{"id":1781,"date":"2013-10-31T13:07:10","date_gmt":"2013-10-31T12:07:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1781"},"modified":"2022-04-15T15:40:17","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:17","slug":"jedna-bugarska-ruza-za-100-obljetnicu-rodenja-marijane-radev","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/jedna-bugarska-ruza-za-100-obljetnicu-rodenja-marijane-radev\/","title":{"rendered":"Jedna bugarska ru\u017ea za 100. obljetnicu ro\u0111enja Marijane Radev"},"content":{"rendered":"

Bugari u Hrvatskoj ponovo imaju razlog za obilje\u017eavanje iznimne obljetnice. Godinu dana poslije obilje\u017eavanja 100. obljetnice stvaranja Prve bugarske simfonije (Zagreba\u010dke) Nikole Atanasova, u studenome 2013. bit \u0107e 100 godina od ro\u0111enja velike operne umjetnice Marijane Radev. Marijana Radev je u Bugarskoj gotovo nepoznata i to stoga \u0161to je svu svoju stvarala\u010dku karijeru gradila i ostvarila u Zagrebu, Milanu, Londonu, Be\u010du i drugim europskim gradovima.<\/strong><\/p>\n

\"buh_marijana_radev_02\"<\/p>\n

U svojim dokumentima upisala je da je po nacionalnosti Hrvatica. No, to je ne \u010dini manje Bugarkom, kojom se s pravom ponosimo. U talentu Marijane Radev, k\u0107eri Bugarina i Hrvatice, postoji i dijeli\u0107 iz Zemlje Orfeja, a njezino podrijetlo neraskidivo ve\u017ee bugarski i hrvatski narod. Marijana je ro\u0111ena 21. studenoga 1913. godine, u crnomorskom gradu Konstanci, gdje joj je otac bio direktor Ureda za graditeljstvo u upravi velike ameri\u010dke naftne kompanije \u201eVacuum Oil Company\u201c. Na\u0161em \u010ditateljstvu samo \u0107u ukratko pojasniti da je grad Konstanca (\u041a\u044e\u0441\u0442\u0435\u043d\u0434\u0436\u0430) pripadao Bugarskoj od 681. g., pod turskim ropstvom je od 1419. g., a odlukama Berlinskog kongresa iz 1878. g., pripao je Rumunjskoj. U Konstanci su ro\u0111eni va\u017eni bugarski intelektualci i diplomati (Ivan Penakov, Kosta Spisarevski), kao i Sava Ognjanov, jedan od najve\u0107ih bugarskih glumaca i redatelja.<\/p>\n

Majka Marijane Radev, Marija Martini\u0107, potje\u010de iz obitelji pomorskih kapetana Martini\u0107 i Paravi\u0107, iz primorskog grada Bakra. Marijanine roditelje najvjerojatnije su povezali plovidba, brodovi i pomorske veze dva lu\u010dka grada, Konstance i Bakra. Obitelj Radev se 1919. g. preselila u Zagreb, gdje je zauvijek i ostala.<\/p>\n

\"\"Marijana je poslije zavr\u0161ene srednje \u0161kole na Hrvatskom glazbenom zavodu upisala pjevanje na Glazbenoj akademiji, u klasi profesora Milana Reisera. Kao osamnaestogodi\u0161njakinja debitira u premijeri \u201eBo\u017ei\u0107ne pri\u010de\u201c hrvatskog skladatelja i dirigenta Rudolfa Matza, i svojim glasom privla\u010di pozornost stru\u010dnjaka. Do po\u010detka njezine profesionalne i pjeva\u010dke karijere pro\u0107i \u0107e jo\u0161 pet godina, tijekom kojih je specijalizirala pjevanje u Trstu. Upravo u ovome gradu, u travnju 1937. g. ostvaruje svoju prvu ulogu \u2013 ulogu Marine u operi \u201eBoris Godunov\u201c. Potom slijede pozivi za koncerte i operna gostovanja u Rimu i Anconi. Usprkos svojoj mladosti i malome opernom iskustvu, Marijanin glas ostavio je sna\u017ean dojam na \u010duvenog talijanskog tenora Beniamina Giglija, koji je poziva da zajedno s njim pjeva u Cavaleriji rusticani, u ulozi Santuzze. Marijana ni u svojim najsmjelijim snovima nije mislila da \u0107e ve\u0107 u prvoj godini svoje karijere pjevati s opernim pjeva\u010dem kojeg su mnogi stru\u010dnjaci smatrali \u201enovim Enricom Carusom\u201c!<\/p>\n

\"\"U Zagreb se vratila 1938. g., gdje je po\u017enjela uspjehe kao Santuzza u Cavaleriji rusticani i Charlotte u Wertheru (1939. g.). Kritici su ushi\u0107eni, pohvale plju\u0161te sa sviju strana. Podrobno se analizira njezin topli i izra\u017eajni glas i uro\u0111ena artisti\u010dnost.<\/p>\n

\"\"Ali, ima uloga koje joj jo\u0161 vi\u0161e odgovaraju. Gotovo dvije godine po povratku u Zagreb, 22. lipnja 1940. g., Marijana Radev otpjevala je ulogu koja \u0107e postati mjerilo izvedbe u opernoj umjetnosti. Naime, nastupila je na sceni nacionalnog kazali\u0161ta u Zagrebu, u Bizetovoj \u201eCarmen\u201c. Marijana te lipanjske ve\u010deri pjeva naslovnu ulogu, a kad se poslije posljednje scene spustio zastor, svima je bilo jasno: u izvedbi Marijane Radev, drska i strastvena Carmen prona\u0161la je svoju du\u0161u! Sljede\u0107ega dana su sve novine bile pune pohvala. Tijekom vremena, Marijana je svoju izvedbu dovela do savr\u0161enstva. U svojoj je karijeri Carmen otpjevala dvije stotine puta (!) na mnogim europskim scenama \u2013 od Zagreba, preko londonskog Covent Gardena i pari\u0161ke Op\u00e9re Comique do moskovskog Bolj\u0161og teatra. Operni kritici o njenim izvedbama ni\u017eu superlative: brilijantna, spontana i iskrena, Carmen koja izgara, pjeva\u010dica najvi\u0161e klase s kojom smo do\u017eivjeli ne\u0161to posve novo, dosad nevi\u0111eno, temperamentna izvedba kakva se na opernoj sceni mo\u017ee rijetko vidjeti, takva Carmen \u010dini nam se idealnom za onaj karakter kakvog je stvorio Bizet, iznimno gluma\u010dko ostvarenje koje bi trebalo biti primjerom…<\/p>\n

\"\"Osim prve izvedbe Carmen, u \u017eivotu Marijane Radev je 1940. g. do\u0161lo do jo\u0161 jednog uzbudljivog doga\u0111aja. Po prvi put je sudjelovala u opernoj izvedbi na sceni Narodnog kazali\u0161ta u Sofiji. Kakvi su je osje\u0107aji preplavili sje\u0107aju\u0107i se kad je kao dijete napustila svoju prvu domovinu? Sada, kad kao me\u0111unarodno priznata pjeva\u010dica pjeva Charlotte i Carmen. Ova me je \u010dinjenica zaintrigirala da po\u010dnem tra\u017eiti gdje je prije izvela svoju \u010duvenu Carmen \u2013 na sceni u Zagrebu, u lipnju 1940., ili na kraju sezone 1939.\/1940. g. (odnosno, u prolje\u0107e) na sofijskoj sceni. No, to i nije toliko va\u017eno. Veliko priznanje do\u0107i \u0107e nakon izvedbe u Narodnom kazali\u0161tu u Zagrebu.<\/p>\n

Sljede\u0107ih godina, Marijana Radev svoju kreativnost i pjeva\u010dko umije\u0107e pokazala je pjevaju\u0107i ulogu Bare u \u201eBo\u017ei\u0107noj pri\u010di\u201c, Lidije u \u201eBarunu Trenku\u201c, Dome u \u201eEri s onoga svijeta\u201c, Kundry u \u201eParsifalu\u201c, Eboli u \u201eDon Carlosu\u201c, Azucene u \u201eTrubaduru\u201c, Amneris u \u201eAidi\u201c, Ulrice u \u201eKrabuljnom plesu\u201c… \u0160irina stila Marijane Radev je zadivljuju\u0107a, od Monteverdija i Kelemena, preko narodnih pjesama do velikih vokalno-instrumentalnih djela, bilo opera, bilo djela koncertnog karaktera. Dobitnica je niza hrvatskih i me\u0111unarodnih nagrada, a 1973. g., za svoj cjelokupan stvarala\u010dki rad dobila je nagradu \u201eVladimir Nazor\u201c, zbog velikog doprinosa hrvatskoj glazbenoj umjetnosti.<\/p>\n

\"\"Bogata profesionalna karijera Marijane Radev potrajala je punih 40 godina. Njena posljednja izvedba, uloga Slijepe \u017eene u \u201eGiocondi\u201c Amilcarea Ponchiellija, bila je 25. travnja 1971. g. Hrvatska publika i njezini kolege tada su je ispratili kao istinsku zvijezdu. Na izvedbi je gostovalo niz poznatih inozemnih umjetnika (Renato Cioni, Giampiero Mastromei, Bonaldo Giaiotti), dirigirao je Lamberto Gardelli, a sudjelovali su i hrvatski operni pjeva\u010di Branko Stilinovi\u0107 i Biserka Cveji\u0107. Kriti\u010dari su o Marijani Radev pisali da je \u201enapravila od svoje male role pravo remek-djelo otpjevav\u0161i poznatu Ceccinu ariju s toliko topline da je izazvala pravu buru odu\u0161evljenja\u201c.<\/p>\n

Ove godine, osim 100. obljetnice ro\u0111enja Marijane Radev, navr\u0161ava se i 40 godina od njene smrti. Umrla je 17. rujna, dok se pripremala za Vara\u017edinske barokne ve\u010deri. Dva mjeseca prije svog 60. ro\u0111endana, okrugle obljetnice, koju nije uspjela proslaviti. Na njezin sam grob stavila dvije crvene \u201ebugarske\u201c ru\u017ee, kupljene u Zagrebu. Po jednu od na\u0161a dva naroda, kao hrvatsko-bugarski znak da je nismo zaboravili…<\/p>\n

 <\/p>\n

(Prevela Katica Sedlar)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Diana Glasnova \u2022<\/p>\n

Godinu dana poslije obilje\u017eavanja 100. obljetnice stvaranja Prve bugarske simfonije (Zagreba\u010dke) Nikole Atanasova, u studenome 2013. bit \u0107e 100 godina od ro\u0111enja velike operne umjetnice Marijane Radev. <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1781"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2068,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1781\/revisions\/2068"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}