Ovo je, u jednom razgovoru prije nekoliko godina, povodom 24. svibnja, rekla svjetski poznata lingvistica, semioti\u010darka (semiotika \u2013 znanost o znakovima u komunikaciji me\u0111u ljudima), psihoanaliti\u010darka, knji\u017eevna kriti\u010darka i romanistica prof. Julija Krsteva. A njoj se mo\u017ee vjerovati i moramo se ponositi na\u0161om pismeno\u0161\u0107u i kulturom, na\u0161im prinosom svjetskoj znanosti i na\u0161im visoko uva\u017eavanima i u cijelome svijetu cijenjenim znanstvenicima, kojima izvan svake sumnje pripada i profesorica Krsteva.<\/p>\n
Gostovanje g\u0111e Julije Krsteve u Zagrebu, 15. i 16. studenoga 2014. g., u meni je izazvalo takav gr\u010d od ponosa kakav se ne osjeti svaki dan. Prof. Krsteva bila je prva go\u0161\u0107a projekta Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta pod nazivom Filozofski teatar. U prepunom nacionalnom teatru njezin razgovor sa Sre\u0107kom Horvatom, hrvatskim filozofom mla\u0111eg nara\u0161taja, trajao je vi\u0161e od tri sata. Gledala sam kako su prisutni upijali svaku njenu rije\u010d i u trenutku kad su je ispratili dugim i burnim pljeskom, osjetila sam neodoljivu \u017eelju da svakome od prisutnih ka\u017eem: \u201eJulija Krsteva je Bugarka, a ja sam njena sunarodnjakinja!\u201c<\/p>\n
Sljede\u0107ega dana razgovarale smo telefonom, a kasnije se zajedno fotografirale ispred Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta. Srda\u010dna i pa\u017eljiva, Julija Krsteva prema meni se odnosila kao da se godinama poznajemo. Takav njezin pristup u\u010dinio je da ju osje\u0107am kao blisku prijateljicu, \u0161to mi je pru\u017eilo nevjerojatnu mogu\u0107nost razgovarati sa \u017eenom koja je svoje mjesto u francuskoj kulturi stekla svojim izvanrednim intelektualnim doprinosom… Mo\u017eda me\u0111u nama nije bilo hladnog i slu\u017ebenog odnosa jer smo obje Bugarke-imigrantice, koje \u017eivimo daleko od Domovine. U svom eseju \u201eBugarsko, tugo moja\u201c, napisanome jo\u0161 u studenome 1994. g., prof. Krsteva govori o progonstvu i emigraciji. \u201eBolno je izgubiti svoje korijene, to je poput umorstva majke\u201c, rekla je. Progonstvo je te\u0161ka rije\u010d, ali se Julija Krsteva ne boji upotrijebiti je kad opisuje svoju doseljeni\u010dku situaciju \u017eene koja se integrirala u kulturu, koja nije njena rodna kultura. Emigracija je premje\u0161tanje u drugu dr\u017eavu, a progonstvo je moralni ispit \u2013 ovo odre\u0111enje nau\u010dila sam od nje tog ranog poslijepodneva 16. studenoga 2014. g.<\/p>\n
Julija Krsteva ro\u0111ena je u Slivenu 24. lipnja 1941. g. Na Sofijskom sveu\u010dili\u0161tu \u201eKliment Ohridski\u201c diplomirala je francusku filologiju i 1965. g., dobiv\u0161i stipendiju francuske vlade, oti\u0161la u Pariz. Tu je postala \u010dlanicom knji\u017eevno-filozofskog kruga koji se formirao oko \u010dasopisa Tel Quel Editions de Seuil, \u010diji je osniva\u010d 1960. g. bio suprug Julije Krsteve, poznati francuski knji\u017eevnik i filozof Philippe Sollers.<\/p>\n
Prof. Krsteva ima upe\u010datljivu znanstvenu karijeru \u2013 semiotiku je doktorirala 1968. g., dr\u017eavni doktorat iz knji\u017eevnosti s lingvisti\u010dkom temom brani 1973. g., izvr\u0161na je direktorica Me\u0111unarodnog udru\u017eenja za semiotiku (1973. g.), znanstvena suradnica u Nacionalnom centru za znanstvena istra\u017eivanja u lingvistici i francuskoj knji\u017eevnosti, u laboratoriju socijalne antropologije na College de France i na Visokoj \u0161koli dru\u0161tvenih znanosti (1967.-1973. g.), predava\u010dica na Sorbonnei, \u010dlanica Britanske akademije, stalni gostuju\u0107i predava\u010d na Columbia University u New Yorku i na Sveu\u010dili\u0161tu u Torontu, u Kanadi, svoja predavanja odr\u017eava u Moskvi i u drugim europskim prijestolnicama. Godine 2000., Sveu\u010dili\u0161te u Bayreuthu, u Njema\u010dkoj, dodijelilo joj je titulu doctor honoris causa, a 31. svibnja 2002. g. izabrana je za po\u010dasnog doktora Sofijskog sveu\u010dili\u0161ta.<\/p>\n
Od 1974. g., Julija Krsteva predaje na pari\u0161kom Sveu\u010dili\u0161tu Denis Diderot. Godine 1979. po\u010dinje se baviti psihoanalizom \u2013 kao predava\u010dica i kao terapeutkinja. \u010clanica je pari\u0161kog psihoanaliti\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n
Ova nevjerojatna Bugarka je 1997. g. dobila najvi\u0161e francusko odli\u010dje \u2013 Orden Legije \u010dasti, a 2011. g. Orden za zasluge. Za svoj doprinos grani\u010dnim podru\u010djima u jeziku, kulturi i knji\u017eevnosti, kao i njenom doprinosu feministi\u010dkoj teoriji, 2004. g. norve\u0161ka vlada joj je kao prvoj dobitnici dodijelila novoustanovljenu me\u0111unarodnu nagradu u sje\u0107anje na norve\u0161ko-danskog pisca Ludviga Holberga. Ova nagrada je svojevrsna Nobelova nagrada na humanitarne i dru\u0161tvene znanosti, pravo i teologiju. Tako\u0111er, u prosincu 2006.g. dobila je Nagradu Hannah Arendt, a 2008. g. Nagradu Vaclav Havel.<\/p>\n
Godine 2011., 27. listopada, na Dan promi\u0161ljanja, dijaloga i molitve za mir i pravednost u svijetu, prof. Julija Krsteva bila je jedina \u017eena koja je sudjelovala na Me\u0111ureligijskom susretu u Assisiju odr\u017eanom na poziv pape Benedikta XVI. Na tom susretu govorila je u ime predstavnika ateista. Poslije susreta, u razgovoru za Radio Vatikan prof. Krsteva je rekla: \u201eMoramo okon\u010dati rat izme\u0111u vjernika i onih koji ne vjeruju i \u010duvaju\u0107i na\u0161e razli\u010ditosti, moramo te\u017eiti izgradnji mostova me\u0111u nama.\u201c<\/p>\n
Osim po svojim posvema znanstvenim djelima, prof. Krsteva poznata je i kao autorica niza knji\u017eevnih i publicisti\u010dkih djela, u \u0161to se ubrajaju i romani. Me\u0111u njima su \u201eStranci sebi samima\u201c (1988. g.), \u201eSamuraj\u201c (1990. g.), \u201eStarac i vuci\u201c (1991. g.), \u201ePosjedovanje\u201c (1996. g.), \u201eLjubavne pripovijesti\u201c, \u201eCrno Sunce\u201c, trilogija \u201e\u017denski genij\u201c, \u201eNove bolesti duha\u201c, \u201eUbojstvo u Bizantu\u201c (2004. g.), \u201eTerezija, ljubavi moja\u201c (2008. g.), posve\u0107ena Sv. Tereziji Avilskoj.<\/p>\n
Roman \u201eUbojstvo u Bizantu\u201c i danas, poslije vi\u0161e od 10 godina od objavljivanja (u Bugarskoj je predstavljen 2005. g.), izaziva veliko zanimanje. Osnovna tema ovog djela je sudbina stranaca i vjerski fanatizam. Julija Krsteva slijedi put ljudske civilizacije, osu\u0111ene na vje\u010dnu borbu izme\u0111u dobra i zla, fanatizma i vjere, nacionalnog i kozmopolitskog \u2013 jo\u0161 od vremena Bizanta i povijesnih kri\u017earskih pohoda sve do dana\u0161njih \u201enovih kri\u017eara\u201c i \u017eivota stranca u globaliziranome svijetu. Autorica samu sebe opisuje kao \u201eeuropsku gra\u0111anku francuske nacionalnosti, bugarskog podrijetla\u201c i dijeli svoj strah da \u0107emo \u201ejednoga dana svi mi biti stranci u jednom krajnje globaliziranome svijetu. \u201c<\/p>\n
Prof. Krsteva napisala je politi\u010dki roman o povijesti Europe, koja se kroz cijelu svoju povijest poku\u0161ala ujediniti. U XI. i XII. st. ovakav poku\u0161aj napravljen je u kri\u017earskim ratovima. I nije uspio. Ho\u0107e li i sada biti tako, pita se autorica. Mo\u017eemo li posvema izgraditi ujedinjenu Europu? Ili se ponovo ljudi s Istoka i Zapada ne\u0107e razumjeti? Roman Julije Krsteve je susret izme\u0111u \u201enjih\u201c, onih koji \u017eive u Zapadnoj Europi i \u201enas\u201c, ljudi u zemljama koje su pripadale Bizantu, pod zajedni\u010dkim nazivom Isto\u010dna Europa. Bizant je primjer imperije koja se samouni\u0161tila. No, nije li to sudbina svih imperija i ho\u0107e li se ujedinjena Europa, koja danas stoji izme\u0111u SAD-a i muslimanskog svijeta, uni\u0161titi u \u201esvojim bizantskim igrama\u201c? Ova aktualna pitanja Julija Krsteva postavlja sebi i svojim \u010ditateljima i ka\u017ee da \u201eknjiga ima jako ambiciozne ciljeve\u201c \u2013 dokazati da nema sukoba kultura, nego prilika da se me\u0111u njima sagradi most. Ho\u0107emo li iskoristiti ovu priliku mi, nesavr\u0161ena ljudska bi\u0107a, uronjenia u borbu za male, velike i ogromne financijske koristi ili \u0107emo ju propustiti i ovoga puta?<\/p>\n
Ili mo\u017eda nije su\u0111eno nama, nesavr\u0161enima, da izgradimo jedan savr\u0161eni svijet?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovo je, u jednom razgovoru prije nekoliko godina, povodom 24. svibnja, rekla svjetski poznata lingvistica, semioti\u010darka (semiotika \u2013 znanost o znakovima u komunikaciji me\u0111u ljudima), psihoanaliti\u010darka, knji\u017eevna kriti\u010darka i romanistica prof. Julija Krsteva. A njoj se mo\u017ee vjerovati i moramo se ponositi na\u0161om pismeno\u0161\u0107u i kulturom, na\u0161im prinosom svjetskoj znanosti i na\u0161im visoko uva\u017eavanima i … NastaviPROF. JULIJA KRSTEVA: \u201eBUGARSKA JE ZEMLJA KNJI\u017dEVNOSTI\u201c<\/span>