{"id":1298,"date":"2010-06-10T19:55:54","date_gmt":"2010-06-10T17:55:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1298"},"modified":"2022-04-15T15:40:18","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:18","slug":"snovima-prema-bugarskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/snovima-prema-bugarskoj\/","title":{"rendered":"Snovima prema Bugarskoj"},"content":{"rendered":"

Autor: Veljko Barbieri \u2022<\/p>\n

\"\"
Foto: Nacional.hr<\/figcaption><\/figure>\n

Kad iz avionskog prozora ugledate vrhove Vito\u0161e, pa s druge strane obrise visova i vrleti Stare gore, u jesen crvene, a zimi pokrivene snijegom, kako sam ih ja vidio kada sam pro\u0161le i ove godine posjetio Bugarsku, a me\u0111u njima veliku kotlinu u kojoj se u izmaglicama skriva Sofija, paradoksalno i bez mnogo istra\u017eivanja, u trenu mo\u017eete shvatiti ambijentalni mentalitet Bugarske. Pa kad sletite, a u zra\u010dnoj luci Vas do\u010deka prijatelj, poput \u010dovjeka i knji\u017eevnika europskih dometa, Emila Andreeva, onako nasmije\u0161en, izdu\u017een i jak, po\u010dinjete otkrivati podjednako brzo podudarnosti koje odra\u017eavaju zna\u010daj i karakter bugarskih ljudi, neodvojivih od svoje \u010desto proturje\u010dne zemlje, mentaliteta, kulture i povijesti.<\/p>\n

Naime, nigdje kao u Bugarskoj ne mo\u017ee Vas iznenaditi ta izravna otvorenost koja se iskazuje u brdovitom ali ipak pitomom krajoliku sredi\u0161nje Bugarske i Sofije, ravni\u010darskom pejza\u017eu Trakije, s helenisti\u010dkim Filopopolisom, dana\u0161njim Plovdivom u sredi\u0161tu, u kojem mi se \u010dini da u sred\u0161tu velikog anti\u010dkog teatra pokrivenog snijegom koji se bjelasa na porfiriju kolonadama za\u0161ti\u0107ene scene, jo\u0161 vidim sjetni pogled koji krijesi iz o\u010diju povjesni\u010dara i pjesnika Jordana Vel\u010deva. Pravog svevremenskog biografa grada o kojem je svaki bugarski, ali i hrvatski dje\u010dak ma\u0161tao kao o zami\u0161ljenoj a nikad do\u017eivljenoj zajedni\u010dkoj prijestolnici tada divljih osvja\u010da Slavena, Bugara, Avara i Hrvata, i prethodne ranoanti\u010dke Tra\u010danske kraljevine u kojoj je iskopano najljep\u0161e zlato Staroga svijeta. Zemlje koja se kasnije prema Crnom moru, opet brani uzvisinama i brdima niz \u010dije vinogorje kao iz velikog zlatnog tra\u010danskog kraljevskog ritona, roga za pi\u0107e, na pjeskovitu obalu te\u010de crveni i modri jaki Mavrud i ulijeva se u pu\u010dinu boje vina. U njemu se okupalo prvo Bugarsko carstvo i samo nestalo pod bizantskim udarcima u zaboravljenim osobnim ratnim i dinasti\u010dkim sudbinama iz kojih je iscurila tako\u0111er vatrena vinska krv.<\/p>\n

\"\"
Emil Andreev i Veljko Barbieri (Sofija)<\/figcaption><\/figure>\n

Pa onda prema sjeveru kroz klance i kanjone Stare gore, sve do bru\u0161enih kaskada Trnova, grada koji je iznikao podjednako iz povijesti koliko iz bajke, sa svojim Carevcem i Trapezicom, tvrdim gradovima i dvorcima Drugog carstva Bugara, i jo\u0161 starijim nedalekim Trajanovim Nikopolisom kojim se \u0161uljaju utvare posljednjih rimskih Augusta jo\u0161 uvijek uspravne na razvalinama golemog carstva. Pa mi odmah potom s jedinstvenih trnovskih zidina, kula i crkava, zajedno s pobjedonosnim rimskim imperatorima, uz rasko\u0161no odjevene bugarske dinaste, ali i u dru\u0161tvu bugarskih domoljuba iz doba osloba\u0111anja Bugarske od Osmanske vlasti, ma\u0161e izniman i topao \u010dovjek, izdava\u010d, me\u0111u mnogim knjigama i mog romana, poduzetnik i ne znam \u0161to jo\u0161, Neiko Gen\u010dev, a njegov bar\u0161unasti i osmjehuju\u0107i glas odbija se kroz kanjone Jantre. I tu je vinska bugarska krv, mije\u0161aju\u0107i bijelo i zlatno vino rijeke koja meandrira me\u0111u naslagama povijesti, osjetila mo\u0107 vlastite krvi i snagu maligana kojima odi\u0161u zapisane i nezapisane kronike. Zapisane pamte stupnjeve vremena, nezapisane unutarnju historijsku mitologiju svakog Bugarina ponaosob, budu\u0107i da nema naroda takve individualnosti i iskonskih pojedinaca, koje ve\u017ee samo \u010dvrsta spona domoljublja i ponosa, dok je sve ostalo mogu\u0107e staviti na kocku osobne prosudbe i temperamentnog sna. Jer Bugari doista sanjaju vi\u0161e od drugih naroda.<\/p>\n

Naravno, nakon knji\u017eevne ve\u010deri i nekoliko nezaboravnih dana u Trnovu i okolici, posjeta slavnim pravoslavnim bugarskim manastirima, iz Neykovog grada u kojeg sam se zaljubio na prvi pogled, opet natrag u drevnu Serdiku, Galerijevu, Dioklecijanovu, i nadasve Konstantinovu Sofiju, Hagaia Sofiju, koja je umalo umjesto Bizanta postala sredi\u0161te kasnoanti\u010dkog svijeta. Tamo me \u010dekaju \u017eene. Elegantne i nadahnute Sofijke, Europejke koje zra\u010de kontinentalnim kozmopolitizmom vi\u0161e od snovitog historicizma njihove zemlje i njihovih mu\u0161karaca sanjara i individualista. Na prvom mjestu dvije. Istinska gospo\u0111a Svetla Slaveejeva, intelektualka i direktorica biblioteke gdje sam zajedno s Ernestom Fi\u0161erom nastupio na knji\u017eevnoj ve\u010deri kad sam pro\u0161le jeseni bio u Sofiji, i bez koje, kao ni bez predsjednika Zajednice Bugara u Hrvatskoj, Ra\u0161ka Ivanova, ovih prepletenih uspomena vjerojatno ne bi ni bilo, a uz nju Nade\u017eda Zaharijeva, strastvena i uvijek \u017eivog i poduzetnog duha, antologijska pjesnikinja i prozaik. Za njima iz uspomena izranja Iglika Trifonova, bugarski jaglac, prvi proljetni cvijet, novinar i pisac, ali i pustolov nje\u017ena duha i lica \u010diji snovi, ba\u0161 kao i azur u njenim o\u010dima stalno plove prema ledu i snjegovima bugarskog Antartika. S njom sam po drugi put posjetio moje duhovno bugarsko uto\u010di\u0161te, srednjovjekovnu Bojansku crkvu, u \u010dije freske jo\u0161 i danas ponirem kao suputnik u oluji iz oslikanog \u017eivotopisa sv. Nikole, jednog od za\u0161titnika hrama u kojem se \u010dini da je vrijeme stalo i da nikada nije i ne\u0107e biti druga\u010dije. \u010cetvrta \u017eena je Vesi, prezime nije ni va\u017eno budu\u0107i da se udala za Holan\u0111anina, \u017eena od svijeta, vlasnica restorana i vinoteke prekoputa sofijske Male ruske crkve, i na kraju Ksenija Markovi\u0107. Ona nije Bugarka. Ksenija je Hrvatica, mlada i samosvjesna, profesorica knji\u017eevnosti i lektorica slavistike na sofijskom Sveu\u010dili\u0161tu Sv. Klimenta Ohridskog. Ona je iz potaje skrbila o svakom na\u0161em koraku po Bugarskoj. No i nju je, a da toga nije bila ni svjesna, ba\u0161 kao i Vesinog mu\u017ea, omamio bugarski miris i okus. Onaj isti koji mi je nametnuo metaforu da su bugarske \u017eene, za razliku od svojih mu\u0161karaca sanjara vinske krvi, kao bugarska hrana. Otvorene svim mogu\u0107im utjecajima i tradicijama, oplemenjene unutranjim duhovnim i gastrofizi\u010dkim darom da objedine sve utjecaje neoliti\u010dkih, anti\u010dkih i bizantskih odjeka jo\u0161 vidljivog \u017eivota i davne kuhinje, osmanskih i azijskih mirisa iz sofijskih hanova i saraja, gr\u010dke i balkanske okuse, sve prokuhane u velikom kotlu u kojemu klju\u010da njihova profinjena du\u0161a za\u010dinjena \u0161arenom solju, \u010diji mi se miris kao miris bugarske puti jo\u0161 uvijek poigrava u nosnicama. Zbog toga je bugarska kuhinja, ba\u0161 kao i bugarske \u017eene, iznimna i posebna, od regije do regije, ona je objedinjuju\u0107a \u017eenska snaga koja se suprostavlja ali i daje mo\u0107 povodljivosti bugarske mu\u0161ke, uvijek individualisti\u010dke sklonosti fantastici.<\/p>\n

S bugarskim \u017eenama i mu\u0161karcima, svim odreda danas bliskim prijateljima, posebno Emilom, Neykom, Svetlom, Nade\u017edom, Iglikom, Ksenijom i Vesi, pio sam vrhunska bugarska vina, jeo jedinstvenu hranu koja bi na moj stol dojedrila u pliticama i tanjurima, nalik na jedra naduta i nadahnuta stihovima iz \u201eTrakijskih vjetrova\u201c, najve\u0107e suvremene hrvatske pjesnikinje Vesne Parun, kojoj je upravo Bugarska u najte\u017eim vremenima sovjetske vlasti bila druga, adoptivna domovina. S njima sam dijelio veselje prilikom promocije bugarskog izdanja mog romana \u201eEpitaf carskoga gurmana\u201c u golemoj sofijskoj knji\u017eari \u201eHelikon\u201c, pred blizu \u010detiristotine istinskih zaljubljenika u knji\u017eevnost, \u0161to je za hrvatsku estradiziranu literarnu scenu gotovo nezamislivo. S njima sam i ja utonuo u san bugarskog mu\u0161karca posjednut svakodnevno u nekom od temperamentnih tradicionalnih bugarskih restorana i kr\u010dmi, od \u201e\u010cevermeta\u201c do \u201eKara Ivana\u201c, da druge ne nabrajam, osupnut gostoljubivo\u0161\u0107u koja posramljuje, jer te razdire osje\u0107ajem da \u0107e\u0161 ovim ljudima ostati du\u017ean zauvijek.<\/p>\n

U jednoj kr\u010dmi posebno. U onoj sofijskoj, \u201ePod lipite\u201c, ve\u0107 kultnom i mitskom uto\u010di\u0161tu mog omiljenog pisca iz djetinjstva, istinskog sanjara i \u010darobnjaka Elina Pelina. Pa bi i on sjeo za moj stol zajedno s mojim vr\u0161njakom koji je isko\u010dio iz korica knjige. Odnekud se pri\u0161uljao Vrag i tiho mi pri\u0161apnuo kao da sam ba\u0161 ja Jan Bibijan. \u2013\u201e Slu\u0161aj me dobro, ti nisi Bugarin, ali si po\u010deo sanjati bugarski san. Po\u0111i za mnom. Pokazat \u0107u ti ovdje jo\u0161 mnoga \u010duda.\u201c I bio sam ve\u0107 ustao kad me zaustavi zvon sofijskih crkava i prikaze sv. Jurja i sv. Mihovila s ikona u kripti stolnice sv. Aleksandra Nevskog, koji ubijaju i zmajeve i vragove. Tada se oglase i ona sa Svete Sofije. \u2013 \u201eStani, govorila su zvona, \u2013 stani, ti vjeruje\u0161 u sveto, a on je ipak pravi pravcati vrag, malen, umiljat, ponekad slab i drag, ali ipak Vrag.\u201c Umjesto mene odgovorio je odjek iz male Bojanske crkve i umjesto da po\u0111em za Bibijanovim Vragom otisnuo sam se natrag na pu\u010dinu na venecijanskoj la\u0111i sv. Nikole, prema mojim jadranskim i dalmatinskim zavi\u010dajnim obalama i dalje sanjaju\u0107i. Za krmom je ostala tek uskovitlana brazda pjene\u0107i se kao trakijski Mavrud, preta\u010du\u0107i se iz sna u javu, kao pro\u0161lost u sada\u0161njost.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Veljko Barbieri \u2022 Kad iz avionskog prozora ugledate vrhove Vito\u0161e, pa s druge strane obrise visova i vrleti Stare gore, u jesen crvene, a zimi pokrivene snijegom, kako sam ih ja vidio kada sam pro\u0161le i ove godine posjetio Bugarsku, a me\u0111u njima veliku kotlinu u kojoj se u izmaglicama skriva Sofija, paradoksalno i … NastaviSnovima prema Bugarskoj<\/span>\u2192<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1298"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1298"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1298\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1304,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1298\/revisions\/1304"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1298"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1298"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1298"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}