<\/p>\n
<\/p>\n
U golemoj knjizi-spomenici Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakova\u010dki i sriemski god. 1850.-1900., koju je svome biskupu posvetilo sve\u0107enstvo i povjereno mu stado, svestrano se opisuje \u0111akova\u010dka biskupija, njezina povijest i suvremenost, a zatim biskupov crkveni, dru\u0161tveni i politi\u010dki rad i djelovanje. Posebice se u drugom dijelu knjige opisuje biskupov odnos prema slavenskim narodima, pa je tako jedan dio naslovljen Biskup i Bugari (str. 739-812). O Bugarima je biskup Strossmayer imao izrazito dobro mi\u0161ljenje: \u010desto je o njima ponavljao re\u010denicu \u201evrijedan, umom i srcem zdravi, osobito pako radeni, \u010disti i po\u0161teni bugarski narod\u201c.<\/p>\n
Zanimanje za Bugare bilo je kod Strossmayera od mladosti vrlo \u017eivo. I njegova doktorska disertacija vezana je za problematiku slavenskih naroda, posebice s obzirom na raskol koji nisu prouzro\u010dili pravoslavni Slaveni, u \u010demu slijedi i hrvatskoga pisca i pjesnika Antuna Kani\u017eli\u0107a: Naslov na latinskom De schismate Graecorum cum praecipuo ad primatum Romani Pontificis respectu.<\/p>\n
Biskup Josip Juraj Strossmayer osje\u0107ao se nasljednikom biskupa Metoda koji je papinskom odlukom bio poslan u Panoniju \u2013 Slavoniju kao legat \u2013 poslanik za sve Slavene. Zato je i razumljiva njegova suradnja s Franjom Ra\u010dkim koji je me\u0111u prvim u\u010denjacima prou\u010davao \u201evijek i djelovanje Svete Bra\u0107e \u0106irila i Metoda\u201c. Ra\u010dki je izdao glagoljskim slovima Assemanijev evan\u0111elistar, prijepis iz 12. st. koji se \u010duvao u Rimu. O tekstu izbornoga evan\u0111elja napisao je opse\u017enu povijest staroslavenskoga \u0107irilometodskoga prijevoda evan\u0111elja, ali i povijest glagoljice kao prvoga slavenskog pisma; tada je smatrao, i pisao, da je obla glagoljica bugarska glagoljica. Napisao je povijest crkve u Bugarskoj, a i Povijest Bugarske koja je jedno stolje\u0107e \u010dekala da bude objavljena tiskom, na bugarskom i hrvatskom jeziku.<\/p>\n
U pismu hrvatskomu banu, 1860., kad je polo\u017eio glavnicu za osnutak Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayer \u017eeli da ova ustanova otvori vrata ne samo Hrvatima, Srbima i Slovencima nego i Bugarima \u201epotomcima Ivana Egzarha i cara Simeona\u201c. U znamenitom govoru u Hrvatskom saboru 1861. on tvrdi da \u201eBalkanske gore nisu vi\u0161e gluhe\u201c te je uvjeren \u201ekako zora bolje budu\u0107nosti i tamo po\u010dinje pomaljati svoje lice\u201c. Mnoge je spoznaje o bugarskoj povijesti, o dr\u017eavi i crkvi, slavnoj pro\u0161losti i \u017ealosnoj sada\u0161njosti tada doznao od svoga najboljeg suradnika i prijatelja, Franje Ra\u010dkoga, prvoga predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.<\/p>\n
Strossmayer je svojim stipendijama pomagao mladim bugarskim studentima da u Zagrebu zavr\u0161e studij i da se vrate u domovinu koju je trebalo kulturno podizati. Obavje\u0161tavao je europske politi\u010dare pismima u kojima se zalagao za Bugare. Posebice su va\u017ena njegova pisma upu\u0107ena engleskom politi\u010daru Gladstoneu da se zauzme za pravedno rje\u0161avanje tzv. Isto\u010dnoga pitanja. U jednom takvom pismu o Bugarima pi\u0161e: \u201eBugari su vrlo miran, razuman i radin narod, bogat raznim vrlinama. A jedan moralan i radin narod je ve\u0107 samim tim (eo ipso) sposoban da sobom upravlja. Ako bi se nezavisna uprava dala ovom plemenitom slavenskom narodu, oslobodile bi se sile koje bi uskoro mnogo u\u010dinile za moralnu i materijalnu civilizaciju; a crkvena samouprava, ve\u0107 djelomi\u010dno uvedena, poslu\u017eit \u0107e im kao \u0161kola za politi\u010dku samoupravu\u201c. Zato je i razumljivo da mu je te\u0161ko na srce pao rat koji je Srbija pokrenula protiv Bugarske, i bila pora\u017eena, u \u010demu je vidio prst Bo\u017eji. U pismu Franji Ra\u010dkome pisao je: \u201eDragi Franjo! (\u2026) Ne mogu Vam re\u0107i koliko me veseli da je pravedna stvar Bugara, pod za\u0161titom Bo\u017eje providnosti pobijedila. Ruka je to Bo\u017eja\u201c.<\/p>\n
Biskupa Josipa Jurja Strossmayera brojne su bugarske kulturne ustanove izabrale svojim po\u010dasnim \u010dlanom. On se tim \u010dlanstvom ponosio te je i materijalno pomagao njihov rad. Zato mi je drago da se prva sve\u010dana proslava 200. obljetnice od njegova ro\u0111enja odr\u017eava upravo u Bugarskoj, u Sofiji. A u kr\u0161\u0107anskoj tradiciji \u2013 Sofija zna\u010di ne samo Mudrost, nego ozna\u010dava i Logos \u2013 Drugu Bo\u017eansku Osobu \u2013 Isusa Krista, kome je Strossmayer iskreno slu\u017eio pod geslom \u201eSve za vjeru i Domovinu!\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U golemoj knjizi-spomenici Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakova\u010dki i sriemski god. 1850.-1900., koju je svome biskupu posvetilo sve\u0107enstvo i povjereno mu stado, svestrano se opisuje \u0111akova\u010dka biskupija, njezina povijest i suvremenost, a zatim biskupov crkveni, dru\u0161tveni i politi\u010dki rad i djelovanje. Posebice se u drugom dijelu knjige opisuje biskupov odnos prema slavenskim narodima, … NastaviJOSIP JURAJ STROSSMAYER I BUGARSKI NAROD<\/span>