![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/7_Zahari_autopo6_rtret.jpg\" "\\"7_Zahari_autopo6_rtret\\"")
<\/p>\nAutor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n
<\/p>\n
Ove se godine obilje\u017eava dvije stotine godina od ro\u0111enja jednog od najva\u017enijih bugarskih renesansnih ikonopisaca \u2013 Zaharija Zografa. <\/strong><\/p>\n Od svoje rane mladosti u\u010dio je crtati ikone od svog oca Hriste Dimitrova, utemeljitelja Samokovske umjetni\u010dke \u0161kole. Od djetinjstva je bio zaljubljen u djevoj\u010dicu Hristijaniju, koja je \u017eivjela u susjedstvu, u domu bogatog Samokovlije Koste. Ove dvije \u010dinjenice \u2013 ljubav prema slikanju ikona i ljubav prema Hristijaniji \u2013 obilje\u017eit \u0107e cijeli njegov \u017eivot. I lomiti ga izme\u0111u duhovnoga i svjetovnoga. One \u0107e u njegovome djelu odrediti prijelomni trenutak po\u010detka prijelaza od crkvenog prema bugarskom svjetovnom slikarstvu. One \u0107e ga u\u010diniti najsjajnijim predstavnikom neobi\u010dne prakse za jednog kr\u0161\u0107anina \u2013 isticanje svoje osobe u hramu. Freske-autoportrete Zaharija Zografa nalazimo u Ba\u010dkovskom, Trojanskom i Preobra\u017eenskom manastiru. A vrhunac manifestacije njegova talenta i umjetni\u010dkog stila je glasoviti autoportret koji predstavlja prekretnicu u bugarskoj likovnoj umjetnosti.<\/p>\n Poslije o\u010deve smrti, 1819. g., brigu o devetogodi\u0161njem Zahariju preuzima najstariji brat, 14 godina stariji Dimitar. U njegovoj ikonopisnoj radionici nadareni mladi\u0107 izrasta u umjetnika. Dimitar Zograf o\u017eenio se Hristijanijom. Vjerojatno nije ni pretpostavljao da je ova djevojka osvojila srce i njegovoga mla\u0111ega brata. Nije ni pretpostavljao kako \u0107e u svojim posljednjim trenutcima \u017eivota, pred svojim ispovjednikom Zahari priznati \u201eu svojoj djetinjoj ljubavi, sam sebi sam ljeti rekao: ako ona po\u017eeli snijeg, popet \u0107u se na planinu, ispod vrha Musale \u0107u sti\u0107i i u rukama \u0107u joj donijeti snijeg. A posred zime rekoh si: ako po\u017eeli imati ljubi\u010dice, pobje\u0107i su, oti\u0107i \u0107u do doline, tamo gdje je ve\u0107 do\u0161lo prolje\u0107e, i s kiticom ljubi\u010dica vratit \u0107u joj se, da bi saznala kako je silno volim. Vjeruj mi o\u010de \u2013 jo\u0161 je u meni onaj zvonki smijeh malene Hristijanije, jer kasnije\u2026 kasnije, o\u010de, ona se vi\u0161e nije nasmijala\u2026\u201c<\/p>\n Hristijanija je Dimitru rodila sedmero djece. Zar se uistinu nikada vi\u0161e nije nasmijala? Ili, rastrgan izme\u0111u gre\u0161ne ljubavi prema njoj i ljubavi prema bratu, Zahari nije \u010duo ni vidio njezina osmijeha?<\/p>\n Dimitar Zograf, 1831. g. ve\u0107 priznati ikonopisac, uzima mladog Zaharija za suradnika u poslu. A zaljubljeni mladi\u0107 \u0107e u neprestanom i grozni\u010davom radu na naru\u010denim ikonama i freskama potra\u017eiti zaborav. Danima \u0107e putovati i slikati od jednog do drugog manastira ili crkve. Njegovi najpoznatiji radovi su ikone u crkvi \u201eSv. Konstantin i Elena\u201c u Plovdivu, u crkvi \u201eSv. Bogorodica\u201c u Kopriv\u0161tici, u Plakovskom i Donjobe\u0161ovi\u0161kom manastiru. Njegove freske i danas krase Ba\u010dkovski manastir (kapelu i crkvu \u201eSv. Nikola\u201c), crkvu u Rilskom manastiru, Trojanskom i Preobra\u017eenskom manastiru. Zahari Zograf je u ikonopise unio nove elemente \u2013 osuvremenio je evan\u0111eoske scene, njegovi likovi su duhovno \u010disti, ozareni unutarnjom plemenito\u0161\u0107u. Umjetnik je slikao i portrete dobro\u010dinitelja, pejza\u017ee, bra\u0107u \u0106irila i Metoda i njihove u\u010denike.<\/p>\n U Samokov je 1851. g. do\u0161lo pismo iz najve\u0107eg i najpoznatijeg manastira na Svetoj gori \u2013 iz Velike Lavre (ili Zografskog manastira). Tamo\u0161nji sve\u0107enici zovu trojicu uglednih umjetnika \u2013 Dimitra Zografa, Ivana Obrazopisova i Dimitra Molerova \u2013 da oslikaju vanjski i unutarnji ulazni trijem glavne samostanske crkve. U ono vrijeme rije\u010d je o najpresti\u017enijoj narud\u017ebi koju su mogli dobiti bugarski umjetnici.<\/p>\n Ali, umjesto pozvanih, u Aton odlazi nepozvani Zahari. I tamo ostaje punih 17 mjeseci. Sam je oslikao vanjski dio ulaznog trijema crkve\u2026 Bje\u017eao li je to opet od svoje plamte\u0107e ljubavi? Ili je, rastrgan ljubomorom htio dokazati da je bolji od svog brata Dimitra? Jesu li to megalomanija ili mo\u017eda kompleks manje vrijednosti preplavili du\u0161u ovog ikonopisca?<\/p>\n Krajem prolje\u0107a 1853. g. u Samokovu bukti epidemija tifusa. Razboljela se i Hristijanija. Smrt joj se bli\u017ei, a Zahariju nema \u017eivota bez njegove ljubljene. Daje joj poljubac \u2013 po prvi i posljednji put\u2026 Tako je na sebe prenio zarazu i dva tjedna poslije njezine smrti, 14. lipnja 1853. g., umire i on. Tko bi mogao odgovoriti \u2013 je li ova ljubav Zaharija Zografa bila gre\u0161na ili sveta?<\/p>\n *\u00a0\u00a0\u00a0 *\u00a0\u00a0\u00a0 *<\/p>\n Godine 1979. utemeljena je Nagrada za osobita dostignu\u0107a u umjetnosti \u201eZahari Zograf\u201c, a prvi dobitnik nagrade je Svetlin Rusev. Poslije 15-godi\u0161njeg prekida, ponovo se dodjeljuje od 2000. g. Sva nagra\u0111ena likovna djela \u010duvaju se u Povijesnome muzeju u Samokovu. Me\u0111u najpoznatijim dobitnicima nagrade su De\u010dko Uzunov, Stojan Venev, Najden Petkov, Vanko Urumov, Teofan Sokerov, Svetlin Rusev i drugi. Kroz nagradu \u201eZahari Zograf\u201c potvr\u0111uje se kontinuitet generacija bugarskih autora i duhovna povezanost suvremenih dostignu\u0107a s vje\u010dnom bugarskom renesansnom umjetno\u0161\u0107u.<\/strong><\/p>\n (Prevela Katica Brajkovi\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n Ove se godine obilje\u017eava dvije stotine godina od ro\u0111enja jednog od najva\u017enijih bugarskih renesansnih ikonopisaca \u2013 Zaharija Zografa… <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1405"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1405"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1405\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2929,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1405\/revisions\/2929"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1405"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1405"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1405"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/7_Zahari_Zograf_-_Portret_na_Hristiania_Zografska-213x300.jpg\" "\\"7_Zahari_Zograf_-_Portret_na_Hristiania_Zografska\\"")
Ali, od ljubavi ne mo\u017ee pobje\u0107i. Poslije zavr\u0161etka svakog svog posla, ponovo i ponovo se vra\u0107a u Samokov \u2013 Hristijaniji. Oko 1844. g. moli je da mu dopusti da ju portretira. S tog portreta gleda nas spokojna i nekako zami\u0161ljena Hristijanija, majka koja je ve\u0107 rodila i \u0161esto dijete. Pastelne, tople sme\u0111e boje haljine i pokrivala na glavi harmoni\u010dno se dopunjuju sa zelenom jaknicom, krznom i vezom bogato ukra\u0161enih rubova. Bogata\u0161eva k\u0107er stavila je dvije niske te\u0161kih zlatnika a ponad njih, zlatne ogrlice koje obavijaju njezin lijepi vrat gotovo joj dose\u017eu bradu. Zlatni kri\u017e, zlatne nau\u0161nice sa smaragdom i zlatni prsten na ruci zaokru\u017euju ovu zlatno-sme\u0111e-zelenu klasi\u010dnu simfoniju. A vrhunac ove simfonije su njezine o\u010di \u2013 zelene sa zlatnim krugom, s kojih dvije tanke zlatne boje vode k zjenicama. Nekad su te zelene i zlatne o\u010di prizivale ikonopisca \u2013 fatalno, do groba. Zahari Zograf je ovim portretom dokazao da je umjetnik poslanik du\u0161e, u njemu je ovjekovje\u010dio svoj drhtaj, ljubav i strahopo\u0161tovanje prema \u017eenskoj ljepoti. Ali i svoje po\u0161tovanje prema bogatstvu i zemnome. I s pravom zaslu\u017euje naziv \u201eutemeljitelja svjetovne umjetnosti u Bugarskoj\u201c, kao i kvalifikaciju \u201eamblemskog lika u bugarskoj kulturi od vremena renesanse\u201c.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/7_Zograf_Uspenie-Bogorodice_Koprivstica_1-205x300.jpg\" "\\"7_Zograf_Uspenie")
Zahari Zograf se ujesen 1852. g. vratio u rodni Samokov s mno\u0161tvom narud\u017ebi ikona za Atonski samostan. Mora ih naslikati tijekom zime i prolje\u0107a sljede\u0107e godine. Ostalo je nepoznato za\u0161to je oslikavanje glavnog unutarnjeg ulaznog trijema crkve dano drugim ikonopiscima.<\/p>\n