{"id":1966,"date":"2014-12-04T13:43:47","date_gmt":"2014-12-04T12:43:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/?p=1966"},"modified":"2022-04-15T15:40:05","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:05","slug":"1000-godina-od-bitke-kod-sela-kljuc-belasicke-i-smrti-bugarskog-cara-samuila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/1000-godina-od-bitke-kod-sela-kljuc-belasicke-i-smrti-bugarskog-cara-samuila\/","title":{"rendered":"1000 godina od bitke kod sela Klju\u010d (Belasi\u010dke) i smrti bugarskog cara Samuila"},"content":{"rendered":"
\n

\u201e\u0415t pius est patriae facta referre labor\u201d<\/p>\n

\u201eDivan je napor opisati povijest Domovine\u201d<\/p>\n

Ovidije, Tristia, \u0406\u0406. knjiga, stih 322<\/p>\n<\/blockquote>\n

\u00a0\"BUH_Samuil_Aleksandar_Hajtov2\"<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Doga\u0111aj kojeg \u017eelim da se prisjetimo jest smrt cara Samuila, uzrokovana porazom bugarske vojske u Belasi\u010dkoj bitci. Na prvi pogled, nije te\u0161ko sa\u017eeto i jasno pri\u010dati o jednoj izgubljenoj bitci i o smrti jednog cara. Poraz na bojnom polju i smrt vladara, samo su dio povijesti, dio \u017eivota. No, u slu\u010daju Samuila nije tako. Njegov \u017eivot i povijesna sudbina su predmet razli\u010ditih diskusija, krivotvorina, politi\u010dkih igara i naga\u0111anja, pogotovo u nekim susjednim nam zemljama. Desetlje\u0107ima, gotovo stolje\u0107e …<\/p>\n

Danas je te\u0161ko sa\u017eeto i jasno pri\u010dati o caru Samuilu. Zato \u0107u koristiti najbogatiji izvor povijesnih podataka za ovo razdoblje \u2013 knjigu Kronika (Sinopsis Istorion) bizantskog povjesni\u010dara Ivana Skilice (oko 1101. – oko 1040. g.). On je bio na visokim administrativnim polo\u017eajima u Carstvu i njegovi spisi su svakako pouzdaniji od \u201enovonastalih\u201c podataka nakon nekoliko stolje\u0107a (?!) Logi\u010dno je da se u izvorima tog vremena nalaze najto\u010dnije informacije o posljednjim desetlje\u0107ima Prvog Bugarskog Carstva. Ni u jednom od tih izvora bugarska dr\u017eava, od 971. – 976. do smrti Samuila, ne spominje se kao \u201ezapadna\u201c, \u201eSamuilova\u201c, \u201eslavenska\u201c, \u201emakedonska\u201c. Prema suvremenicima, ona je bugarska, unato\u010d gubitka nekih dijelova njezinog teritorija.<\/p>\n

Na\u0161 \u010dasopis, kao glasnik Bugarske zajednice u Hrvatskoj, upoznat \u0107e \u010ditatelja i s malim dijelom onoga \u0161to su o Samuilu napisali neki hrvatski povjesni\u010dari.<\/p>\n

Potkraj desetog stolje\u0107a, nakon razdoblja velike mo\u0107i za vrijeme cara Simeona Velikog, Prvo Bugarsko Carstvo je vi\u0161e puta pusto\u0161eno. Prvenstveno od strane vojske bizantskog cara Ivana I. Cimiskesa (969. – 976. g.), koji je u prolje\u0107e 971. g. pokorio bugarsku prijestolnicu Veliki Preslav. Bugarski car Boris II. i njegov brat Roman zarobljeni su i odvedeni u Konstantinopol (Carigrad). Isto\u010dni i sjeverni dijelovi bugarske zemlje, Trakija i neka jugozapadna podru\u010dja koja se nalaze u Egejskoj regiji padaju pod bizantsku vlast.<\/p>\n

No Bugari iz zapadnog dijela Carstva se ne predaju. Nije slu\u010dajno \u0161to se mora re\u0107i \u201ezapadni dio\u201c Carstva, jer se ne radi jedino o zemljopisnom podru\u010dju Makedonije, a jo\u0161 manje o Vardarskoj Makedoniji. Otpor protiv tla\u010ditelja obuhva\u0107a ne samo Ohrid, Bitolu, Skopje, Voden, Strumicu, itd, nego i Beograd, Ni\u0161, Brani\u010devo, Vidin, Velba\u017ed (Kjustendil), Pernik, Sredec (Sofija), \u0160tipon (Ihtiman).<\/p>\n

Povoljni uvjeti za oslobo\u0111enje od Bizanta stvoreni su nakon iznenadne smrti cara Ivana I. Cimiskesa (11. sije\u010dnja 976. g.). Upravo tada, kao \u0161to i pi\u0161e Ivan Skilica \u201eBugari su se pobunili i imenovali da njima upravljaju \u010detiri brata David, Mojsije, Aron i Samuil.\u201c<\/p>\n

U zbrci koja je nastala oko smrti cara Ivana I., Boris II. i njegov brat Roman uspjeli su pobje\u0107i iz bizantskog zato\u010deni\u0161tva, ali je Boris na putu ubijen. Za bugarskog cara okrunjen je Roman (978. g.), a Samuil je postao zapovjednik vojske.<\/p>\n

Stare bugarske prijestolnice Pliska i Veliki Preslav te sjeveroisto\u010dne bugarske zemlje oslobo\u0111ene su nakon pobjede Samuila i Romana nad Bizantincima kod balkanskog prijelaza Trajanova vrata (989. g.) Ali, sredi\u0161te dr\u017eave ostaje Prespa, a kasnije Ohrid, prije svega zbog bolje za\u0161tite i udaljenosti od Carigrada te \u010destih upada Kumana i Pe\u010deneza sa sjevera. Car Roman i Samuil vladaju zajedno do Romanove smrti (997. g.), a zatim \u201esuvereni vladar cijele Bugarske\u201c postaje Samuil. U to vrijeme njegov brat David ve\u0107 je ubijen, Mojsije je umro tijekom opsade Seresa (Sjara), a Aron i njegova obitelj (s iznimkom njegovog sina Ivana Vladislava, koji \u0107e kasnije postati car Bugarske) ubijena je po nalogu samoga Samuila \u2013 prema nekim izvorima Aron je pomo\u0107u Bizantinaca pripremao zavjeru protiv svoga brata.<\/p>\n

Evo jo\u0161 dva citata iz Kronike Ivana Skilice, koji pokazuju kako je ime cara Samuila povezano samo i jedino s Bugarima:<\/p>\n

\u201eSamuil je krenuo na Solun i rasporedio glavni dio svoje vojske u zasjede i zamke. (…) Kad je saznao za invaziju, vojvoda Grgur poslao je svoga sina A\u0161ota da izvidi kretanje vojske i da ga o tome obavijesti. A\u0161ot (…) je pao u zasjedu i bio zarobljen. Saznav\u0161i to, Grgur je odmah oti\u0161ao pomo\u0107i svom sinu. (…), ali i on je okru\u017een Bugarima. Nakon hrabre i herojske borbe je ubijen.\u201c<\/p>\n

\u201eCar (Bazilije II.) oti\u0161ao je u Tesaliju i obnovio utvrde koje je sru\u0161io Samuil, a one koje su bile u rukama Bugara, nakon opsade pokorio je i preselio Bugare u tzv. Voleron.\u201c<\/p>\n

Car Samuil stvara velike probleme Bizantskom Carstvu punih 17 godina. Opet prema Ivanu Skilici \u201ebio je borben \u010dovjek koji nikada nije znao za mir, i dok je bizantska vojska sudjelovala u borbi protiv pobunjenika Varda Sklira, neka\u017enjeno je napadao sva zapadna podru\u010dja, ne samo u Trakiji, Makedoniji i zemlji\u0161ta oko Soluna, nego i u Tesaliji, Hellasu i Peloponezu.\u201c<\/p>\n

O osljepljivanju zarobljenih bugarskih vojnika i smrti cara Samuila, bizantski povjesni\u010dar je napisao:<\/p>\n

\u201eCar (Bazilije II.) dao je oslijepiti zarobljene Bugare (njih oko 14-15 000), naredio svakom stotom ostaviti po jedno oko da bi mogli voditi slijepce te ih poslao Samuilu. Kad ih je on vidio kako dolaze u velikom broju, (…) nije mogao izdr\u017eati tu patnju hrabro i smireno, onesvijestio se i pao na zemlju (…) kad je do\u0161ao k sebi, pitao je za hladnu vodu, a nakon \u0161to ju je popio, do\u017eivio je sr\u010dani udar i umro dva dana kasnije.\u201c<\/p>\n

Nepobitni dokaz da je Samuil bio bugarski car, koji je dobio i blagoslov Vatikana, je korespondencija izme\u0111u cara Kalojana (barem se za njega ne mora dokazivati da je Bugarin i bugarski car) i pape Inocenta III. U jednom od pisama Kalojan tra\u017ei od \u201ena\u0161e majke Rimske crkve krunu i dostojanstvo kao \u0161to su ga imali na\u0161i stari carevi. Kao \u0161to smo na\u0161li zabilje\u017eeno u na\u0161im knjigama, jedan je bio Petar, drugi \u2013 Samuil i drugi koji su im prethodili.\u201c Papa potvr\u0111uje tu \u010dinjenicu u pismu (od 15.09.1204. g.) ma\u0111arskom kralju Emeriku:<\/p>\n

\u201eOd starih su vremena u Bugarskoj stalno mnogi carevi krunjeni po rimskom krunidbenom obredu, poput Petra i Samuila i nekih drugih nakon njih.\u201c (Latinski izvori za bugarsku povijest, tom III., str. 310 i 353). Pametnom \u2013 dosta… Roma locuta, causa finita \u2013 Rim je rekao, slu\u010daj okon\u010dan.<\/p>\n

Prije nego \u0161to navedem mi\u0161ljenja nekih hrvatskih povjesni\u010dara, samo \u0107u spomenuti kako je o \u201ebugarskom caru Samuilu\u201c pisao i hrvatski pu\u010dki pjesnik i pisac Andrija Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107 (1704.-1760. g.).<\/p>\n

Prof. dr. Vjekoslav Klai\u0107 (1849.-1928. g.)<\/p>\n

U svojem monumentalnom historiografskom djelu \u201ePovijest Hrvata\u201c, objavljenom u pet svezaka (1899.-1911.), Vjekoslav Klai\u0107 je napisao:<\/p>\n

\u201eMnogi bugarski boljari (velika\u0161i) protjerani od bugarskoga cara Samuila tra\u017eili su uto\u010di\u0161ta kod Dr\u017eislava. Tako dodje negdje 978. g. neki boljar (\u2026), bratu\u010ded cara Samuila, u Hrvatsku, te se ovdje nastani s bra\u0107om, sestrom i sinom. (\u2026) Dr\u017eislav vlada\u0161e kroz lijepo \u010dislo godina Hrvatskom, no najednom skupi\u0161e se nad njegovom glavom tamni oblaci. Najprije se zavadi s byzantskim carjem Vasilijem II. (\u2026), jer se bija\u0161e pridru\u017eio bugarskomu caru Samuilu. Vasilije II., da se osveti hrvatskomu kralju, po\u010de sada (992. g.) svima silama pomagati Mletke.\u201c<\/p>\n

Prof. dr. Ferdo \u0160i\u0161i\u0107 (1869.-1940.) \u2013 Ferdinand Maksimilijan pl. \u0160i\u0161i\u0107<\/p>\n

Predmet njegovog znanstvenoga interesa poglavito je usredoto\u010den na hrvatsku povijest ranoga i razvijenoga srednjega vijeka. Godine 1916. u Zagrebu je tiskan njegov \u201ePregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do godine 1873.\u201c, a glavno mu je djelo \u201ePovijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara\u201c (1925. g.). O Samuilu u Pregledu povijesti pi\u0161e:<\/p>\n

\u201eGodine 971. pokori car Ivan Tzimisk vlasti svojoj podunavsku Bugarsku, no malo potom obrazova se u Makedoniji sa sredi\u0161tem u Ohridu, a pod vladanjem \u010detvorice bra\u0107e, nova bugarska dr\u017eava, kojom je kona\u010dno zavladao kao samovladar Samuil (976. – 1014.). Ovaj je krepki vladar pro\u0161irio za nekoliko godina vlast svoju ne samo na Bosnu, Srbiju i dana\u0161nje srpsko Podunavlje, nego i na Srijem, otev\u0161i ga Mad\u017earima, kao i na \u010ditavo jadransko primorje rijeci Cetini na jugu osvojiv\u0161i Duklju (Zetu), Travunju, Zahumlje i Neretlj\u0430nsku oblast\u201d…<\/p>\n

U \u201ePovijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara\u201c, u kazalu imena upisao je \u201eSamuil, bugarski car\u201c i naveo 12 stranica koje se odnose na njegovu vladavinu.<\/p>\n

\u201e\u2026 Arona ubije (14. juna 976.) negdje u sofijskom kraju Samuil, ‘budu\u0107i da je htio sebi prigrabiti svu vlast’, ostade jedinim bugarskim vladarom Samuil (976.-1014.) s prestolnicom najprije u Prespi, a onda u Ohridu.<\/p>\n

\u2026 ra\u0161iri Samuil svoju vlast do Sofije i Dunava s jedne strane, a do Tesalije i Helade s druge. (\u2026) potu\u0107e Vasilija do nogu kod poznata balkanskog prelaza Trojanova vrata (17. aug. 986.). Sada je Samuil pro\u0161irio vlast svoju na svu zemlju izme\u0111u Dunava i Balkana, preoteo Mad\u017earima Srijem, a onda se proglasi bugarskim carem\u2026 Ujedno je okrenuo Samuil i na zapad, gdje je zauzeo Dra\u010d s tematom dra\u010dkom, a onda primorao susjedne oblasti: Duklju, Trebinje, Zahumlje i Srbiju da mu priznadu vrhovnu vlast. Tako je Samuil oko 990. g. obnovio bugarsko carstvo, koje je bilo prostranije od onoga cara Simeuna; jedino zemlja ju\u017eno od Balkana s Plovdivom i Jedrenom nije bila u njegovoj vlasti.<\/p>\n

\u201e\u2026 hrvatski je kralj morao uvidjeti, da bi se pridru\u017eiv\u0161i se caru Samuilu, podijelio sudbinu svojih slovenskih susjeda, to jest, on bi zapravo postao bugarskim vazalom. Sve je to jama\u010dno utjecalo na kralja Stjepana Dr\u017eislava da je najposlije stao na stranu Vizantije. (\u2026) Car Samuil pokoriv\u0161i Srbiju i slovenske oblasti u ju\u017enoj Dalmaciji, provali u zemlju i oplja\u010dka je do Zadra (\u2026) podsjeo je vizantijske gradove Ulcinj (u dra\u010dkom tematu), Kotor i Dubrovnik, a tomu mo\u017eemo jo\u0161 da dodamo Split, Trogir i Zadar, no tu navale su bugarske ostale uzaludne, jer su \u010dvrste zidine gradske osujetile svaki uspjeh. Od Zadra okrene car u Bosnu, a odavde se onda vrati preko Srbije u sredi\u0161te svoje dr\u017eave.\u201c<\/p>\n

Prof. dr. Rudolf Horvat (1873.-1947.)<\/p>\n

Ostavio je neizbrisiv trag na podru\u010dju povijesti i politike (bio je \u010dlan u\u017eeg vodstva HPSS-a, odnosno HSS-a, i njegov rizni\u010dar te je u vi\u0161e navrata biran za zastupnika u Dr\u017eavnom Saboru). U knjizi \u201ePovijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)\u201c, tiskanoj u Zagrebu 1924. g., napisao je:<\/p>\n

\u201eGodine 970. nalazimo na hrvatskom prijestolju kralja Stjepana Dr\u017eislava. Njegov suvremenik bija\u0161e u Bugarskoj silni car Samuel. Poput nekada\u0161njega cara Simeona htjede i Samuel, da osvoji \u010ditav poluotok balkanski. Samuelu podje za rukom, te je doista carstvu bizantinskom oteo mnoge pokrajine. Pod vrhovnu vlast Samuela dodje i Duklja, gdje je u to vrijeme vladao kralj Ivan Vladimir. Naravno da je ista pogibelj prijetila i Hrvatskoj. Zato kralj Dr\u017eislav stupa u savez s Vazilijem II., carem bizantistkim.<\/p>\n

Po\u0161to je car Samuel u Bugarskoj progonio i vlastite rodjake svoje, potra\u017ei njih 14 zakloni\u0161ta u Hrvatskoj. Ovdje ih kralj Dr\u017eislav gostoljubivo primi i nastani u podgradju grada Klisa. Bugarski bjegunci (…) sabra\u0161e god. 994. izmedju sebe novce za gradnju lijepe crkve sv. Mihajla u Solinu.\u201c<\/p>\n

Od suvremenih hrvatskih povjesni\u010dara o Samuilu pi\u0161e i dr. sc. Ivica Prlender. Godine 1999. Hrvatsko-bugarsko dru\u0161tvo organizira u Dubrovniku me\u0111unarodni znanstveni skup \u201eOdnosi Hrvata i Bugara od X. do XIX. stolje\u0107a s posebnim osvrtom na vrijeme Dubrova\u010dke Republike\u201d. Dr. sc. Ivica Prlender je sudjelovao s radom \u201eDubrovnik i car Samuilo\u201d, gdje pi\u0161e:<\/p>\n

\u201e\u2026 bugarski je car Samuilo (\u2026) krenuo u vojni pohod bizantskom Dalmacijom: odande se di\u017ee gnjevan, i po\u010de ru\u0161iti, paliti i plja\u010dkati cijelu Dalmaciju, gradove pak Dekatar (Kotor) i Lauzij (Dubrovnik)\u2026Ovako pusto\u0161e\u0107i, pre\u0111e car primorske kao i zagorske oblasti sve do Jadra (Zadra) \u2013 prema Popu Dukljaninu.\u201c<\/p>\n

\u201e\u2026Dominik Mandi\u0107 je dr\u017eao kako posljednjih godina X. stolje\u0107a Dubrovnikom i okolnim mu krajevima nije vladao Bizant, nego bugarski car Samuilo (dr. fra Dominik Mandi\u0107 je hrvatski crkveni povjesni\u010dar i politi\u010dar, franjevac. Njegove su povijesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest hrvatskoga naroda i povijest Bosne i Hercegovine \u2013 bilj. D.G.). Mandi\u0107 tvrdi kako papa Grgur V. upravo na Samuilovu inicijativu utemeljuje novu naddijecezansku crkvenu pokrajinu kako bi oko Dubrovnika okupio biskupije zapadnoga obreda, koje se odnedavno nalaze u sastavu bugarskoga carstva! (\u2026) presudno je razrije\u0161iti pitanje je li nakon vjerojatnog spaljivanja dubrova\u010dkoga podgra\u0111a Samuilo uspostavio trajniju vlast nad gradom i \u0161irim mu okru\u017ejem ili je, nakon \u0161to su se smirili impulsi ru\u0161ila\u010dkog pohoda, tu vlast ponovno imao bizantski car?!<\/p>\n

Dr\u017eimo da se \u0161iroko zacrtane kopnene granice nove crkvene pokrajine (Zahumlje, Srbija, Travunja \u2013 t.j. Trebinje, Kotor, Bar, Ulcinj) prije podudaraju s prostorom onodobnoga politi\u010dkoga nadzora bugarskog negoli bizantskog cara.<\/p>\n

(\u2026) Dubrovnik je na izmaku X. stolje\u0107a stekao status metropolitanskog sjedi\u0161ta. Nedvojbeno je da to postignu\u0107e nije u prvom redu posljedak dotada\u0161njeg rasta grada i njegove Crkve, nego jedan od ishoda krupnih politi\u010dkih lomova, izazvanih su\u010deljavanjem dvaju velikih carstva, lomova \u0161to su vodili presudnim promjenama, pa i sudbinskom prestrukturiranju jugoisto\u010dno-europskoga krajolika. S ovog se motri\u0161ta bugarski car Samuilo pokazuje jednim od va\u017enih protagonista na gotovo milenijskoj dubrova\u010dkoj povijesnoj sceni.\u201c<\/p>\n

U drugom znanstvenom radu \u2013 \u201ePovijest srednje i jugoisto\u010dne \u0415urope u srednjem vijeku\u201d dr. sc. Prlender naglasio je:<\/p>\n

\u201eSamuilo je u pravnom smislu bio obnovitelj bugarskog carstva, on nema nikakve veze s Makedonijom i makedonskim carstvom kao \u0161to je tvrdila starija jugoslavenska historiografija, a jedini argument za to je bio taj da se tada bugarsko carstvo nalazilo zapadnije (nego li prije) \u2013 na prostoru Makedonije.\u201c<\/p>\n

Bugari, prisjetite se slavne vladavine Samuila i njegove zadnje bitke s bizantskim carom Bazilijem II. Bitke koju bugarski car nije dobio oru\u017ejem, nego svojim osje\u0107ajnim ljudskim srcem.<\/p>\n

 <\/p>\n

Preveo Lazar Glasnovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na prvi pogled, nije te\u0161ko sa\u017eeto i jasno pri\u010dati o jednoj izgubljenoj bitci i o smrti jednog cara. Poraz na bojnom polju i smrt vladara, samo su dio povijesti, dio \u017eivota. No, u slu\u010daju Samuila nije tako. <\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1966"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1966"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1966\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2054,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1966\/revisions\/2054"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1966"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1966"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1966"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}