskog i francuskog. \u010clan je Udru\u017eenja bugarskih pisaca. <\/em><\/span>
\n
\n
Hrvatska iznimna dobronamjernost i emocionalna velikodu\u0161nost u\u010dinili su me iskrenim<\/h2>\n
<\/strong><\/p>\n Je li za dana\u0161nje vrijeme tipi\u010dna podjela unutar svih kategorija ljudi koji se bave kulturom? Je li dobro ili lo\u0161e to \u0161to postoje barem dvije organizacije knji\u017eevnika, umjetnika, itd.? <\/strong><\/p>\n Pisaca je uvijek bilo barem dvije vrste \u2013 onih osrednjih i onih talentiranih. Skromnog talenta i Bogom bogato obdarenih. Nije mogu\u0107e da svi umjetnici i pisci, primjerice, komuniciraju poput stada \u2013 rije\u010d je o individualnim sklonostima. U nas se podjela pisaca dogodila prema politi\u010dkim sklonostima, a morala bi biti prema esteti\u010dkim. Ja nisam nigdje \u010dlan, iako me u Udru\u017eenju Mihaila Nedel\u010deva vode kao \u010dlana \u2013 ali, odavno nisam platio \u010dlanarinu, a nisam ni prisustvovao njihovim sastancima. Moje knji\u017eevno dru\u0161tvo posljednjih godina \u010dine Jordan Radi\u010dkov, pjesnici Konstantin Pavlov i Nevena Stefanova, pjesnik i dramaturg Elin Rahnev, pisac i novinar \u017divko \u017delev, umjetnici Slav Bakalov, Stefan Despodov, Donka Pavlova, Ivan \u0160i\u0161kov… Cehovska podjela prema profilu i \u017eanrovima je glupa, ali korisna pri financiranju ideja \u2013 u nas se jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee \u017eivjeti od pisanja. Ja sam vi\u0161e individualnost nego individualist, ne bih htio da se sa mnom povezuju glupani i ljudi bez dara. Ne radi se o oholosti nego o obrani. I politi\u010dkoj neovisnosti.<\/p>\n Predsjednik ste Saveza nacionalnog dostojanstva \u00abGranit\u00bb. \u0160to je nacionalno dostojanstvo i ima li ga dana\u0161nji globalizirani svijet?<\/strong><\/p>\n Odavno nisam nikakav partijski sekretar. Nisam bio \u010dlan nikakve partije, osim one Shakespeareove. Prije 6 \u2013 7 godina poskliznuo sam se na nenasilju, nezaposlenosti i gnjevu i na\u0161ao se na \u010delu patriotske organizacije \u010dija je osnova bila Savez biv\u0161ih komandosa. Dobro sam bio iskori\u0161ten, i kad sam zajedno sa skupinom pri\u010duvnih generala to osjetio, napustili smo la\u017enu patriotsku piramidu koja se sama raspala. Nije mi \u017eao zbog toga \u2013 izgubio sam vrijeme i novac, ali sam zato nau\u010dio i shvatio \u0161to su to politi\u010dke kuhinje. Sada su mi svi politi\u010dki pokreti jasni kao pro\u010ditane novine. Ima li danas globalno dru\u0161tvo nacionalno dostojanstvo ovisi o op\u0107oj i intimnoj snazi svakog pojedinca. Velike i mo\u0107ne dr\u017eave zamijenile su nacionalnost, osje\u0107aje i dostojanstvo s imperijalnim ambicijama, apetitima i oholo\u0161\u0107u. U malenim i siroma\u0161nim zemljama poput Bugarske osje\u0107aj za \u010dast i dostojanstvo tek je dio daleke pro\u0161losti. Dana\u0161nji sitni \u010dovjek je bez osje\u0107aja za svog roditelja, Bugara, Europljana, nasljednika stare knji\u017eevnosti, kulture, za vrijednost dr\u017eave i preporoda. Bez nacionalno svjesne politi\u010dke elite, slobodnomisle\u0107e inteligencije, inteligentnog \u0161kolstva, crkve u potrazi za svojim zabludjelom djecom, bez prevladavaju\u0107e pozitivne psiholo\u0161ke klime, dana\u0161nji Bugarin nema na\u010dina da se susretne s nacionalnom svije\u0161\u0107u, \u010da\u0161\u0107u i savjesti. On je jedna nova vrsta nomada \u2013 \u017eivi od dana do dana, da bi pre\u017eivio. Epoha globalizma je, zasad, posljednji stadij najnovijeg vida imperijalizma. U imperijama je \u010dovjek poput \u0161arafa \u2013 svi su jednako obu\u010deni, gledaju jedne te iste televizije za pranje mozgova, pla\u0161e ga s jednim te istim gripama i uguravaju mu antibiotike.<\/p>\n Ho\u0107ete li objaviti zbornik \u00abPoji gajtana\u00bb? Naslov je Va\u0161a \u0161ala ili izraz nacionalnog \u010duvstva? <\/strong><\/p>\n Objavit \u0107u jednu pjesmaricu s mojim novim stihovima u kojima je sna\u017ean utjecaj ritma narodne pjesme. Usprkos tome \u0161to me smatraju avangardistom i ru\u0161iteljem kanona, tradicionalnog na\u010dina pisanja tekstova. Pi\u0161em samo u rimi, klasi\u010dni stih, jer danas kaos i anarhija tutnje u mozgovima onih uokolo. Pisao sam bez interpunkcije, bez reda i po\u0161tovanja u onim godinama kad je vladao vojni\u010dki socijalizam. A nasuprot njemu je re\u017eao kapitalizam ljudskog obraza. Danas i jednog i drugog nema \u2013 ali ima unifikacije i degradacije zapadnog svijeta, \u010diji se moral pokazao ne manje la\u017enim od sovjetskog bolj\u0161evizma. Ako ne\u0107u imati snage napisati knjigu samo sa svojim pjesmama, inspiriranima patosom naslje\u0111ene mi memorije, na kraj \u0107u staviti nekoliko narodnih pjesama \u010diji su tekstovi ubojiti. I ne\u0107e biti ubojiti samo za moje tekstove u knjizi nego i za svu bra\u0107u po peru i one koji dr\u017ee pero, koji si umi\u0161ljaju da su ve\u0107i od kruha, a i od vina.<\/p>\n Kako definirate pojam \u00abmanijakalni panslavenski osje\u0107aj\u00bb? <\/strong> <\/strong><\/p>\n Bugari govore slavenskim jezikom, ali nisu Slaveni. Sve navale na Rusiju da pod svoju kapu slo\u017ei ostala slavenska plemena su smije\u0161ne i \u017ealosne. Nije se oslanjalo samo na sentiment kod prijateljskih i poslovnih odnosa. Za\u0161to Bugari nisu Slaveni, i za\u0161to ne govore starobugarskim jezikom je zanimljivo i va\u017eno pitanje na koje kona\u010dno povjesni\u010dari daju istinit odgovor. Koga zanima \u2013 neka ga prona\u0111e, kao \u0161to se otkriva mali izvor kada si jako \u017eedan i \u017eeli\u0161 piti.<\/p>\n Va\u0161a zbirka pjesama \u00abS vrha jezika\u00bb je prevedena i na slovenski jezik, Va\u0161i stihovi su u \u00abAntologiji bugarske knji\u017eevnosti\u00bb koja je nema tome dugo objavljena u Ljubljani. Poslije velikog uspjeha u Sloveniji Va\u0161 je rad predstavljen u Zagrebu.<\/strong> Je li rije\u010d o normalnim vezama i dobroj suradnji me\u0111u slavenskim zemljama, a ne o panslavizmu?<\/strong><\/p>\n Sasvim sigurno. Sloveniju sam otkrio i preotkrio kao Blagosloveniju, a turisti\u010dko seoce Medana, gdje se odr\u017eavao festival vina i poezije, za mene je Deveti krug Raja. Pljeskali su mi \u010dak i dok sam \u010ditao na bugarskome \u2013 i to ne filolozi, pisci ili lirici, nego obi\u010dni ljudi koji vole poeziju. Poslije svog prvog boravka tamo ponovo sam po\u010deo pisati. S Bogom nisam progovorio devet godina. Zanos koji me je obuzeo te godine bio je izniman. Bio sam sretan \u0161to se o jednom Bugarinu i majci Bugarskoj govori s ushi\u0107enjem. Za trenutak-dva stajao sam na svojoj maloj olimpijskoj stepenici i nikad ne\u0107u zaboraviti \u0161to sam i sam sudjelovao u upoznavanju dvaju naroda. Moje knjige \u0107e zauvijek ostati u riznici slovenskih knji\u017enica, a ja sam zauvijek jedan od poslanika bugarskoga duha, du\u0161e i plemenitosti. \u010cega imam vi\u0161e od ostalih Bugara.<\/p>\n <\/strong><\/p>\n Va\u0161i utisci s predstavljanja va\u0161eg rada u Zagrebu, o publici i gradu?<\/strong><\/p>\n Hrvati, kao i Slovenci, su dosta ispred u kulturi \u017eivljenja, u osje\u0107aju za dru\u0161tvo, poredak, red i dru\u0161tvenu disciplinu. \u010cak i razaraju\u0107a mo\u0107 globalizacije nije u stanju uni\u0161titi mudrost i nacionalnu samosvijest ova dva naroda. Sretao sam vrsne ljude, \u010dija me iznimna dobronamjernost i emocionalna velikodu\u0161nost u\u010dinila iskrenim, otvorenim i slobodnim. Postoji velika razlika u mentalitetu izme\u0111u mojih sunarodnjaka i po jezicima srodnih Hrvata i Slovenaca. Ne znam je li na\u0161 gen kriv, komunisti\u010dki ateizmaam, jezi\u010dne osobitosti bugarskog bi\u0107a i duhovnosti, na\u0161 bugarski inat i naklonost bogumilstvu, ali nisam zadovoljan dana\u0161njom svije\u0161\u0107u mog ljubljenog naroda. Volim ga kao \u0161to volim i sebe, ali za razliku od mnogih ja se svaki dan promotrim vlastitu savjest. Mnogi koji govore nekakvim bugarskim jezikom ne znaju \u0161to zna\u010di rije\u010d’ca koju sam spomenuo. A tko nema savjest, nema dijalog sa samim sobom, a kad nema dijalog sa samim sobom nema ga ni s Bogom. S Kozmi\u010dkim razumom. Zna\u010di, nije \u010dovjek, nego ne\u0161to nalik \u010dovjeku. Globalizam, fanatizam, komunizam bri\u0161u svijest, bri\u0161u ljudsko u \u010dovjeku i prevr\u0107u ga u bi\u0107e koje misli samo za i sa trbuhom svojim, a mozak mu najvi\u0161e slu\u017ei za \u010duvanje ravnote\u017ee. Ja \u0107u, \u010dak i da mi izvuku unutarnje uho, da padnem ni\u010dice, opet misliti samostalno i ne\u0107u nikome razrije\u0161iti da misli umjesto mene. Eto, tako je.<\/p>\n Prevela: Katica Brajkovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Diana Glasnova \u2022 Rumen Leonidov ro\u0111en je 17. svibnja 1953. g. u Sofiji. Zavr\u0161io je bugarsku filologiju na sveu\u010dili\u0161tu \u00abPaisij Hilendarski\u00bb u Plovdivu. Bio je urednik mnogih knji\u017eevnih izdanja: \u00bbBaklja\u00bb, \u00abBugarski mjese\u010dnik\u00bb, \u00abGlas\u00bb, \u00abKnji\u017eevni vjesnik\u00bb i dr. Autor je 8 pjesni\u010dkih zbirki: \u00abUpozorenje\u00bb (1977.), \u00abI oganj se sje\u0107a iskre\u00bb (1982.), \u00abVelik i malen\u00bb (1990.), … NastaviRazgovor s pjesnikom Rumenom Leonidovim<\/span>