{"id":1745,"date":"2013-09-17T15:58:10","date_gmt":"2013-09-17T13:58:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1745"},"modified":"2022-04-15T15:40:18","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:18","slug":"asen-pejkov-kipar-kojeg-zivotne-nedace-nisu-zaobilazile","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/asen-pejkov-kipar-kojeg-zivotne-nedace-nisu-zaobilazile\/","title":{"rendered":"Asen Pejkov, kipar kojeg \u017eivotne neda\u0107e nisu zaobilazile"},"content":{"rendered":"

Prema anketama talijanskih i stranih novinara, Leonardo Da Vinci je najve\u0107a li\u010dnost Italije svih vremena. I nekako se posve prirodnim \u010dini da putnike ispred sredi\u0161nje rimske zra\u010dne luke Fiumicino, jedne od najprometnijih u Europi, pozdravlja Leonardova statua. Visoko uzdignutom lijevom rukom pokazuje prema nebu, a na dlanu desne dr\u017ei maketu svog leta\u010dkog stroja. U Italiji, domovini najve\u0107ih kipara i slikara, veli\u010danstvena 9-metarska bron\u010dana figura rad je jednoga stranca \u2013 Bugarina Asena Pejkova.<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Tko je on, gdje je ro\u0111en i kako je svojim Leonardom uspio pobijediti na me\u0111unarodnom natje\u010daju, u kojem je sudjelovalo 300 autora iz cijeloga svijeta?<\/strong><\/p>\n

Asen Nikolov Pejkov<\/strong> ro\u0111en je 28. lipnja 1908. g. u Sofiji, i prvijenac je obitelji Nevenke i Nikole Pejkova. Poslije njega ro\u0111eni su Ilija i Nadja. Godine 1914. \u017eivot donosi prvu veliku neda\u0107u 6-godi\u0161njem Asenu \u2013 umire mu majka Nevenka. Iste godine, Nikola Pejkov, nakon \u0161to je zavr\u0161io studij in\u017eenjerstva u Parizu, napu\u0161ta Sofiju i seli se u Sevlijevo, svoj rodni grad. Ali, koji se mu\u0161karac mo\u017ee sam nositi s podizanjem troje male djece? Nikola se \u017eeni drugi puta \u2013 za svoju sugra\u0111anku To\u010dku Ivanovu, koja mu je rodila sina Stefana. A i ona ima jo\u0161 jedno dijete iz svog prvog braka. Obitelj s mnogo djece te\u0161ko je uzdr\u017eavati, no \u017eivot te\u010de dalje. Do 1924. g., kad umire Nikola Pejkov. Ovu drugu neda\u0107u u svom \u017eivotu, Asen prevladava sam. Usprkos tome \u0161to ima samo 16 godina, Nikola napu\u0161ta svoj dom, ostavlja svoje nepro\u017eivljeno djetinjstvo pro\u0161losti. Privla\u010di ga ne\u0161to mnogo ve\u0107e od obale male rijeke Rosice, gdje je odrastao \u2013 Crno more, bezgrani\u010dno u njegovim o\u010dima.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

Asen odlazi u Sozopol, gdje se \u0161koluje u Prakti\u010dnoj ribarskoj \u0161koli i radi kao ribar. Godine 1929. preselio se u Sofiju. Bez doma i posla, mjesecima pre\u017eivljava samo kad zaradi neki sitni\u0161 poma\u017eu\u0107i nasje\u0107i drva ili spremaju\u0107i nekome ugljen. Depresija i o\u010daj dovode ga do poku\u0161aja samoubojstva. Dobri ljudi i slu\u010dajnost Asenu Pejkovu poma\u017eu pobijediti ovu neda\u0107u. U ateljeu svog poznanika, koji se bavio keramikom, u ruke uzima komad gline. I osjeti kako mu o\u017eivljava u rukama. Po\u010dinje modelirati male figure i u njemu se ra\u0111a neodoljiva \u017eelja da svoj \u017eivot posveti oblikovanju figura, osoba, \u017eivotinja, cvije\u0107a.<\/p>\n

Za Asenovu sudbinu odlu\u010duju\u0107i je susret s poznatim bugarskim kiparom prof. Andrejem Nikolovim. Godine 1930., profesor ga uzima za pomo\u0107nika u svom ateljeu i po\u010dinje ga u\u010diti kiparstvu. Poslije dvije godine primljen je u Dr\u017eavnu umjetni\u010dku akademiju \u2013 u kiparstvo, u klasi svog dobrotvora Andreja Nikolova. Kao student (1934. g.) dobitnik je druge nagrade na natje\u010daju za spomenik bra\u0107i Evlogiju i Hristu Georgijevima ispred Sofijskog sveu\u010dili\u0161ta. Na Akademiji je diplomirao 1937. godine dobiv\u0161i zlatnu medalju. Iste godine dobio je tre\u0107u nagradu na me\u0111unarodnom natje\u010daju za spomenik albanskom narodnom heroju Skenderbegu u Tirani.<\/p>\n

U razdoblju od 1935. do 1938. g., Asen Pejkov potvr\u0111uje se kao majstor kiparskih portreta. Njegovi su modeli bugarski intelektualci, politi\u010dari, vjerske osobe. U ateljeu u Sofiji, na Bulevaru Cara Osloboditelja 33, 24. travnja 1938. g. otvara svoju prvu samostalnu izlo\u017ebu. Unato\u010d njenom uspjehu, odlu\u010di napustiti Sofiju. Neki neodre\u0111eni osje\u0107aj neodoljivo ga mami nekamo daleko, daleko… Ovaj puta ne samo daleko od o\u010dinskog doma, nego i od domovine.<\/p>\n

Asen Pejkov sti\u017ee u Rim \u2013 3. listopada 1938. godine. Predosje\u0107a da mu je tu mjesto \u2013 u Vje\u010dnome gradu. U gradu umjetnika, kipara, pjesnika i glumaca. Ovdje, u Vje\u010dnome gradu, od 1915. do 1926. g., njegov u\u010ditelj, Andrej Nikolov, izlagao je svoje radove. Ovdje je 1924. g. stvorio svoje najpoznatije remek-djelo \u2013 skulpturu \u201eDuh i materija\u201c. Asena nije prevario predosje\u0107aj. \u010cinilo se da je dobri duh drevnoga Rima odstranio neda\u0107e na koje je nailazio u svom \u017eivotu. Uspio je unajmiti atelje, na tri koraka od \u0160panjolskoga trga (Piazza di Spagna \u2013 obavezna turisti\u010dka to\u010dka), u umjetni\u010dkoj i legendarnoj Via Margutti. U ovoj su ulici oduvijek stanovali ili imali atelje \u010duveni slikari, kipari, glumci. Od 1624. g. ovdje stvara francuski slikar Nicolas Poussin, a u novije doba Pablo Picasso i Salvador Dali, tu \u017eive filmske zvijezde Federico Fellini, Giulietta Masina, Anna Magnani.<\/p>\n

Krajem listopada 1938. g., manje od mjesec dana od dolaska, Asen Pejkov upoznaje groficu ma\u0111arskog podrijetla Mariju Teresu Delens. Ljeti, 1939. godine ra\u0111a mu sina Rudolfa.<\/p>\n

Za nekoliko godina, Pejkov postaje tra\u017een i veoma cijenjen majstor kiparskih portreta. Ostvarenja u tom podru\u010dju dopunjuje monumentalnim radovima i dekorativnom plastikom. Materijal kojim radi Asenu nije nikakvo ograni\u010denje \u2013 on udahnjuje \u017eivot mramoru, drvu, bronci, \u010deliku, porculanu, glini.<\/p>\n

Njegovan travnjak ateljea u Via Margutti 54, Pejkov ukra\u0161uje bunarom. Na kamenu rubu bunara postavio je figuru \u017eene u bijelome mramoru, koja rukama miluje svoju dugu kosu. \u017dena je simbol bugarske rijeke Marice i plod Asenova potisnute \u010de\u017enje za domovinom. Bugarska je prisutna i u drugim njegovim radovima \u2013 \u201eNeda\u201c, \u201e\u017detelica\u201c \u201eGola \u017eenska figura\u201c, \u201eBoris Hristov\u201c, \u201eUskrsnu\u0107e Gospodinovo\u201c, koje je napravio u spomen na roditelje, a nalazi se u predvorju crkve \u201eSvete Trojice\u201c u Sevlijevu.<\/p>\n

Godine 1942., Asen Pejkov sre\u0107e Emiliju Boccaneru, potomku petstoljetne \u0111enove\u0161ke obitelji. Ugledna dama zaboravila je torbicu u \u010dekaonici kod svog zubara. Torbicu joj Asen donosi ku\u0107i i … vi\u0161e iz nje ne odlazi. I tako, uz malu pomo\u0107 sudbine, Bugarin ulazi u visoke krugove rimskoga dru\u0161tva. Ali se nikad ne odri\u010de svog podrijetla. Ono malo Bugara koji su imali prilike susresti se s njime u Rimu, upamtili su \u201epomalo tu\u017ene mu o\u010di i njegov besprijekoran bugarski jezik, bez traga stranom naglasku\u201c. Obitelj Pejkov \u017eivi u golemoj ku\u0107i nasuprot Koloseumu, s \u010dijih se visokih, lukovima uokvirenih prozora, u bilo koje doba dana Asen mo\u017ee diviti najljep\u0161em amfiteatru staroga Rimskoga Carstva. Iz ranijeg razdoblja njegova \u017eivota s Emilijom Boccanerom ostao je njezin izuzetan mramorni skulptorski portret, napravljen u stilu Asenova u\u010ditelja \u2013 prof. Andreja Nikolova.<\/p>\n

Zlatno stvarala\u010dko doba Pejkova po\u010dinje sredinom 50-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Pobje\u0111uje u nizu dr\u017eavnih natje\u010daja, u \u0161to se ubraja i spomenik Leonardu (otkriven ljeti 1960. g. kojem je prisustvovao talijanski predsjednik Giovanni Gronchi); izra\u0111uje skulpturu u mramoru San Giovanni (u Rimu); statuu boginje Minerve u bronci za novo sveu\u010dili\u0161te u Bariju; mramorni kip Ivana Krstitelja (u Rimu); statuu Atleta (u Cecchignoli); metafori\u010dku plastiku \u201eMaj\u010dinstvo\u201c (u Bologni); \u201eTrijumf \u017eita\u201c \u2013 \u017eensku figuru, visoko na brijegu pod nebom Sardinije. Na desetine je njegovih radova koji krase 16 talijanskih gradova, koje sve ovdje ne mo\u017eemo ni nabrojiti.<\/p>\n

Asen Pejkov je jedini kipar pred kojim je pozirao papa Pio XII. Njegova bista u bronci postavljena je u kongresnom centru \u201eMondo Migliore\u201c u Rimu. U Vatikanu je bio veoma cijenjen, pa Pejkov dobiva jo\u0161 jednu narud\u017ebu. Za vatikansku knji\u017enicu, 1968. g., izra\u0111uje reljef u bronci sv. Franje Asi\u0161koga, u koji je ulo\u017eeno posebno izdanje zavjeta i drugih rukopisa ovog sveca. Ovo skupo i kolekcionarski vrijedno izdanje objavljeno je u samo 500 numeriranih primjeraka.<\/p>\n

U atelje Pejkova nastavljaju pristizati narud\u017ebe jedna za drugom. Izra\u0111uje kiparske portrete, skulpture, reljefe i biste poznatih glumaca, politi\u010dara, pisaca. Me\u0111u njima su one Sofije Loren, Federica Fellinija, Silvane Mangano, Gine Lollobrigide, slikara Giorgia de Chirica, Massima Bontempellija, Luigija Bartolinija i Savinija, talijanskog pisca i glazbenog kriti\u010dara Brune Barillija, predsjednika Johna F. Kennedyja, jordanskog kralja, ameri\u010dke filmske zvijezde Ave Gardner, francuske glumice Cecile Aubry, ameri\u010dke glumice i pjeva\u010dice Glorije Swanson i mnogih drugih. I jedna pikanterija: godine 1958., na vrhuncu svoje karijere je Norma Ann Sykes (Sabrina) \u2013 britanska televizijska glumica i model, prvi sex simbol britanske televizije. U Europi ona uspje\u0161no konkurira Amerikanki Merlin Monroe. Sabrina je pozirala Asenu Pejkovu u njegovu ateljeu u Via Margutti, 12. studenoga 1958. g. Koliko li mu je Europljana tada zavidjelo na tome?<\/p>\n

Asen Pejkov autor je i figurice bron\u010dane ru\u017ee, koja se kao Premio simpatia<\/i>, jedna od najpresti\u017enijih nagrada grada Rima, dodijeljuje jednom godi\u0161nje zaslu\u017enim osobama. Nagrada, utemeljena 1967. g., postoji i dan-danas.<\/p>\n

U o\u017eujku 1969. g., Pejkov dolazi u Bugarsku. Prvi put poslije 31 godine. Tada je Komitet za umjetnost i kulturu objavio me\u0111unarodni natje\u010daj za spomenik Hanu Asparuhu. Odre\u0111eno je i mjesto gdje \u0107e biti postavljen \u2013 blizu Carskog dvorca, dana\u0161nje Nacionalne galerije u Sofiji. Asen se prijavljuje na natje\u010daj i po povratku u Italiju po\u010dinje intenzivno raditi na projektu. U nj ula\u017ee svu svoju energiju, stvarala\u010dku ma\u0161tu i ljubav prema domovini. Napravio je maketu nevjerojatno dinami\u010dne kompozicije, sa 36 konjanika koji predvo\u0111eni Asparuhom \u201eprelije\u0107u\u201c vode Dunava. Bron\u010dane figure konja u naravnim veli\u010dinama, osedlanih i neosedlanih, strmoglavo slijede svog vo\u0111u. Konjanici nemaju lica. Lice ima samo Asparuh, predvodnik u zamahu da zabije svoje koplje u tlo koje \u0107e zauvijek ostati bugarsko.<\/p>\n

Maketa \u201eHerojska konjica Hana Asparuha\u201c putuje za Sofiju. Djela svih sudionika natje\u010daja izlo\u017eena su u Parku slobode. Ocjenjiva\u010dki sud, iako impresioniran \u201eKonjicom\u201c, prvu nagradu dodijeljuje ljubimcu komunisti\u010dke elite, Veli\u010dku Minekovu, drugu i tre\u0107u nagradu dobivaju druga dva sudionika, a neki su dobili poticaje i priznanja. Asenu Pejkovu \u2013 poticaj. Tako je \u2013 mora se imati u vidu \u201enejasna politi\u010dka orijentacija autora\u201c, da se ne bi zaboravilo da se radi o emigrantu, sa svim negativnim politi\u010dkim konotacijama te rije\u010di.<\/p>\n

Kad je Pejkov dobio pismo predsjednika ocjenjiva\u010dkog suda, s prijedlogom o otkupu makete, on mu \u0161alje negativan pisani odgovor, a nije ni prihvatio nov\u010dani iznos koji mu je pripao. Asenovo srce nije moglo podnijeti uvredu. Poga\u0111a ga sr\u010dani udar, a drugi, 1973. g. za nj je bio poguban. Asen Pejkov umire 25. rujna 1973. g., u svom ateljeu u Rimu. Tu je zapo\u010deo njegov put prema slavi svjetski priznatog kipara, tu je i put zavr\u0161io… Pokopan je na rimskome groblju Verano.<\/p>\n

Asen Pejkov autor je 16 spomenika i bareljefa te vi\u0161e od 1300 kiparskih portreta. Neki od njih \u010duvaju se u muzejima i privatnim zbirkama u Europi, Sjedinjenim Dr\u017eavama (mramorni kip vl\u010d. Stephena Eckerta u Milwaukeeju, Wisconsin), Brazilu, Argentini, Meksiku, Indiji, Afganistanu. U Bugarskoj se njegova djela mogu vidjeti u Nacionalnoj umjetni\u010dkoj galeriji, Sofijskoj gradskoj umjetni\u010dkoj galeriji, u galerijama u Sevlijevu, Varni i Slivenu.<\/p>\n

Zahvalni Rim je 1977. g. po bugarskom kiparu imenovao maleni trg ispred njegove ku\u0107e (Largo Assen Peikov<\/i>), a i ku\u0107a se otad zove njegovim imenom. Bugarska odaje priznanje svom sinu tek 2008. g. \u2013 kad se sve\u010dano obilje\u017eila stota obljetnica njegova ro\u0111enja. Mo\u017ee se i druk\u010dije kazati \u2013 punih 35 godina poslije njegove smrti.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Prevela Katica Sedlar)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n

Prema anketama talijanskih i stranih novinara, Leonardo Da Vinci je najve\u0107a li\u010dnost Italije svih vremena. I nekako se posve prirodnim \u010dini da putnike ispred sredi\u0161nje rimske zra\u010dne luke Fiumicino, jedne od najprometnijih u Europi, pozdravlja Leonardova statua. Visoko uzdignutom lijevom rukom pokazuje prema nebu, a na dlanu desne dr\u017ei maketu svog leta\u010dkog stroja. U Italiji, domovini najve\u0107ih kipara i slikara, veli\u010danstvena 9-metarska bron\u010dana figura rad je jednoga stranca \u2013 Bugarina Asena Pejkova. <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1745"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1745"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1745\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2093,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1745\/revisions\/2093"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1745"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1745"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1745"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}