{"id":1681,"date":"2013-10-30T08:52:16","date_gmt":"2013-10-30T07:52:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1681"},"modified":"2022-04-15T15:40:18","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:18","slug":"car-boris-i-pokrstitelj-i-prosvjetitelj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/car-boris-i-pokrstitelj-i-prosvjetitelj\/","title":{"rendered":"Car Boris I. \u2013 pokrstitelj i prosvjetitelj"},"content":{"rendered":"

U bugarskoj povijesti mnogo je sudbonosnih trenutaka. U ve\u0107ini slu\u010dajeva nju su vodili zaslu\u017eni, sna\u017eni ljudi. Poslije kana Asparuha, osniva\u010da bugarske dr\u017eave, neosporno je takav bio kan Boris (Bogor, Bogoris), koji je na bugarsko prijestolje do\u0161ao 852. g. Sudbina je odredila da Boris obavi dva povijesna \u010dina \u2013 pokr\u0161tavanje i prosvje\u0107ivanje bugarskog naroda. Ovi doga\u0111aji su iznimno va\u017eni za dr\u017eavu, ne samo u tada\u0161njem povijesnom trenutku, nego sve do danas. U stvari, bit \u0107e va\u017eni i u budu\u0107nosti \u2013 sve dok bude Bugara i Bugarske.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\"Slikar<\/a>
Slikar Dimitar Gjud\u017eenov – Car Boris I. prima Klimenta, Nauma i Angelarija – u\u010denike \u0106irila i Metoda istjerane iz Moravske<\/em><\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

Na prvome je mjestu to \u0161to je Boris odlu\u010dio da narod prihvati kr\u0161\u0107anstvo. U ranome srednjem vijeku, u Europi, kr\u0161\u0107anstvo nije imalo alternativu. Bugarski je dr\u017eavnik shvatio da ostajanje izvan kruga europskih kr\u0161\u0107anskih dr\u017eava vodi do izolacije i do razvitka koji ne odgovara kulturnom kontekstu tog vremena. Na unutarnjo-politi\u010dkom planu, kr\u0161\u0107anstvo uklanja religijske, kulturne i etni\u010dke razlike izme\u0111u Prabugara i Slavena i objedinjuje ih u jednu, naciju. A gdje postoji jedinstvena nacija, tu je dr\u017eava sna\u017ena. Za samoga Borisa, kana, pokr\u0161tavanje ima jo\u0161 jedan va\u017ean aspekt \u2013 kr\u0161\u0107anstvo je va\u017ean \u010dimbenik za sna\u017eenje, centralizaciju i koncentraciju mo\u0107i u rukama vladara.<\/p>\n

Europi je 863. g. poznata namjera bugarskog kana da zajedno s narodom prihvati kr\u0161\u0107anstvo. U tu svrhu, Boris je zatra\u017eio od Ljudevita Njema\u010dkog da po\u0161alje njema\u010dke misionare koji \u0107e pokrstiti Bugare i Slavene. Papa je ovaj doga\u0111aj smatrao iznimno va\u017enim za Zapadnu crkvu i blagoslovio je ovo zajedni\u0161tvo Borisa i Ljudevita Njema\u010dkog. Ali, Bizant je time jako uznemiren \u2013 bude li Bugarska prihvatila pokr\u0161tavanje Zapadne crkve, papin utjecaj bi se pro\u0161irio sve do Konstantinopola \u2013 prijestolnice isto\u010dnog pravoslavnog carstva. Zato, koriste\u0107i te\u0161ku situaciju u kojoj se Bugarska nalazi (zemlju poga\u0111aju \u010desti potresi, godina slabog uroda pa nastupa glad), Bizant zapo\u010dinje rat protiv svojih susjeda. Kan Boris brzo shvati kakve su uistinu namjere bizantskog vladara \u2013 Bugarska mora biti prinu\u0111ena prihvatiti kr\u0161\u0107anstvo od Carigradske patrijar\u0161ije. Htio-ne htio, Boris se morao suo\u010diti s odnosima snaga i prihvatiti prijedlog Bizanta.<\/p>\n

\"CarKasne jeseni 863. g., bugarski izaslanici u Konstantinopolu primaju kr\u0161\u0107ansko kr\u0161tenje i potpisuju tzv. \u201eduboki mir\u201c, koji sljede\u0107ih 30 godina osigurava bugarsku ju\u017enu granicu. Poslije toga, u bugarsku prijestolnicu Plisku dolaze bizantski sve\u0107enici koji po\u010dinju s pokr\u0161tavanjem Bugara. Bez mnogo buke, prvi pokr\u0161tavanje prihva\u0107a kan Boris, njegova obitelj i njegovi bliski suradnici. Boris uzima ime svog kuma, bizantskog imperatora Mihaila III., a umjesto titule kana prihva\u0107a slavensku \u201eknez\u201c. Tako je i simboli\u010dno prekinuo s bugarskom poganskom tradicijom. U povijesti ovaj bugarski vladar ostaje poznat kao knez Boris I. te s imenom Boris-Mihail. Bugarska crkva ga kasnije progla\u0161ava svecem, a sje\u0107anje na njega obilje\u017eava se 2. svibnja.<\/p>\n

Pokr\u0161tavanje Bugara je slo\u017een proces koji je prolazio mnoge i razli\u010dite prepreke \u2013 pobunu nezadovoljnih velika\u0161a, nezadovoljstvo dijela naroda, poku\u0161aj Vladimira, Borisova sina da obnovi poganstvo. Jo\u0161 je te\u017ea bila borba kneza Borisa I. u suprotstavljanju bizantskom utjecaju i za neovisnost Bugarske crkve. U potrazi za prihvatljivim rje\u0161enjem za budu\u0107nost dr\u017eave, zapo\u010deo je slo\u017eenu diplomatsku igru i s Konstantinopolom i s Rimom. Na Osmome crkvenom saboru, sazvanome u listopadu 869. g. u Konstantinopolu, s ciljem pomirenja razlika izme\u0111u Istoka i Zapada, bugarski izaslanici otvoreno su postavili pitanje jurisdikcije nad Bugarskom crkvom. Prisutni predstavnici Rimske crkve i isto\u010dnih patrijar\u0161ija (Jeruzalemske, Aleksandrijske i Antiohijske) odlu\u010dili su da Bugarska crkva bude autokefalna arhiepiskopija, s episkopima koji zajedno sa svojim eparhijama ulaze u dijecezu Konstantinopolske patrijar\u0161ije. Va\u017ean korak za potvr\u0111ivanje neovisnosti Bugarske crkve je odluka crkvenog sabora, odr\u017eanog 879.-880. g., da bugarski episkopi budu maknuti s eparhijskih popisa Konstantinopolske patrijar\u0161ije. Tako je Bugarska crkva u potpunosti postala autokefalna, neovisna u svom unutarnjem radu, a samo kanonski pot\u010dinjena Konstantinopolu. Poslije gotovo 16-godi\u0161nje borbe, knez Boris I. postigao je izniman diplomatski uspjeh \u2013 jer je u ono vrijeme jedino Bugarska, od svih slavenskih dr\u017eava, dobila pravo na neovisnost u svom crkvenom djelovanju.<\/p>\n

Drugi povijesni cilj kojeg je ostvario Boris je prosvje\u0107ivanje bugarskog naroda. U vrijeme masovnog pokr\u0161tavanja Bugara i Slavena tijekom 864. \u2013 865. g., pojavio se ozbiljan problem \u2013 nova vjera propovijeda se na narodu nepoznatom jeziku. Nepoznata su i slova na kojima su napisane crkvene knjige. Zbog tog razloga mnogi stanovnici nisu \u017eeljeli da ih se pokr\u0161tava i nastavljaju \u0161tovati poganske bogove \u2013 Prabugari Tangru, a Slaveni Peruna. Konstantinopol i Rim priznavali su samo trojezi\u010dnu dogmu, odnosno, u bogoslu\u017eju i knjigama dopu\u0161teno je bilo slu\u017eiti se samo trima jezicima \u2013 staro\u017eidovskim, gr\u010dkim i latinskim.<\/p>\n

Nastanak prvog slavenskog pisma 855. g. \u2013 glagoljice \u2013 nove i savr\u0161ene abecede, koja udovoljava svim fonetskim osobitostima slavenskog jezika je epohalno djelo bra\u0107e \u0106irila i Metoda, koje je promijenilo povijest Europe. Ali, jedno je nastanak abecede, a ne\u0161to posve drugo njeno potvr\u0111ivanje. I Tra\u010dani, i Goti su imali svoje pismo, ali je s vremenom i\u0161\u010dezlo. Pismo \u0106irila i Metoda imalo je druk\u010diju sudbinu. I to samo zato \u0161to je bugarski vladar Boris I., svom svojom politi\u010dkom voljom i financijskom mo\u0107i dr\u017eave organizirao i financirao njegovo \u0161irenje. U potrazi za najboljim rje\u0161enjem za masovno rasprostranjivanje kr\u0161\u0107anstva, on se susreo s u\u010denicima dvojice Bra\u0107e, Klimentom i Naumom, puno prije 886. g., prema prof. dr. Bo\u017eidaru Dimitrovim \u2013 kad ih prima u Bugarskoj.<\/p>\n

Potrebno je otvoreno priznati da je poslije svog po\u010detnog uspjeha u vrijeme kneza Rastislava, djelo \u0106irila i Metoda u Velikoj Moravskoj do\u017eivjelo svoj krah. Poslije Metodove smrti 885. g., njema\u010dki sve\u0107enici, uz potporu kneza Svatopluka, po\u010dinju s progonom u\u010denika Solunske bra\u0107e. U rujnu 885. g., papa Stjepan V. zabranjuje bogoslu\u017eje na slavenskom jeziku. U\u010denici \u0106irila i Metoda podvrgnuti su sna\u017enom progonu \u2013 neke od njih bili su zatvoreni u samostane, drugi su prodani u roblje, a tre\u0107i ubijeni (Gorazd). Usporedo s progonom, u Velikoj Moravskoj uni\u0161teni su mnogi slavenski tekstovi. U ovako kriti\u010dnom trenutku, slavensko pismo pronalazi svoje uto\u010di\u0161te i spas u Bugarskoj. Da ne bi netko pomislio da pruveli\u010davam ulogu bugarske dr\u017eave, citirat \u0107u francuskog lingvista, prof. Rogera Bernarda: \u201eSpasavaju\u0107i djelo svetih \u0106irila i Metoda, Bugarska je zalu\u017eila priznanje i uva\u017eavanje ne samo slavenskih naroda, nego i cijeloga svijeta. I to \u0107e biti tako sve dok \u010dovje\u010danstvo bude pridavalo istinski zna\u010daj rije\u010dima \u2013 \u00a0napredak, kultura i ljudskost!\u201c<\/p>\n

Po\u010detkom 886..g., trojica u\u010denika \u0106irila i Metoda \u2013 Kliment, Naum i Angelarij dolaze u bugarsku prijestolnicu Plisku. Tu su im stvoreni uvjeti u kojima su mogli slobodno nastaviti sa svojim djelovanjem \u2013 prepisivati svete knjige, propovijedati, podu\u010davati svoje sljedbenike i u\u010denike. Nakon dugih razgovora slavenskih sve\u0107enika i u\u010ditelja s bugarskim vladarom, odlu\u010deno je da se osnuju dva temeljna sredi\u0161ta za obu\u010davanje sve\u0107enstva i za prosvjetno-knji\u017eevnu djelatnost slavenskog jezika. Prvo, u sjevernoisto\u010dnoj Bugarskoj, sa sredi\u0161tem u Pliski (gdje je ostao Naum) i drugo, u podru\u010dju Kutmi\u010devica, sa sredi\u0161tem u Ohridu, kamo odlazi Kliment.<\/p>\n

U\u010denici \u0106irila i Metoda u Bugarsku donose glagoljicu. Na njoj podu\u010davaju svoje u\u010denike i na njoj su stvoreni prvi knji\u017eevni radovi. Ali, postupno dolazi do stvaranja novog grafi\u010dkog sustava, poznatog kao \u0107irilica. U nju je uklju\u010deno 14 glagoljskih slova a prihva\u0107a jo\u0161 24 slova iz gr\u010dke uncijale. Od IX. do XI. st., glagoljica i \u0107irilica se istodobno koriste, poslije \u010dega prevladava \u0107irilica. Smatra se da je naziv \u201e\u0107irilica\u201c zabilje\u017een 1563. g. u prijevodu Novoga zavjeta na hrvatski jezik (vi\u0161e o tomu mo\u017ee se pro\u010ditati na stranici Zubrinic, Darko. Croatian Cyrillic Script<\/cite><\/a><\/cite>).<\/cite> <\/cite><\/p>\n

Svojim radom, prosvjetno-knji\u017eevne \u0161kole u Pliski i Ohridu utvrdile su slavensku pismenost u Bugarskoj i oblikovale knji\u017eevni i crkveno-slavenski jezik. Upravo su slavenska prosvjeta i bogoslu\u017eje izgradili vjersko, duhovno, jezi\u010dno i kulturno jedinstvo Slavena i Prabugara, oni su klju\u010dna poveznica izme\u0111u dviju etni\u010dkih skupina u njihovu spajanju u jedan bugarski narod. A knez Boris koristio je pismenost kao u\u010dinkovito jamstvo protiv preobra\u0107enja bizantskog crkvenog i kulturnog utjecaja u politi\u010dko.<\/p>\n

U ranome Srednjemu vijeku Bugarska se pretvarila u kolijevku slavenske kulture, u kulturno i knji\u017eevno sredi\u0161te slavenskih dr\u017eava. Rad kneza Borisa I., bugarskog dr\u017eavnika, \u010dije su odluke imale trajno op\u0107eeuropsko zna\u010denje, nastavlja njegov sin, car Simeon Veliki (893. \u2013 927. g.). To djelo zavr\u0161ava stvaranjem knji\u017eevnosti kakvu u ono vrijeme nijedan slavenski narod jo\u0161 nije imao.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Prevela Katica Sedlar)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n

U bugarskoj povijesti mnogo je sudbonosnih trenutaka. U ve\u0107ini slu\u010dajeva nju su vodili zaslu\u017eni, sna\u017eni ljudi. Poslije kana Asparuha, osniva\u010da bugarske dr\u017eave, neosporno je takav bio kan Boris (Bogor, Bogoris), koji je na bugarsko prijestolje do\u0161ao 852. g. Sudbina je odredila da Boris obavi dva povijesna \u010dina \u2013 pokr\u0161tavanje i prosvje\u0107ivanje bugarskog naroda.<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1681"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1681"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1681\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2923,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1681\/revisions\/2923"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1681"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1681"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1681"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}