![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/Christo_02.jpg\" "\\"Hristo")
<\/p>\nAutor: Marija Ivanova \u2022<\/p>\n
<\/p>\n
Christo <\/strong>\u2013 pod tim je imenom poznat umjetnik bugarskog podrijetla Hristo Java\u0161ev. U svijetu se pro\u010duo nakon “umatanja” Reichstaga, “umatanja” pari\u0161kog mosta Pont-Neuf, dijela australske obale, po \u017eutim i plavim \u0161atorima u ameri\u010dkoj i japanskoj dolini, po Zavjesama<\/em>Vratnicama<\/em> u Central Parku, i nakon jo\u0161 mnogo drugih veli\u010danstvenih i umjetni\u010dkih projekata. <\/strong><\/p>\n Danas Christo \u017eivi u New Yorku, radi u svome ateljeu \u2013 u istom onom u kojem je zajedno sa svojoj suprugom \u2013 Francuskinjom Jeanne-Claude zapo\u010deo svoju karijeru u SAD-u, 1964. g.<\/p>\n Hristo Java\u0161ev rodio se u Gabrovu i potje\u010de iz stare razgradske obitelji. Njegov djed \u2013 akademik Anani Java\u0161ov, otkrio je ru\u0161evine starog anti\u010dkog rimskog naselja Abritus. Godine 1956. Hristo, tada 21-godi\u0161nji student na Umjetni\u010dkoj akademiji u Sofiji, odlazi rodbini u \u010ce\u0161ku. Tamo saznaje da u Be\u010du postoji izbjegli\u010dki logor. U filmu Tome Tomova, snimljenom povodom umjetnikovih 75 godina, Christo govori da mu je na Akademiji bilo u\u017easno dosadno, nije bilo nikakvih primjera stranih umjetnosti. Pri\u010da o onome \u201e…pomanjkanju zraka, informacija i drugih stvari\u201c, \u0161to otklju\u010dava njegovu \u017eelju da ode van, da nau\u010di ne\u0161to vi\u0161e. Zajedno s nekoliko \u010ceha podmi\u0107uje \u010de\u0161ke carinike i penje se na teretni vlak s medicinskom pomo\u0107i za Austriju. Zamrli u \u0161utnji i o\u010dekivanju, uko\u010deni od studeni, 10. sije\u010dnja 1957. g. neopa\u017eeno prelaze granicu. Bio je to najhladniji dan u umjetnikovu \u017eivotu. Be\u010d je postao njegov izlaz prema slobodnome svijetu, prema Zapadu. Ali Christo se \u017eeli baviti umjetno\u0161\u0107u i zato u o\u017eujku 1958. godine odlazi u Pariz. U umjetni\u010dkoj prijestolnici svijeta ustaje u 4 ujutro kako bi radio na zelenoj tr\u017enici, prao automobile i portretirao \u2013 ne\u0161to \u0161to s tipi\u010dnom bugarskom samoironijom zove \u2013 \u201eprostitucijom\u201c jednog umjetnika. Slikaju\u0107i portrete Christo upoznaje Jeanne-Claude, Francuskinju iz bogate i poznate obitelji, ro\u0111enu istoga datuma kad i on \u2013 13. lipnja 1935. g. Obitelj se, naravno, protivila vezi s jednim bugarskim crta\u010dem, siromahom i emigrantom. Jeanne-Claude napu\u0161ta svoje bli\u017enje i zajedno s Christom kre\u0107e te\u017eim putem, na kojem se stvara umjetnost, postaje ime u stvarala\u010dkom svijetu, postaje svjetski slavan.<\/p>\n Godine 1961. Christo i Jeanne-Claude, koji u to vrijeme \u017eive u Parizu i imaju jednog sina, u Kolnu odr\u017eavaju svoju prvu izlo\u017ebu na otvorenome. S papirom za pakiranje omotali su ba\u010dve i jedan automobil. Izlo\u017eba je organizirana uz posebno dopu\u0161tenje lu\u010dkih vlasti, trajala je dva tjedna i postigla velik uspjeh. Godine 1962., 27. lipnja, ponovo uz slu\u017ebeno dopu\u0161tenje, Christo stvara artisti\u010dku barikadu od 240 ba\u010dava, koja je na osam sati zatvorila pari\u0161ku ulicu Visconti. Bio je to njegov protest protiv Berlinskoga zida, podignutoga 1961. godine. Ali, Christu i Jeanne-Claude Francuska postaje tijesna pa odlaze u Ameriku. Kad su stigli u newyor\u0161ko pristani\u0161te, Christo je rekao Jeanne-Claude: \u201ePoklanjam ti ovaj grad…\u201c Njihovu prvu ameri\u010dku izlo\u017ebu organizirao je Leo Castelli, koji im je prepustio jedan zid u svojoj maloj galeriji. Na preostala tri zida svoje radove izlagalo je troje drugih umjetnika. <\/strong><\/p>\n <\/p>\n Christo i Jeanne-Claude osmislili su jedinstvenu autorsku metodu \u2013 umatanje. Avangardne tehnike umjetnika ru\u0161e tradicionalna shva\u0107anja umjetnosti, ru\u0161e tradicionalna shva\u0107anja o prostoru, \u0161to dovodi do ra\u0111anja slobode. Dvoje umjetnika stvara prostorne artisti\u010dke instalacije koje na nov na\u010din promi\u0161ljaju prostor \u2013 i vanjski i unutarnji. \u0160to se nalazi ispod omotnog papira? \u0160to govore oblici, skriveni u upakiranome i \u010dvrsto omotani u\u017eem? \u201eUmatanja su pozivi za slobodu\u201c, rekao je Toma Tomov u filmu o umjetniku. U Christovim paketima, u predmetima omotanima papirom, zavezanima u\u017eem, osje\u0107a se ona vri\u0161te\u0107a potreba za slobodom zbog koje je jo\u0161 sasvim mlad pobjegao iz komunisti\u010dke Bugarske. Nije slu\u010dajno \u0161to me\u0111u umjetni\u010dkim instalacijama Christa i Jeanne-Claude sredi\u0161nje mjesto zauzima umotani Reichsteg. Godine 1995., 24. lipnja, zgrada Reichstaga je bila u cijelosti omotana nakon \u0161to su se pune 24 godine Christo i Jeanne-Claude borili za dopu\u0161tenje izvedbe ovog umjetni\u010dkog projekta. Dobivanje dopu\u0161tenja za svaku instalaciju, polemike o svakoj od njih su dio rada na projektu, jo\u0161 jedno mjerenje, jo\u0161 jedan detalj. Zgrada Reichstaga ostala je umotana 24 dana. \u201eNew York Times\u201c pi\u0161e da je upakirani Reichstag spomenik demokracije i da se \u010dini kao da su umjetnici tako previli rane Istoka i Zapada. <\/strong><\/strong><\/p>\n <\/p>\n Stremljenje prema slobodi i prema umjetnosti je Christov \u017eivotni pokreta\u010d. Njegovi radovi kratko traju. Svaka pojedina instalacija na neki na\u010din produljuje neko odre\u0111eno kratko vrijeme. Ova prolaznost ustvari je sloboda. Kod svakog projekta prostor se vi\u0111a novim o\u010dima, postaje dio jednoga novoga svijeta koji prije nije postojao i nikad vi\u0161e ni ne\u0107e. Kroz platno s kojim je umotan objekt po prvi puta mo\u017ee\u0161 \u010duti nov zvuk vjetra, vidjeti odbljesak sunca kakav se nikad vi\u0161e ne\u0107e ponoviti. Ovaj efekt dulje traje od same instalacije. Godinama nakon \u0161to na mjestu svakoga projekta ne\u0107e ostati ni traga, oni koji su vidjeli instalaciju sje\u0107at \u0107e se onoga \u0161to su tada vidjeli, \u010duli, \u0161to su do\u017eivjeli. <\/strong><\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u201eEtikete su za vino\u201c, rekla je Jeanne-Claude kad su je natjerali da odredi njihovu umjetnost. Ipak, ona bi se najprije mogla definirati kao Environmental Art<\/em>. Jer se doga\u0111a u prostoru, neovisno je li rije\u010d o gradskom ili izvangradskom. Nijedna instalacija poznatih umjetnika nije zami\u0161ljena da je se gleda iz zraka. I umotan dio australske obale, i umotano drve\u0107e, i u platno omotani otoci, i \u017euti i plavi \u0161atori u SAD-u i Japanu, i newyor\u0161ke Vratnice<\/em>, sve je napravljeno tako da se promatra sa zemlje. Da se mo\u017ee pro\u0107i ispod njih, da ih se vidi s mosta, ili iz \u010damca… S razine pogleda svakog pojedinog \u010dovjeka.<\/p>\n Umjetni\u010dki projekti Christa i Jeanne-Claude nisu imali sponzora, nisu koristili darove. Dvoje umjetnika sve su sami financirali. Nisu \u017eeljeli biti vezanih ruku ili ovisni. \u201eDolazim iz biv\u0161e komunisti\u010dke zemlje i ni\u0161ta ne radim na silu\u201c, rekao je Christo. Njihovi se radovi ne prodaju, ne nude ih agencije. Umjetnici ne dobivaju novac ni od prodaje plakata, autograma, suvenira, knjiga ili filmova. Prihode dobivaju samo od skica i pripremljenih crte\u017ea za svaki projekt, od kola\u017ea ili maketa koji su vrlo cijenjeni i prodaju se po visokim cijenama.<\/p>\n Sami projekti donose velike prihode gradovima ili podru\u010dju gdje su postavljeni. Primjerice, od Christovih i Jeanne-Claude Vratnica<\/em> u Central Parku, grad New York je uprihodio 254 milijuna dolara. \u010cetiri milijuna posjetitelja pro\u0161etalo je u dva tjedna parkom \u010dijim se \u0161etnicama vijorilo 7503 svijetlonaran\u010dastih platnenih traka. Poslije svake instalacije, platno, kao i svi gra\u0111evinsko-konstruktorski elementi su reciklirani.<\/p>\n Christo danas radi na posljednjem projektu na kojem je radio zajedno sa Jeanne-Claude prije 18. studenoga 2009., kad je ona umrla u New Yorku od posljedica mo\u017edanog udara. Prema njezinim rije\u010dima upravo se posljednji projekt uvijek najvi\u0161e voli. Christo nastavlja crtati u svojem newyor\u0161kom ateljeu, za svojim stolom starim vi\u0161e od 40 godina. Kontaktira sa zajedni\u010dkim obiteljskim prijateljima, sa svojom bugarskom rodbinom \u2013 sa dvojicom svoje bra\u0107e \u2013 Ananijem Java\u0161evim \u2013 glumcem, i Stefanom Java\u0161evim \u2013 in\u017einjerom, sa svojim sinom, Kril Hristom, ro\u0111enim 1960. g., pjesnikom koji je objavio ve\u0107 pet pjesni\u010dkih zbirki, sa svojim unukom… Ali, danas je Christo sam, bez Jeanne-Claude… Za nju su rije\u010di \u201eUmjetnik se ne umirovljuje, umjetnik naprosto umre. Izgubi se u najstudenijoj zimi… u posljednje poslijepodne, u posljednjoj svojoj vlastitosti.<\/p>\n (Prevela Katica Brajkovi\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Marija Ivanova \u2022<\/p>\n Christo \u2013 pod tim je imenom poznat umjetnik bugarskog podrijetla Hristo Java\u0161ev. U svijetu se pro\u010duo nakon “umatanja” Reichstaga, “umatanja” pari\u0161kog mosta Pont-Neuf,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1385"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1385"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1385\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2930,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1385\/revisions\/2930"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1385"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1385"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1385"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kad sam pobjegao od komunizma…<\/strong><\/h2>\n
Poklanjam ti ovaj grad…<\/strong><\/h2>\n
Umatanja su pozivi za slobodu<\/strong><\/strong><\/h2>\n
Prolaznost kao umjetni\u010dki credo<\/strong><\/strong><\/strong><\/h2>\n
Etikete su za vino<\/strong><\/strong><\/strong><\/h2>\n
Da zavr\u0161im projekt \u201eNad rijekom\u201c<\/h2>\n