![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/gj_011.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ovoga ljeta, 17. kolovoza, veliki bugarski bas Nikola Gjuzelev navr\u0161io je 75 godina. Neka mu je sretno! Od svojih 75 godina, gotovo 45 ih je posvetio glazbi, operi, sceni.<\/strong><\/p>\n Iako je zavr\u0161io sa svojim stvarala\u010dkim djelovanjem, njegovi po\u0161tovatelji pamte rije\u010di mu: \u201eNa sceni se osje\u0107am nevjerojatno. Kao da sam ro\u0111en na njoj. Pjevanje je velika umjetnost kojoj i ja pripadam.\u201c Sje\u0107aju se i njegova glasa, i njegovih likova \u2013 ostvarenih tako inteligentno, s takvom psiholo\u0161kom dubinom i stra\u0161\u0107u koje se rijetko mogu vidjeti. Upravo je tako. Ne mo\u017ee se zaboraviti umjetnik o kojem je talijanski Corriere della sera<\/em> pisao: \u201e\u010caroban glas, sjajni umjetni\u010dki talent, plasti\u010dna figura… Nikola Gjuzelev je jedan od najsavr\u0161enijih basoca koje smo ikad slu\u0161ali…\u201c<\/p>\n Iako je jo\u0161 kao dijete pjevao prekrasno, Nikola Gjuzelev, koji je i crtao osobito talentirano, zavr\u0161io je slikarstvo na Umjetni\u010dkoj akademiji u Sofiji. Kao student javio se na audiciju za upis novih \u010dlanova u akademski zbor \u201eGeorgi Dimitrov\u201c, s arijom Ivana Susanjina. Tako je zapo\u010deo njegov put na sceni, koji se nastavio na koncertima i festivalima u Moskvi, Be\u010du, Helsinkiju, gdje je kao solist nagra\u0111en zlatnom medaljom.<\/p>\n U 1960. godini, mladi pjeva\u010d javio se na audiciju u dvorani \u201eBugarska\u201c, a njema\u010dki dirigent Horst Stein ponudio mu je ugovor za Berlinsku operu. Upravo u tom trenutku umije\u0161alo se Njezino Veli\u010danstvo Sudbina \u2013 na stepenicama konzervatorija susreo se s prof. Brmbarovim \u2013 i ostao je u Bugarskoj, gdje je razvijao svoj glas i talent pod vodstvom svjetski poznatog glazbenog pedagoga. (Posve kratko \u0107u podsjetiti da je narodnog umjetnika Hristu Brmbarova dobro poznavala i veoma cijenila publika u Hrvatskoj krajem 40-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. A bio je ljubimac i glazbene kritike pa je u \u201eNarodnom listu\u201c objavljena prekrasna i op\u0161irna recenzija za njegovog Scarpiju.).<\/p>\n Nikola Gjuzelev je na sceni Sofijske opere debitirao 1961. g. s ulogom Timura iz Puccinijeva \u201eTurandota\u201c, a pjevao je zajedno s Nikolom Nikolovim, Katjom Popovom i Julijom Viner. Na sceni se opet pojavljuje nakon dvije godine kao Filip II. u Verdijevu \u201eDon Carlosu\u201c i pobje\u0111uje na natjecanju mladih opernih pjeva\u010da u Sofiji. Lik Filipa II. je jedan od njegovih najupe\u010datljivijih likova tada 26-godi\u0161njeg Gjuzeleva. Tako mlad a a teret kraljveske krune nosio je s ponosnim stavom i s nevjerojatnim psiholo\u0161kim uvidom. S tom ulogom debitirao je i na sceni milanske Scale 1970. g., a u Rimu ju je pjevao u znamenitoj Viscontijevoj izvedbi. Njegov prvi Boris u Musorskovljevu \u201eBorisu Godunovu\u201c u Sofiji dogodio se 1965. g. u Sofiji, kad mu jo\u0161 nije bilo ni 30 godina. Stvorio je s beskrajnom dubinom lik monarha koji ne mo\u017ee prona\u0107i svoj mir. O njemu je 1971. g. u \u201eLe Mondu\u201c pisao Jacques Longchampt: \u201eGjuzeleov glas je nevjerojatan! Glas, \u010dija se boja prelijeva u zvije\u017e\u0111u skupocjenih dragulja.\u201c O tom vremenu, kad je bio tako mlad a ve\u0107 pjevao tako ozbiljne i zahtjevne uloge, pjeva\u010d \u0107e kasnije re\u0107i: \u201e Ponekad nisam uslo\u017enjavao nego pojednostavljivao stvari. Filip i Boris su te\u0161ke psiholo\u0161ke uloge. Pjevao sam ih premlad. U po\u010deku sam tra\u017eio nijanse. Isprobavao svaki detalj. Kao umjetnik \u2013 svaki prst, pokret ruke, lica, \u0161minkuk… Kasnije sam odlu\u010dio pojednostaviti ih i u\u010diniti monolitnim.\u201c<\/p>\n Nikola Gjuzelev imao je vi\u0161e od 70 uloga. Sve su neponovljive, jedinstveno otpjevane bez ponavljanja prema modelima, o\u017eivljene duboko umom i du\u0161om. Takav je i njegov Atila iz istoimene Verdijeve opere, kojim je polu\u010dio kolosalan uspjeh. U Parmi je 1994. g. odlikovan \u201eZlatnim Verdijem\u201c, nagradom koju veoma cijeni, a kojom se mo\u017ee podi\u010diti malo pjeva\u010da u svijetu. Njegov Mefisto je elegantan i uvjerljiv, odmjereno ironi\u010dan. U svojoj knjizi\u201cGlas koji slika\u201c Guzelev ka\u017ee: \u201eNema jasne granice izme\u0111u razli\u010ditih pogleda na umjetnost… Va\u017eno je da stvori\u0161 lik prema svojim \u017eeljama, da se u\u017eivi\u0161 u nj. \u0160to se mene ti\u010de, mnogo sam dr\u017eao do ‘slikanja’ u vrijeme stvaranja likova na sceni: pomno sam pratio svoje tijelo, ruke, dr\u017eanje, svoj glas \u2013 sve komponente gluma\u010dke igre \u2013 o\u010dima umjetnika. Kao da ih tog trenutka slikam!\u201c Zanimljivo je da je za sve svoje uloge Gjuzelev prou\u010davao, crtao i radio sam svoju \u0161minku.<\/p>\n U jednom intervjuu veliki je pjeva\u010d rekao da nije volio pohvale i da je uvijek poku\u0161avao izbje\u0107i brojnim obo\u017eavateljima koji su ga \u010dekali. Naravno, to je bilo nemogu\u0107e kad pjeva\u0161 na scenama najpresti\u017enijih svjetskih teatara kao \u0161to su milanska Scala, Covent Garden, Metropolitan, Bolj\u0161oj, Teatro Liceo u Barceloni, u opernim ku\u0107ama u Berlinu, Parizu, Rimu, Parmi, Torinu.<\/p>\n Nikola Gjuzelev gostovao je i u Zagreba\u010dkoj operi. Na turneji po Japanu s njom, \u010detiri je puta pjevao ulogu Pimena u \u201eBorisu Godunovu\u201c, tako\u0111er \u010detiri puta bio je Knez Igor u istoimenoj operi i tri puta Gremin u \u201eEvgeniju Onjeginu\u201c. Zagreba\u010dki tisak objavvljivao je osvrte iz japanskog tiska koji nije \u0161tedio s pohvalama svim sudionicima. Na Dubrova\u010dkim ljetnim igrama 1968. godine pjevao je u Verdijevu \u201eRequiemu\u201c zajedno s primadonom Beogradske opere Milkom Stojanovi\u0107, s Biserkom Cveji\u0107 i talijanskim tenorom Micheleom Moleseom.<\/p>\n \u201eNjegov neuobi\u010dajeni talent dolazi do izra\u017eaja u o\u010daravaju\u0107im likovima koji su obuzimali i duboko se dojmili publike kroz njegove sveobuhvatne, briljantne i iskrene interpretacije… Oduhotvoreno lice, o\u010di koji tako mnogo govore \u2013 ponekad suzne od muke, ponekad \u2013 ledeno studene i \u017eestoke ili lukavo svjetlucave… I tada mu zazvoni glas \u2013 oslobo\u0111en u punom dijapazonu, dubok i lijep bas… I njegovi pokreti \u2013 toliko ekspresivni, nje\u017eni i srame\u017eljivi, provokativni ili opra\u0161taju\u0107i. Uvijek energi\u010dni, oni su bili elegantan i precizan izraz njegove scenske misli \u0161to je njegovim likovima davalo savr\u0161enstvo i potpunost. No\u0161ena na krilima nadahnu\u0107a, Gjuzelevljeva umjetni\u010dka du\u0161a tjera nas da se u\u017eivimo s njim i da mu vjerujemo… Gjuzelev kombinira osnovne elemente bugarske pjeva\u010dke \u0161kole, savr\u0161enu tehniku talijanskog belcanta i intenzitet slavenske osje\u0107ajnosti.” \u2013 to je op\u0107a slika velikog bugarskog basa.<\/em><\/p>\n <\/p>\n