![\"buh_musala\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/buh_musala1.jpg\")
<\/p>\nHrvatsko planinarsko dru\u0161tvo ”Kapela”<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Napravili smo plan, uzeli godi\u0161nje odmore i izmislili bolovanja, te po\u010detkom velja\u010de, jednog snje\u017enog zagreba\u010dkog jutra, krenuli prema istoku. U sastavu ove \u201ekapela\u0161ke\u201c ekspedicije, osim voza\u010da Josipa i mene, bili su gastronomski me\u0161tar Toni i Vjeko, na \u010dije smo iskustvo i vodi\u010dke sposobnosti ra\u010dunali. Gotovo cijeli dan jurili smo ravnom Slavonijom, egzoti\u010dnom Srbijom i siroma\u0161nom Bugarskom, da bismo na kraju ispali iz auta, skupa s prtljagom, u turisti\u010dkom planinskom mjesta\u0161cu Borovec, na\u0161em kona\u010dnom odredi\u0161tu. Josip nam je po\u017eelio sre\u0107u i nastavio za Plovdiv, a nas trojica smo stajali nasred Borovca, zbunjeni kao gastarbajter koji prvi put vidi Frankfurt.<\/p>\n Borovec je lijepo malo mjesto poznato po skijali\u0161nom turizmu zimi i planinskom ljeti, centar mu se sastoji od svega tri ulice koje \u010dine trokut. Ovdje gotovo nitko ne \u017eivi stalno, svi objekti su turisti\u010dki (vile, apartmani, hoteli). Na ulicama je mnogo ljudi, uglavnom turista (najvi\u0161e ima Engleza). Oti\u0161li smo do Gorske slu\u017ebe spa\u0161avanja raspitati se za detalje oko uspona i kartu, te nakon dobivenih informacija krenuli na spavanje u obli\u017enji hotel. S obzirom da nam je cilj za prvi dan bio dolazak do planinarskog doma Hi\u017ea Musala na 2399 m (Borovec se nalazi na 1300 m), imali smo dosta vremena pa nismo ustali u zoru. Nakon jutarnje kave krenuli smo prema domu, vrijeme je bilo sasvim u redu, unato\u010d lo\u0161oj prognozi. Djelomice smo i\u0161li cestom koja trenutno ima svrhu skija\u0161ke staze, pa onda u\u0161li u \u0161umu i prtili neuga\u017eeni snijeg, da bismo na kraju opet izbili na cestu i njome nastavili.<\/p>\n Nakon dva i pol sata hoda, vrijeme se po\u010delo kvariti, puhao je jak vjetar i uskoro smo se na\u0161li usred me\u0107ave. Pro\u0161li smo pored jedne postaje \u017ei\u010dare koja nije radila, a zbog magle i me\u0107ave nije bilo skija\u0161a. Nismo bili daleko od planinarskog doma, preostalo je jo\u0161 mo\u017eda pola sata hoda, no himalajski vremenski uvjeti bili su zaista te\u0161ki. Na kraju smo nai\u0161li na stare telefonske stupove, pratili ih, pa su nas doveli na plato na kojem se nalaze planinski hotel, planinarski dom \u201eHi\u017ea Musala\u201c i dva jezerca, trenutno zale\u0111ena i pod snijegom. Dom je bio zatvoren, ali na raspolaganju nam je bilo otvoreno skloni\u0161te. Vrata nisu bila dobro zatvorena i sve je bilo puno snijega. Zapalili smo vatru u maloj pe\u0107i koriste\u0107i neke stare daske, smjestili se po krevetima i krenuli u akciju topljenja snijega za \u010daj i juhu i su\u0161enja mokre odje\u0107e. Nakon ve\u010dere dogovorili smo se da \u0107emo sutra nastaviti s usponom unato\u010d lo\u0161oj prognozi, te da \u0107emo spavati na vrhu ili se vratiti i opet preno\u0107iti ovdje u skloni\u0161tu.<\/p>\n Ujutro smo ustali i obradovali se dobrim vremenskim prilikama. Doru\u010dkovali smo, skuhali \u010daj za termosice i krenuli s usponom na najvi\u0161i vrh Bugarske i Balkana. Orijentacija je bila laka \u2013 \u010dak i ako vrijeme bude lo\u0161e, nastavljamo dalje, jer metalni telefonski stupovi visoki oko tri metra vode sve do meteorolo\u0161ke postaje na vrhu. Na\u0161 put vodio je izme\u0111u dva sada zale\u0111ena jezera, a zatim desno, podno vrhova Ire\u010dek i Aleko. Mjestimice smo propadali duboko u snijeg, a ponegdje nas je dr\u017eala kora zale\u0111ena tijekom no\u0107i. Uspon je postajao strmiji, a zatim smo ugledali i dom na Ledenom jezeru (2709 m), prepoznatljiv po piramidalnom obliku. Bio je zatvoren, vrata zatrpana snijegom, a ulaz u zimsku sobu otkopali smo kako bismo se unutra odmorili. Sada je samo trebalo pratiti stupove na grebenu, s razapetom metalnom sajlom izme\u0111u njih, za koju se mo\u017eemo prihvatiti i prikop\u010dati bude li vjetar prejak. Toni i ja stavili smo dereze, a Vjeko je nastavio dalje u krpljama. Uspon je na jednom dijelu bio prili\u010dno strm i snijeg je bio tvrd, tako da su dereze i cepin koristili. Rukom smo se pridr\u017eavali za sajlu dok je vjetar divljao i u lice nosio kristale leda i pahuljice.<\/p>\n Napredovali smo grebenom unato\u010d slaboj vidljivosti, kadli iz magle izviri gra\u0111evina – nakon sat vremena penjanja evo nas do meteorolo\u0161ke postaje Everest. Obi\u0161ao sam je i ugledao prepoznatljiv stupi\u0107 unutar metalnog kaveza \u2013 Musala! Do\u0161ao sam do stupa, zabio cepin u snijeg i sretno se nasmijao – evo nas na 2925 m visokom vrhu Balkana! Uto evo i mojih suputnika, izvadili smo hrvatsku zastavu, \u00a0zastavicu HPD Kapela i slikali se. \u201eDolje, ili \u0161to sad?\u201c Oti\u0161li smo do susjedne meteorolo\u0161ke postaje i pokucali. Do\u010dekao nas je ljubazni Bugarin Kolio, ponudio nam je kavu, rakiju i vru\u0107u juhu u \u0161alicama. Kratki predah pretvorio se u dulji odmor, a Kolio nam je rekao da bi se ujutro trebalo razvedriti. Odlu\u010dili smo prespavati, jer smo \u017eeljeli ujutro do\u017eivjeti pogled s vrha, ne bi imalo smisla da smo \u010dak dovde do\u0161li a da uspon na Musalu pamtimo po maglu\u0161tini i me\u0107avi. Spavali smo u domu Everest koji zapravo i nije dom nego meteorolo\u0161ka stanica, no ima le\u017eajeve ako planinari zapnu u oluji ili ako do\u0111e pove\u0107a grupa ljudi. De\u017eurni Sa\u0161a nam je dopustio da se koristimo kuhinjom pa smo skuhali juhu i \u010daj, stavili mokru odje\u0107u na topli radijator i na kraju legli u \u0161kripave krevete. Spavanac je bio do\u017eivljaj, zaista \u010dovjek nema \u010desto priliku spavati na vrhu Balkana.<\/p>\n Ujutro smo kroz prozor vidjeli da je nebo plavo i da smo iznad oblaka. \u201eAaaaaa, pogled, pogled!\u201c vikali smo i za\u010das se na\u0161li na krovu s foti\u0107ima u ruci. Okretali smo se na sve strane svijeta i \u0161kljocali, dok je Sa\u0161a obilazio meteorolo\u0161ke ure\u0111aje i zapisivao podatke. Nakon doru\u010dka eto nas opet vani, na hladno\u0107i i snijegu, spremni za akciju. Iako je bilo vedro, puhao je hladni vjetar. Prikop\u010dali smo se za sajlu radi sigurnosti (u biti vi\u0161e radi vje\u017ebe) te polako krenuli dolje. Silazak niz greben nije bio te\u017eak, pod nogama smo nazirali Ledeno jezero i piramidasti dom na obali. Usput smo obi\u0161li manji vrh s kojeg se odli\u010dno vidi plato s Hi\u017eom Musala, te iznad nas najvi\u0161i vrhovi Rile. Ova planina zaista izgleda mo\u0107no, kao da smo negdje u Alpama. Lijepo smo vidjeli i susjedni vrh Mala Musala (2902m) do kojeg se ljeti mo\u017ee do\u0107i grebenom, no sada, u zimskim uvjetima, to je te\u0161ko i za puno iskusnije od nas. U\u017eivali smo na snijegu i suncu koje nas je dobrano \u201etuklo\u201c, tako da smo dobili lijepu boju.<\/p>\n Hi\u017ea Musala bila je otvorena i odlu\u010dili smo provesti ovdje jo\u0161 jednu no\u0107. Nakon odmora krenuli smo na kru\u017enu turu do vrha Jastrebec (na kojem se nalazi postaja \u017ei\u010dare), no oblaci koji su se po\u010deli navla\u010diti primorali su nas na povratak. Ipak se nismo sasvim predali – popeli smo se na 2613 m visok vrh Markud\u017eik, koji se nalazi iznad doma. Snijeg je mjestimice bio dubok i dobrano smo propadali, ali lijepe vizure bile su dovoljna nagrada (barem dok magla nije opet sve sakrila). Ve\u010der u domu proveli smo griju\u0107i se uz kamin i \u010davrljaju\u0107i uz pivo, a domar nas je mu\u010dio bugarskim TV programom koji emitira samo doma\u0107i pop\/folk.<\/p>\n Sutradan smo ustali taman kad se sunce pojavilo iza vrha Ire\u010dek, ostavili vi\u0161ak stvari u domu, spakirali najnu\u017enije te hrabro krenuli probijaju\u0107i se kroz dubok snijeg prema vrhu Deno (2790 m). Vrijeme nije bilo idealno i ve\u0107 sam pomislio da \u0107emo se opet morati vratiti, ali uskoro se maglena zavjesa podigla pa smo nastavili prema suncem obasjanom vrhu. Vidjeli smo ju\u010der nedostupan Jastrebec, Aleko, Ire\u010dek, Veliku i Malu Musalu\u2026<\/p>\n Nakon te\u0161kog uspona po te\u0161kom terenu i snje\u017enoj strmini bili smo nagra\u0111eni pogledom koji je hipnotizirao. Nakon zajedni\u010dkog fotkanja sa zastavicom HPD Kapela de\u010dki su krenuli dolje prema domu, a ja sam pojurio obi\u0107i obli\u017enji impozantni vrh Ire\u010dek. Dotamo mi je trebalo oko 45 minuta, usput sam upla\u0161io krdo kozoroga koji su se dali u bijeg spaziv\u0161i me. Sam uspon nije bio te\u017eak, dereze su dobro prianjale uz blago zale\u0111enu podlogu tvrdog snijega, dok sam u desnoj ruci \u010dvrsto dr\u017eao cepin. Eto me i na 2854 m visokom vrhu Ire\u010dek! Popeo sam se s isto\u010dne strane po blagoj padini, a s druge strane zjapila je strmo odsje\u010dena litica. Pod mojim nogama nazirao se dom na Ledenom jezeru, a kao na dlanu vidio sam meteorolo\u0161ke postaje na Musali. Grebenom se moglo nastaviti na Malu Musalu, no za to vi\u0161e nije bilo vremena. Ve\u0107 sama \u010dinjenica da sam se tu popeo u zimskim uvjetima ispunjavala me neizrecivim zadovoljstvom. Napravio sam nekoliko fotki, pijuckao vru\u0107i \u010daj iz termosice a ne\u0161to u meni govorilo je \u201eNe \u017eelim dolje, ne \u017eelim\u2026\u201c Bjelina snijega i plavo nebo odmarali su o\u010di i hipnotizirali me. Nastavio sam prema ni\u017eem dijelu Ire\u010deka koji mi je ionako bio usput. Preostalo je jo\u0161 oko pola sata mukotrpnog pje\u0161a\u010denja po dubokom snijegu do doma, ve\u0107 ispunjenog planinarima i skija\u0161ima.<\/p>\n Toni i Vjeko stigli su tek pola sata prije mene, pa smo nakon kra\u0107eg odmora krenuli za Borovec. Spu\u0161tali smo se istim putem, samo \u0161to je sada skija\u0161ka staza bila puna skija\u0161a pa smo hodali rubom staze, da nas netko ne \u201epokupi\u201c. Nakon odmora uz topli kamin kafi\u0107a pored kraja skijali\u0161ta i bugarsko pivo, odlu\u010dili smo prespavati u domu \u0160umnatica koji se nalazi na oko 40 minuta hoda od Borovca. Sav umor je zaboravljen ulaskom u zagrijani dom u kojem smo se osje\u0107ali dobrodo\u0161lo. Dobili smo lijepu sobu s kupaonicom. Domarka je istakla kako ovdje ljeti dolazi mnogo hrvatskih planinara, te da Bugari ponekad odlaze na planinarenje u Hrvatsku. Uslijedilo je dru\u017eenje u dnevnom boravku, gdje smo sreli skija\u0161e iz Srbije koji se tako\u0111er bave planinarenjem, pa smo razmjenjivali iskustva i savjetovali jedni druge \u0161to sve vrijedi posjetiti na na\u0161em brdovitom Balkanu. Ujutro smo krenuli natrag u Borovec, ulovili autobus koji nas je odveo u grad Samokov, a ondje smo \u0161etnjom kratili vrijeme do ve\u010deri, kad nas je Josip trebao pokupiti vra\u0107aju\u0107i se iz Plovdiva. Razgledali smo centar s lijepom d\u017eamijom i \u010desmom koja je prema legendi nastala tako \u0161to je konj kraljevi\u0107a Marka lupio kopitom o tlo i tu je potekla voda. Ka\u017eu, tko se napije vode, ostaje \u017eivjeti u Samokovu.<\/p>\n Kona\u010dni dojmovi?? S vrha Musale vidjeli smo snje\u017ene vrhove Maljovice, Pirina i drugih bugarskih bisera koji su nas tiho zvali da opet do\u0111emo. Planine su neka posve druga pri\u010da i tu \u0107emo se sigurno vratiti!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Spu\u0161taju\u0107i se jednog snje\u017enog sije\u010danjskog vikenda sa Sljemena, pri\u010dali smo o planinarskim planovima i \u017eeljama. Spomenuo sam neke planine na Balkanu i tu se u razgovor veselo uklju\u010dio na\u0161 \u201eKapela\u0161\u201c Josip, koji je trebao poslovno putovati u Bugarsku, te ponudio da nas povede sa sobom. \u201eDok ja obavljam to \u0161to imam, vi lijepo planinarite, pa vas pokupim u povratku!\u201c, a mi smo to radosno prihvatili. Prijedlog je bio odli\u010dan, jer bi nam tako prijevoz bio besplatan, a zimski uspon na najvi\u0161e vrhove planine Rila, me\u0111u kojima je i najvi\u0161i balkanski vrh Musala, zaista je izazov za svakog strastvenog planinara.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1997"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1997"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1997\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2055,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1997\/revisions\/2055"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nSpu\u0161taju\u0107i se jednog snje\u017enog sije\u010danjskog vikenda sa Sljemena, pri\u010dali smo o planinarskim planovima i \u017eeljama. Spomenuo sam neke planine na Balkanu i tu se u razgovor veselo uklju\u010dio na\u0161 \u201eKapela\u0161\u201c Josip, koji je trebao poslovno putovati u Bugarsku, te ponudio da nas povede sa sobom. \u201eDok ja obavljam to \u0161to imam, vi lijepo planinarite, pa vas pokupim u povratku!\u201c, a mi smo to radosno prihvatili. Prijedlog je bio odli\u010dan, jer bi nam tako prijevoz bio besplatan, a zimski uspon na najvi\u0161e vrhove planine Rila, me\u0111u kojima je i najvi\u0161i balkanski vrh Musala, zaista je izazov za svakog strastvenog planinara.<\/strong><\/p>\n