{"id":1765,"date":"2013-09-18T16:47:56","date_gmt":"2013-09-18T14:47:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1765"},"modified":"2022-04-15T15:40:18","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:18","slug":"hristo-prodanov-gdje-postoji-volja-postoji-i-nacin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/hristo-prodanov-gdje-postoji-volja-postoji-i-nacin\/","title":{"rendered":"Hristo Prodanov \u2013 \u201eGdje postoji volja, postoji i na\u010din!\u201c"},"content":{"rendered":"

– Ice…. nemoj zaspati! Ti si Bugarin!… Molim te, nemoj zaspati! Nemoj za-spa-ti!!!<\/strong><\/p>\n

Povici Stefana Kalojanova, radioveziste Prve bugarske ekspedicije na Mount Everest, preko radijske postaje, neprestano prekidani smetnjama, kojima je poku\u0161avao razbuditi Hristu Prodanova i danas izazivaju mu\u010dninu. Na o\u010dajni\u010dke molbe da ne zaspi, Hristo nije odgovarao… Datum je 21. travnja 1984. g.<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Samo dva mjeseca nakon 41. ro\u0111endana, ispod vrha Mount Everesta poginuo je prvi Bugarin koji se popeo na najvi\u0161i vrh na svijetu \u2013 sam, bez boce s kisikom, jednom od najte\u017eih ruta, po Zapadnom grebenu, zvanom Okrutan put.<\/p>\n

Godine 1979., trojica Slovenaca, Hrvat Stipe Bo\u017ei\u0107 i jedan \u0160erpa, a 1984. g. petorica Bugara (Hristo Prodanov, Ivan V’l\u010dev, Metodi Savov, Kiril Dokov i Nikolaj Petkov) popeli su se na Mount Everest po Okrutnom putu. Nitko drugi to nije uspio. Poslije Bugara, nijedan alpinist nije pro\u0161ao tim putem. Ovaj podatak osobno mi je potvrdio iznimni hrvatski alpinist i putopisac Stipe Bo\u017ei\u0107. Osim Zapadnog grebena, jo\u0161 je ne\u0161to zajedni\u010dko bugarskom i hrvatskom alpinistu. Obojica su pokorili vrh Lhotse, i to iste godine \u2013 1981. Ali, Bo\u017ei\u0107 je postigao jo\u0161 jedan uspjeh, kojeg Prodanov nije mogao ostvariti \u2013 Hrvat je dvaput pokorio Everest (15. svibnja 1979. g., i 10. svibnja 1989. g.). Time je postao drugi Europljanin, poslije Reinholda Messnera, kojemu je to uspjelo.<\/p>\n

Da je pre\u017eivio ovaj uspon, Hristo Prodanov bi ove godine imao 70 godina. Ro\u0111en je 24. velja\u010de 1943. g., u Karlovu, rodnome gradu Vasila Levskoga, Apostola slobode. I ro\u0111enje i smrt Hriste povezani su s imenom Levskoga. Bugarski alpinist prema Everestu je krenuo nosiv\u0161i malu fotografiju svog velikog sugra\u0111anina. I obojica nemaju groba…<\/p>\n

Prodanov je jo\u0161 kao 15-godi\u0161nji mladi\u0107 ma\u0161tao da postane alpinist. \u201eOd kraja 1958. g. s velikim sam zanimanjem poku\u0161avao ne\u0161to nau\u010diti o alpinizmu\u201c, pi\u0161e u svom dnevniku:<\/del> \u201eJednom mi je u ruke dopala knjiga ‘Tehnika i taktika alpinizma’, koju sam s velikim zanosom \u010ditao, ponovo i ponovo. Iz crte\u017ea u njoj poku\u0161avao sam \u0161to vi\u0161e saznati o alpinisti\u010dkoj tehnici. Trebalo mi je samo tjedan dana da precrtam sve ilustracije, a prepisao sam i dosta ostalih stvari iz nje.\u201c<\/p>\n

Hristo se uklju\u010dio u alpinisti\u010dku skupinu koja je osnovana pri karlovskoj Tehni\u010dkoj \u0161koli za strojarstvo \u201eHristo Botev\u201c i po\u010deo obilaziti bugarske planine. Njegov prvi susret s pravim alpinizmom dogodio se 1959. g., na \u017dupanijskoj ljetnoj alpinijadi u Pirinu, u tada\u0161njoj Plovdivskoj \u017eupaniji. No, mladi\u0107 nije zapostavio ni u\u010denje \u2013 1972. g. zavr\u0161io je Kemijsko-tehnolo\u0161ki fakultet, smjer Metalurgija crnih metala.<\/p>\n

\"\"Me\u0111u prvim, slu\u017ebeno zabilje\u017eenim uspjesima mladoga alpinista je uspon na \u201eRajske stijene\u201c, na Staroj planini (iznad grada Kalofera) 1961. godine. Sljede\u0107e godine po\u010dinju njegovi me\u0111unarodni uspjesi. Uklju\u010den je u nacionalnu selekciju za ekspediciju u Jugoslaviji, za uspon na Julijske Alpe (danas u Sloveniji). Tu je od 24. srpnja do 8. kolovoza 1962. g. osvajao Triglav (2864 m, Slovenskom rutom) i Jalovec (2645 m, Hornovom rutom).<\/p>\n

Sljede\u0107ih 20 godina Hristo ostvaruje mnogobrojne uspone na bugarske planine, na Alpe, Olimp, Kavkaz, Pamir, Hinduku\u0161, a to je \u010dinio uvijek na najslo\u017eeniji mogu\u0107i na\u010din. Prvi put je visinu od 7000 m pokorio 2. kolovoza 1975. g. na Pamiru \u2013 vrh Lenjin (danas Kaufmann), visok 7134 m. Kao na filmskoj vrpci, slijedi uspjeh za uspjehom. Jedan se san ostvari, ra\u0111a se novi \u2013 ve\u0107i i te\u017ee ostvariv… Himalaji… vrhovi vi\u0161i od 8000 m… Lhotse… Everest…<\/p>\n

U povijest bugarskog alpinizma s osobitim je ponosom upisan datum 30. travnja 1981. g. Toga, ina\u010de obi\u010dnog dana, u 13,55 sati Hristo Prodanov osvojio je vrh Lhotse (8516 m). Bio je to prvi vrh iznad 8000 m kojeg je osvojio jedan bugarski alpinist. Sam, bez boce s kisikom, po opasnom i te\u0161kom Reiss Couloiru. Svoje osje\u0107aje opisao je u knjizi \u201eLhotse \u2013 8516 m\u201c, objavljenoj 1982. g.:<\/p>\n

\u201ePoslije nekoliko minuta na\u0161ao sam se na vrhu. Lhotse! Bilo je 13:55. Sam na tom poput svrdla o\u0161trom vrhu! Nisam vjerovao svojim o\u010dima da iznad mene nema vi\u0161e… Izvalio sam se na njemu, \u0161iban vjetrom koji se mu\u010dio odlijepiti me od pijuka zabodenih u stijenu. Uzbu\u0111uju\u0107i trenutak koji nije trajao vi\u0161e od 20 \u2013 30 sekunda. Trenutak koji \u0107u pamtiti cijeli svoj \u017eivot!\u201c<\/p>\n

Vjerojatno se tada rodio novi san. Na Lhotseu je Hristo \u201ena korak\u201c od krova svijeta \u2013 Everesta. Ali, prije toga neophodne su ozbiljne pripreme i treninzi. Godine 1983. Prodanov odlazi na Pamir. U 21 dan \u010detiri se puta popeo na pamirske 7000 m visoke vrhove, na vrh Lenjin, danas Kaufmann \u2013 7134 m (dva puta, 13. srpnja i 2. kolovoza); na vrh Komunizam, danas Garmo \u2013 7495 m (24. srpnja); vrh Kor\u017eenevsku \u2013 7105 m (29. srpnja) i postavio rekord. Do\u0161lo je vrijeme za Everest.<\/p>\n

Od svih sudionika u bugarskoj ekspediciji na Everest (8848 m) 1984. g., Hristo Prodanov ima najve\u0107e rezultate u penjanju: osvojio je jedan 8000 m visok vrh, 12 vrhova od 7000 m, ostvario uspone na 4 od 5 najve\u0107ih stijena u Alpama, traverzu na Shkheldi i Kri\u017e na Ushbi. Godina je 1984., 10. velja\u010de \u2013 dan po\u010detka njegova putovanja prema Himalajima, u dnevniku je zapisao: \u201e… najva\u017enije u mom \u017eivotu: prema Everestu \u2013 mojem snu.\u201c Nakon raznih organizacijskih peripetija i unato\u010d nekih problema u samoj ekspediciji, 20. travnja 1984. g., u 18 sati i 45 minuta putem radija za\u010duo se pobjedni\u010dki glas Hriste Prodanova:<\/p>\n

\u201eJa sam na vrhu, na vrhu sam!\u201c<\/p>\n

Bugarska je tako postala 19 zemlja \u010diji je predstavnik pokorio \u201ekrov svijeta\u201c. Hristo je tu ostao 33 minute. Iznimno dugo \u2013 u travnju u to vrijeme ve\u0107 se mra\u010di. Za\u0161to se toliko dugo zadr\u017eao i za\u0161to je u povratku krenuo istom opasnom rutom, to je znao samo on. Nitko drugi, nije bilo nikoga, tko bi nam prenio da to shvatimo. Zbog mraka, Prodanov je morao prekinuti spu\u0161tanje i no\u0107iti na otvorenome, bez boce s kisikom, bez vre\u0107e za spavanje, hrane i vode. Na minus 42 stupnja, na visini od 8600 \u2013 8700 m \u2013 u \u201eZoni smrti\u201c. Signalne rakete koje je nosio bile su neispravne.<\/p>\n

Hristo Prodanov nije se spustio sa \u201esvog\u201c vrha.<\/p>\n

Poslije njegove smrti \u010dula su se razli\u010dita mi\u0161ljenja o njegovoj tragediji. Zar je nas trebao pitati \u0161to da u\u010dini sa sobom? Po nekima, bio je beskompromisna karaktera i velikih zahtjeva. Drugi su ga nazvali pretjerano ambicioznim, \u010dastoljubivim, iznimnim individualcem… Ali, tko od najve\u0107ih u datom podru\u010dju nije takav? Rije\u010di gr\u010dkog pisca Nikosa Kazantzakisa kao da su napisane za Hristu Prodanova:<\/p>\n

\u201eLjudska vrijednost je u tome da tra\u017ei i da zna da tra\u017ei nemogu\u0107e. I da bude uvjeren da \u0107e to posti\u0107i ne bude li pokazao malodu\u0161je, ne bude li poslu\u0161ao ono \u0161to mu \u0161ap\u0107e razum, nego stisnuo zube i nastavio uvjereno i uporno slijediti nemogu\u0107e. Tada \u0107e se dogoditi \u010dudo koje ukalupljeni um nikad ne\u0107e mo\u0107i shvatiti: nemogu\u0107e postaje mogu\u0107e.\u201c<\/p>\n

U anketi, provedenoj 2010. g., povodom 50 godina Bugarske nacionalne televizije, gledatelji su ekspediciju 1984. g. na Mount Everest odabrali za sportski doga\u0111aj 20. stolje\u0107a. U Karlovu, rodnome gradu Hriste Prodanova u podno\u017eju Stare planine, postoji spomenik, njegova bista, u ulici u kojoj je kao mladi\u0107 \u017eivio postavljen je bareljef, a \u0161kola, izgra\u0111ena 1985. g., nosi njegovo ime.<\/p>\n

O velikom bugarskom alpinistu ne treba ni\u0161ta vi\u0161e re\u0107i. Ostao je samo muk i ti\u0161ina. Kao onda, kada je u podno\u017eju Everesta 2004.g., svoju smrt prona\u0161lo jo\u0161 dvoje bugarskih alpinista, to\u010dno 20 godina poslije njega \u2013 Hristo Hristov i Marijana Maslarova, ne\u0107akinja Hriste Prodanova.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Prevela Katica Sedlar)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n

Samo dva mjeseca nakon 41. ro\u0111endana, ispod vrha Mount Everesta poginuo je prvi Bugarin koji se popeo na najvi\u0161i vrh na svijetu \u2013 sam, bez boce s kisikom, jednom od najte\u017eih ruta, po Zapadnom grebenu, zvanom Okrutan put. Godine 1979., trojica Slovenaca, Hrvat Stipe Bo\u017ei\u0107 i jedan \u0160erpa, a 1984. g. petorica Bugara (Hristo Prodanov, Ivan V’l\u010dev, Metodi Savov, Kiril Dokov i Nikolaj Petkov) popeli su se na Mount Everest po Okrutnom putu. <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1765"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1765"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1765\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2090,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1765\/revisions\/2090"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1765"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1765"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1765"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}