{"id":175,"date":"2009-08-01T16:32:28","date_gmt":"2009-08-01T15:32:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/wordpress\/?p=175"},"modified":"2022-04-15T15:40:19","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:19","slug":"dovidenja-bugarska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/dovidenja-bugarska\/","title":{"rendered":"Dovi\u0111enja, Bugarska!"},"content":{"rendered":"

Autor: Ksenija Markovi\u0107 \u2022<\/span><\/p>\n

\"\"Krajem listopada grupa studenata bugarista s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s prof. Tatjanom Dunkovom, krenuli su na terensku nastavu u Bugarsku…<\/p>\n

Na putu za Bugarsku svratili smo u Beograd. Tu smo posjetili Sajam knjiga i dru\u017eili se sa studentima bugaristima s beogradskog Sveu\u010dili\u0161ta. Nastavili smo za Sofiju no\u0107nim vlakom. Uzbu\u0111enje je raslo svakim kilometrom. Sutradan ujutro, kad smo se probudili, ve\u0107 smo bili u Bugarskoj. Nakon kratkog odmora u Sofiji, produ\u017eili smo dalje prema Blagoevgradu.<\/p>\n

Blagoevgrad je simpati\u010dan mali gradi\u0107, stotinjak kilometara udaljen od Sofije. Posjetili smo Jugozapadno sveu\u010dili\u0161te \u201cNeofit Rilski\u201d, gdje nas je srda\u010dno primio dekan Sveu\u010dili\u0161ta, gosp. Ha\u010dik Ha\u010dikjan, sa studentima kroatistima i srbistima, te njihovim profesorima. U Blagoevgradu smo proveli dva prekrasna dana, dru\u017ee\u0107i se u slobodno vrijeme sa studentima iz Bugarske. Grad ina\u010de vrvi \u017eivotom, na svakom koraku su mladi ljudi, koji se sre\u0107u u mnogobrojnim kafi\u0107ima i klubovima u centru. Zaista smo u\u017eivali i nadamo se da \u0107emo imati mogu\u0107nost uzvratiti gostoprimstvo na\u0161im kolegama kod nas, u Hrvatskoj.<\/p>\n

Nakon Blagoevgrada otputovali smo u Ognjanovo, gdje smo bili smje\u0161teni u slatkom, malom obiteljskom hotelu. Put do tamo bio nam je osobito zanimljiv zbog \u017eivopisnih starorimskih mostova, \u010desmi i spomen-plo\u010da. Ognjanovski mineralni izvori obuhva\u0107aju 17 mineralnih izvora velike proto\u010dnosti. Neki od izvora su otvorenog tipa (tzv. miroi<\/em>), dok su na drugim izvorima izgra\u0111eni bazeni. Profilaktorij je prekrasan park s nekoliko bazena, sauna, s biljnim lije\u010denjem u bazenu s ljekovitom vodenom masa\u017eom i jezerom po kojem se mo\u017ee i veslati.<\/p>\n

Tijekom tri dana provedena ondje, odlazili smo na izlete u okolicu. Neve\u010der, kad bismo se vratili umorni od naporna dana u Ognjanovu, relaksirali bismo se u miroima u opu\u0161taju\u0107im razgovorima, pijuckaju\u0107i pivo ili vino. Ne biste vjerovali! Kasna jesen, ve\u0107 kraj listopada, a mi se nave\u010der kupamo vani! Meka i topla ognjanovska voda (42 stupnja) razgaljuje tijelo, \u010disti ga i pomla\u0111uje. Tu su se uspje\u0161no lije\u010dila i djeca nakon \u010dernobilske katastrofe. Plivanje u ognjanovskim bazenima kako ljeti, tako i zimi, istinsko je zadovoljstvo.<\/p>\n

Takav prekrasan i egzoti\u010dan kraj naprosto se ne mo\u017ee zaboraviti. Kraj gdje se susre\u0107u Pirin i Rodopi, Bijelo more s visokim planinama, stoljetna tradicija s moderno\u0161\u0107u, kr\u0161\u0107anstvo s islamom. Osobito smo u\u017eivali u ljepotama preporodne rodopske arhitekture u selima Le\u0161ten i Kova\u010devica. Jo\u0161 i danas se \u017eivo sje\u0107amo prekrasne prirode, obi\u010daja i starina. Cilj nam je bio pribli\u017eiti se mentalitetu i povijesti ljudi toga kraja i upoznati njihovu kulturu iznutra. Na\u0161 itinerer predvi\u0111ao je obilazak nekoliko mjesta, karakteristi\u010dnih po kulturnoj raznolikosti Gocedel\u010devskog kraja i nevjerojatnoj ljepoti prirode \u2013 sela Kova\u010devica, Le\u0161ten i Te\u0161ovo, te gradovi Bansko i Goce Del\u010dev.<\/p>\n

Prvoga dana obi\u0161li smo sela Kova\u010devicu i Le\u0161ten. Kova\u010devica je smje\u0161tena 22 km od grada Goce Del\u010deva, na isto\u010dnim obroncima impresivnog kanjona rijeke Kanine. Impozantne granitne ku\u0107e, izgra\u0111ene od kamenih plo\u010da (tzv. tikli<\/em>) i nanizane na ju\u017enim padinama Rodopa, prostrani \u010dardaci upijaju sun\u010devu toplinu, \u0161um rijeke i pjesma \u0161eva i slavuja.<\/p>\n

Tijekom 18. stolje\u0107a Kova\u010devicu naseljava desetak majstora-graditelja i tako se ra\u0111a jedno novo selo. Godine 1977. selo je progla\u0161eno povijesnim i arhitekturnim rezervatom, u kojemu je o\u010duvano i restaurirano vi\u0161e ku\u0107a \u2013 najupe\u010datljivija svjedod\u017eba o graditeljskim genijima Kova\u010device.<\/p>\n

Legenda povezuje ime Kova\u010device s jednom \u017eenom. Nekada, u jednoj od seoskih mahala, \u017eivjela je kova\u010deva obitelj. Poslije njegove smrti, selo je postalo poznato kao mjesto u kojem \u017eivi kova\u010deva \u017eena \u2013 Kova\u010devica. Druga legenda povezuje naseljavanje mjesta sa seobom ljudi iz srednjovjekovne prijestolnice Trnova, jo\u0161 prije pada Trnovskog carstva pod osmansku vlast. Tu se mo\u017eda krije razlog sli\u010dnosti s impozantnom arhitekturom gornje mahale i nekih osobitosti mjesnog govora s onim u Trnovu. Selo je u 18. i 19. stolje\u0107u na svom vrhuncu kao centar graditeljskog zanata i sto\u010darstva. Izgra\u0111ena je i velika crkva, u okviru koje je otvoreno \u201ckilijno\u201d u\u010dili\u0161te, gdje su se okupljala i djeca iz susjednih sela. Tu se pojavila i prva \u017eena-u\u010ditelj. \u201cKilijno\u201d u\u010dili\u0161te bilo nam je osobito zanimljivo kao stara vrst \u0161kole, u kojoj su, svojedobo, u jednoj zajedni\u010dkoj prostoriji u\u010dila djeca svih uzrasta i uzajamno se pomagala.<\/p>\n

Nakon drugoga svjetskoga rata, veliki dio stanovni\u0161tva napu\u0161ta Kova\u010devicu. U selu, u koje je nekada imalo 1500 stanovnika, sada \u017eivi ne\u0161to vi\u0161e od 50 ljudi. \u0160kola je zatvorena, kao i bogata knji\u017enica-\u010ditaonica. Unikatna arhitektura budila je interes filmskih umjetnika, tu su se snimali mnogi filmovi. Kao i susjedno selo Le\u0161ten, pretvara se u intelektualno sredi\u0161te, koje polako postaje i turisti\u010dka atrakcija.<\/p>\n

Produ\u017eavamo do Le\u0161tena, u kojemu danas stalno \u017eivi samo \u0161est ljudi. Jedan od njih je pjesnik, Boris Hristov. Iako vrlo poznat u Bugarskoj i \u0161ire, predstavio nam se sasvim skromno i toplo nas ugostio u svojoj galeriji. Pri\u010dao nam je o zanimljivim detaljima toga kraja i njegovim ljudima: o tome kako je snimio jednog slijepog, devedesettrogodi\u0161njeg muhamedana, koji je deset sati mogao pjevati stare, do tada nepoznate, narodne pjesme. U seoskoj kr\u010dmi probali smo kiselo mlijeko s borovnicama, poslu\u017eeno u autenti\u010dnim glinenim posudicama, te smo pili kavu napravljenu u tipi\u010dnim bakrenim d\u017eezvama. U\u017eivali smo slu\u0161aju\u0107i neponovljive narodne pjesme. Nekad se u selu mnogo pjevalo, a danas se nekoliko lokalnih ljudi trudi o\u010duvati stare pjesme od zaborava.<\/p>\n

Drugoga dana posjetili smo selo na najju\u017enijim obroncima Pirin planine, Te\u0161ovo. Prema seljanima, njegovo ime dolazi od rije\u010di \u201cte\u010dovo\u201d: \u0161um teku\u0107e vode iz mnogobrojnih \u010desmi i izvora. Te\u0161ovo se nalazi stotinjak kilometara od Bijelog mora, te na 1000 m nad.visine \u2013 daleko od industrijske proizvodnje. Zrak je napojen eteri\u010dnim mirisima, a zbog sredozemne blagosti i planinske svje\u017eine, osobito prijatno djeluje.<\/p>\n

Te\u0161ovo je centar podru\u010dja \u201cMrva\u0161ko\u201d. \u201cMrva\u0161ko\u201d dolazi od \u201cmrva\u201d, \u201cugljeni prah\u201d – jer nekada je ovo bila \u201c\u017eeljezna zemlja\u201d osmanske imperije.<\/p>\n

Nakon slabljenja rudarstva, ugodnom klimom i planinskom florom najvi\u0161e su se okoristili pastiri. I danas pastirstvo slijedi stoljetnu tradiciju \u2013 na Gergjovden (Jurjevo \u2013<\/p>\n

svibanj) ovce i koze iz svake ku\u0107e tjeraju se na pa\u0161u, visoko u planinu, gdje se smje\u0161taju u tzv. mandrama<\/em> i ostaju do Dimitrovdana (listopad), nakon toga spu\u0161tali bi se prema Bijelom moru, a danas ostaju u selu. I mi smo posjetili jednu mandru u selu. Majstor – mandrad\u017eija nam je objasnio cijeli proces proizvodnje ov\u010djeg i kozjeg sira. Poslije smo u\u017eivali degustiraju\u0107i sir, kiselo mlijeko i doma\u0107i med. Imali smo \u010dak priliku vidjeti kako mladi\u0107i u selu pripremaju \u201cjanje po hajdu\u010dki\u201d – janje koje se pe\u010de u rupi iskopanoj duboko u zemlji.<\/p>\n

Sljede\u0107eg dana posjetili smo lijepi gradi\u0107 Bansko, poznat po svojoj staroj, preporodnoj arhitekturi, a danas je vrlo poznat i kao zimski turisti\u010dki centar. Osobito zanimljivo bilo nam je u muzeju Nikole Vapcarova, poznatog bugarskog pjesnika i nositelja Svjetske nagrade za mir, gdje smo se upoznali s njegovim \u017eivotom i djelima. Ne smijemo zaboraviti ni koloritnu crkvu i U\u010dili\u0161te Neofita Rilskog, bugarskog preporoditelja i tvorca prve bugarske gramatike. Na\u0161e duboke utiske dugo smo sre\u0111ivali i izmjenjivali u autenti\u010dnim bugarskim restoranima-mehanama, uz \u010da\u0161u rujnog vina i ukusnatradicionalna jela.<\/p>\n

Eto nas u Sofiji!<\/strong><\/p>\n

Nakon Banskog, odlazimo u Goce Del\u010dev. U gradskom centru nalaze se, za arhitekturu malog grada, tipi\u010dne ku\u0107e na dva-tri kata, s malom prodavaonicom u prizemlju i prelijepim balkonima koji gledaju na ulicu. Posebnu atmosferu gradu daju zanatske radnjice u \u201cZvon\u010darskoj\u201d ulici, kao i sinagoga koja svjedo\u010di o nekada\u0161njem \u017eidovskom stanovni\u0161tvu. Kulturna tradicija u ovom gradu ima drevnu pro\u0161lost. Povezana je s velikim brojem etni\u010dkih grupa koje su \u017eivjele zajedno. Zato je karakterizira i mje\u0161avina kulinarskih tradicija \u2013 turske, bugarske itd.<\/p>\n

I \u2013 \u0161e\u0107er na kraju \u2013 eto nas u Sofiji! U slobodnom programu, tijekom dva dana, posjetili smo mnoge znamenitosti \u2013 crkve, muzeje i spomenike. Vrijeme nas je zaista poslu\u017eilo, \u0161to smo iskoristili za duge \u0161etnje po gradu, a nave\u010der smo, naravno, postajali dijelom no\u0107nog \u017eivota prijestolnice. Vratili smo se puni dojmova i pozitivne energije. Ovo putovanje nas je uistinu ispunilo, potaklo nau\u010diti bugarski jezik jo\u0161 bolje i ponovno se vratiti. Bugarska je velika, ostalo je jo\u0161 toliko mjesta kojih se nismo ni dotakli i toliko mjesta koja nismo uspjeli niti izbliza upoznati. A htjeli bismo! Dovi\u0111enja, Bugarska!<\/p>\n

—<\/p>\n

Ksenija Markovi\u0107<\/strong> je zavr\u0161ila studij kroatistike na Filozofskom fakultetu, fakultativno je u\u010dila bugarski jezik i ka\u017ee da je vrlo emotivno vezana za Bugarsku. Sretna je \u0161to je imala priliku upoznati na\u0161u zemlju i uvjerena je da \u0107e svoj profesionalni \u017eivot \u010dvrsto vezati uz bugarski jezik i Bugarsku. Za po\u010detak, napisala je ovaj lijepi putopis o svom putovanju.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Ksenija Markovi\u0107 \u2022 Krajem listopada grupa studenata bugarista s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s prof. Tatjanom Dunkovom, krenuli su na terensku nastavu u Bugarsku… Na putu za Bugarsku svratili smo u Beograd. Tu smo posjetili Sajam knjiga i dru\u017eili se sa studentima bugaristima s beogradskog Sveu\u010dili\u0161ta. Nastavili smo za Sofiju no\u0107nim vlakom. Uzbu\u0111enje je … NastaviDovi\u0111enja, Bugarska!<\/span>\u2192<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[15],"tags":[48,74],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=175"}],"version-history":[{"count":32,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2958,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/175\/revisions\/2958"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}