Autor: Zvjezdana Jembrih \u2022<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2009\/12\/sofia_3.jpg\" "\\"Sofija\\"")
Pred sumrak ulazimo u Sofiju. Koso svjetlo \u010dini pejza\u017e nekako vilinskim. Plava planina i zelena dolina. (Istinite) pri\u010de o plja\u010dkama, o drumskim razbojnicima koji vrebaju turiste na prigradskim semaforima, \u010dine mi se u taj \u010das nestvarnima. Stvarno je ovo treperenje svjetlosti. Stvaran je ovaj grad koji tu sjedi podno planine, velik, star i nov, pra\u0161njave kro\u0161nje, ulice, ljudi, psi i svjetlost nad njima.<\/p>\n
U Sofiji nas do\u010dekuju budu\u0107i prijatelji (slikari, bra\u0107a po cehu, sudionici likovne kolonije \u201cSusret dvaju mora\u201d). Odmah po\u010dinjemo jesti i piti i osmjehivati se jedni drugima. I pri\u010dati slavenskim jezikom, bez posredstva neo-engleskog, hvala Bogu.<\/p>\n
Puno svje\u017eeg povr\u0107a.<\/p>\n
*<\/p>\n
Sutradan putujemo k Crnom moru.<\/p>\n
Putujemo.<\/p>\n
Put vodi kroz Veliko Trnovo \u2013 staru prijestolnicu, na pola puta od Sofije do mora. Na ulasku u grad \u010deka nas ostarjeli socijalizam \u2013 kao i u mnogim gradovima. U na\u0161im doma\u0107im gradovima ga vi\u0161e ne primje\u0107ujemo, u stranima ima lokalne ina\u010dice i volimo mu se vi\u0161e \u010duditi \u2013 kao da time poni\u0161tavamo (ili se bar uzdi\u017eemo nad) vlastitu soc-ba\u0161tinu.<\/p>\n
Ali, ona je ipak \u2013 ba\u0161tina. Rije\u010d \u201cba\u0161ta\u201d na bugarskom ozna\u010duje oca.<\/p>\n
Na napu\u0161tenom brijegu uzdi\u017ee se srednjovjekovni grad \u2013 Arbanija. Srednjovjekovni, kri\u017earski, predkri\u017earski, bizantski. Od ru\u017ei\u010dastog kamena, napu\u0161ten i velik. Grad propalih dinastija predturskih bugarskih vladara. Dana\u0161nji grad je na suprotnom brijegu, su\u010deljen onom pro\u0161lom gradu.<\/p>\n
*<\/p>\n
Putujemo. Krave i ovce pre\u017eivaju u sjeni rijetkih stabala. \u0160iroka je zemlja Bugarska. \u0160iroka stara brda, niska, mitska. Tu zemlju jo\u0161 nitko nije kupio \u2013 tako bar izgleda. \u017duto i zeleno. \u017ditna polja od vru\u0107ine izgledaju ru\u017ei\u010dasto.<\/p>\n
I najednom – nasadi loze: blizu je Varna.<\/p>\n
*<\/p>\n
Nedaleko Varne, uz obalu prema sjeveru staro je naselje Bal\u010dik. Potres je odnio starogr\u010dki sloj, sada je petnaestak metara pod morem. Ostao je torzo Dioniza i staro ime: Dyonisopolis. Uz obalu ni\u010de sve \u0161to jednom brzom turizmu treba: \u0161tandovi, sladoledi, iznajmljiva\u010di, mjenja\u010dnice, hladnjaci s plasti\u010dnim bo\u010dicama vode<\/p>\n
*<\/p>\n
Crno more.<\/p>\n
Crno more je druga\u010dije more. Mo\u0107no. Ne trebaju mu obale. Ono se ne igra. Postoji, u nekoj svojoj udaljenosti, na sve strane, na tisu\u0107e milja. Na drugom kraju (ako ga ima), tamo negdje je Gruzija, nitko je nikada nije vidio\u2026<\/p>\n
Po njemu brode daleki, spori, mo\u017eda i nepomi\u010dni, rijetki brodovi, sivi, boje hr\u0111e, crni. Daleki i spori. Rijetki.<\/p>\n
U Crno more se ulijevaju Dunav i Don. I kao da ima okus rijeke i mora, u isti mah.<\/p>\n
Ima neke neprisnosti, zasebnosti u tom moru, nama, naviklima na topli plavi Jadran, s mirisom ruzmarina. Ovdje miri\u0161e na pra\u0161nu zemlju, beton, trave i daljinu, veliku, raskriljenu, osamljenu daljinu.<\/p>\n
Crno je more Bog naslikao \u0161irokim kistom<\/p>\n
*<\/p>\n
Nave\u010der, na terasi hotela neka proslava \u2013 tridesetak kratko o\u0161i\u0161anih mu\u0161karaca i pripadaju\u0107e im \u017eene i djevojke. I DJ. \u017dene zapo\u010dinju plesati kolo. Bugarski \u201choro\u201d. Ple\u0161u i mu\u0161karci. Divni su. \u017dene su divne. Ne umaraju se. Kraljice carice ciganke. Zovu nas da se priklju\u010dimo.<\/p>\n
*<\/p>\n
U Bal\u010diku je rezidencija rumunjske kraljice Marije. Sagradila ju je po\u010detkom minulog stolje\u0107a, u vrijeme kada je taj dio Bugarske (Dobrud\u017ea) pripadao Rumunjskoj.<\/p>\n
Kraljica, potomkinja ruske i britanske kraljevske loze, udata za Ferdinanda, povukla se, rodiv\u0161i nasljednike (koji su se kasnije \u0161to poudavali u druge vladarske ku\u0107e, \u0161to me\u0111usobno poubijali, kako je to ve\u0107 i\u0161lo\u2026), kraljica je odlu\u010dila povu\u0107i se i saditi ljiljane i ru\u017ee i fotografirati se s vremena na vrijeme. Stvorila je ovdje svoje rajske vrtove. Pojednostavila je rasko\u0161 da bi je jo\u0161 vi\u0161e istakla. Ugradila istok i zapad u neki svoj eklekticizam, stvorila svoju enklavu \u2026 Kraljica, zarobljena u svoju sudbinu, na prijelomu ratnih stolje\u0107a, lijepa \u017eena, koja je mogla samo to: ostaviti vrtove, crno-bijele fotografije, krasopisna pisma, mramornu kupaonicu, …<\/p>\n
Rasko\u0161ni kralji\u010dini vrtovi bili su zapu\u0161teni u doba socijalizma, ali je k\u0107i Todora \u017divkova poduprla odr\u017eavanje tog kompleksa. U kraljevske zgrade su ljeti useljavali zaslu\u017eni umjetnici.<\/p>\n
*<\/p>\n
Put na sjever, prema Kaliakri \u2013 rtu isturenom u Crno more, prema Kavarni, Kamen bregu \u2013 skoro do rumunjske granice. Andrej nam pri\u010da o povijesti, o mitologiji. Svila se ka\u017ee koprina. U moru ima Rusalki. Motiv svetoga Jurja, mitskog jaha\u010da koji ubija zmaja, poznat je jo\u0161 iz tra\u010dkog doba, s kamenih nadgrobnih plo\u010da<\/p>\n
Dolazimo u selo Tuljenovo. Jo\u0161 jedan kraj svijeta. Tu, u tamnim stijenama \u017eivio je posljednji tuljan, ali su ga ubili ribari. Pri\u010daju da se povremeno pojavljuje. Tuljen-monah.<\/p>\n
Fotografiramo stijene i valove, suhu travu koju nji\u0161e vjetar, betonski kostur biv\u0161e vojarne. U travi krhotine \u0161koljki i ribljih krlju\u0161ti. Uskoro \u0107e raskr\u010diti ovu pusto\u0161 i napraviti hotel s bazenom.<\/p>\n
Kamen-breg \u2013 veliko arheolo\u0161ko nalazi\u0161te: prahistorija, Tra\u010dani, Rimljani\u2026<\/p>\n
U plo\u010dastim stijenama usjeci nalik grobovima. Jednom je potres pola brda uru\u0161io u more, ostali su dijelovi neznanog sveti\u0161ta, stube okrenute Isto\u010dnome suncu, trojni \u017ertvenici za rituale koje nitko ne zna rekonstruirati. Andrej podi\u017ee glas. Pjeva poput davnog pastira davnu pjesmu Zlatno mome, pjesmu o hvatanju djevojke koja bje\u017ei, bje\u017ei, sve do smrti<\/p>\n
Rt Kaliakra. Svi su ga posjedovali, koji su vladali ovim morem i ovim tlom.<\/p>\n
Danas su ovdje ipak ve\u0107 zavladali turisti \u2013 priklju\u010dujemo se organiziranom hodu i razgledavanju mo\u0107ne tvr\u0111ave i suvenira.<\/p>\n
Legenda ka\u017ee: bilo je \u010detrdeset djevojaka. Zarobili ih Turci i zatvorili u tvr\u0111avu, da ih odvedu u harem. Njihova predvodnica je odlu\u010dila da \u0107e radije sko\u010diti s prozora u ponor mora, nego li se dati u roblje. Da se koja od njih ne predomisli zadnjega \u010dasa, vezale su kose me\u0111u sobom i bacile se niz bedem<\/p>\n
*<\/p>\n
Varna. Lijepo ime za grad.<\/p>\n
Neki ljetni grad, kroz \u010dije se ulice sluti more.<\/p>\n
Ima pasa i ma\u010daka, potpuno samostalnih, samohodnih jedinki koje mirno spavaju po kutovima ili na travnjacima, prote\u017eu se ili \u0161e\u0107u gradom.<\/p>\n
Ima i drva\u0107a (koje \u010dini to isto).<\/p>\n
I ljudi \u0161e\u0107u \u0161irokim \u0161etnicama. Jede se povr\u0107e.<\/p>\n
Sjedim u nekoj ulici, pokraj nekih malih du\u0107ana, toplo je, \u0161areno, lijepo, bezvezno, cvjetno.<\/p>\n
*<\/p>\n
Albena je divna \u0161iroka pla\u017ea s tisu\u0107ama suncobrana, groznim hotelima, naplatnim ku\u0107icama i shopping centrom u razvoju.<\/p>\n
Ali, pijesak je divan, bijel, zlatan, tjera na radost i beskrajan je.<\/p>\n
*<\/p>\n
Na povratku opet Sofija . Lijepa , ljetna i velika .<\/p>\n
Sofija se neko\u0107 zvala Serdica, po tra\u010dkom plemenu Serdi. Slaveni je prozva\u0161e Sredec. Na pola puta od Dubrovnika do Istambula.<\/p>\n
Ulazimo u hram Aleksandra Nevskog. Stojim u sredi\u0161tu hrama, ispod palijeleja, i malo mi se vrti. Svemir u glavi.<\/p>\n
Ova tri dana vladaju \u201cGore\u0161nici\u201d, tri ljetna vru\u0107a sveca. U isto vrijeme, samo zimi, vladaju tri zimska sveca, \u201cVl\u010dnici\u201d.<\/p>\n
Na\u0161i ljubazni prijatelji, vode nas posvuda i smiju se i ugodno je.<\/p>\n
Ulazim u kriptu ruske pravoslavne crkve. Tamo je ukopan sveti Serafim. U predvorju je stol, papiri\u0107i i kemijske olovke. Ljudi ulaze, zapisuju, ceduljice ume\u0107u u metalnu \u0161krinju, kri\u017eaju se. Zapis je kod rije\u010di, njen \u0161ifrirani odjek, valjda ja\u010di od zavjeta. Specifi\u010dna frekvencija \u017eelje. Ispisujem i ja, prvo dugo oklijevaju\u0107i\u2026<\/p>\n
*<\/p>\n
Sofija je velika. Po njoj ima sme\u0107a i pasa lutalica i \u0161irokih avenija i rimskih iskopina i bizantskih fresaka.<\/p>\n
Na buvljaku pred Aleksandrom Nevskim kupujem \u0161est posrebrenih kale\u017ei\u0107a za rakiju. Prodava\u010d mi ih stavlja u ruke i ka\u017ee: za zdravlje i sre\u0107u.<\/p>\n
U kupoli odzvanja veliko zvono. U njega ogromnim batom tu\u010de \u017eena \u2013 zvonarica, vidi se izdaleka.<\/p>\n
*<\/p>\n
Plamen \u0107e mi spr\u017eiti CD s \u201chorima\u201d \u2013 kolima. Smijem se, Plamen \u0107e mi spr\u017eiti CD, on brzo shva\u0107a pa se i on smije, ima petnaest godina i osmijeh mladog rasnog psa. Do\u0107i \u0107e u Hrvatsku, ka\u017ee. Djeca nose svijet.<\/p>\n
Petar i Andrej, kao dva arkan\u0111ela, provode nas do izlaska iz grada, skre\u0107u, izlaze iz auta, stoje uz put i dugo ma\u0161u.<\/p>\n
Vru\u0107 ljetni dan.<\/p>\n
—<\/p>\n
Zvjezdana Jembrih<\/strong> je asistente na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za restauriranje – konzerviranje umjetnina. Do sada je izlagala na devetnaest samostalnih i tridesetak skupnih izlo\u017ebi te izvela dvadeset prostornih intervencija \/land art\/ u Hrvatskoj i izvan Hrvatske.<\/p>\n \u010clanica\u00a0 je HDLU-a od 1990. Pi\u0161e i objavljuje poeziju i prozu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Zvjezdana Jembrih \u2022 Pred sumrak ulazimo u Sofiju. Koso svjetlo \u010dini pejza\u017e nekako vilinskim. Plava planina i zelena dolina. (Istinite) pri\u010de o plja\u010dkama, o drumskim razbojnicima koji vrebaju turiste na prigradskim semaforima, \u010dine mi se u taj \u010das nestvarnima. Stvarno je ovo treperenje svjetlosti. Stvaran je ovaj grad koji tu sjedi podno planine, velik, … NastaviEx Ponto<\/span>