![\"Eusebius_Fermendzhin](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Eusebius_Fermendzhin-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Banatski Bugari pripadaju jednoj od najzanimljivijih zajednica me\u0111u Bugarima izvan domovine, Bugarima u tu\u0111ini. Ova zajednica rimokatoli\u010dke vjeroispovijesti nastala je u razdoblju od 1738. do
\n1896. g., u granicama Habsbur\u0161ke Monarhije, u povijesno-zemljopisnome podru\u010dju Banata. Prirodne zemljopisne granice Banata su: na jugu Dunav, na sjeveru rijeka Mure\u0161 (Mori\u0161), na zapadu Tisa, na istoku planinski lanci Karpata, a obuhva\u0107a povr\u0161inu od 28000 km\u00b2.
\nOd VII. do XI. st. cijelo podru\u010dje bilo je dio srednjovjekovne Bugarske, a pod Habsbur\u0161kom Monarhijom je od 1716. do 1918. g. Poslije Prvoga svjetskoga rata, Banat je podijeljen pa su se njegove 2\/3 nalazile u granicama Rumunjske, a 1\/3 u granicama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. g. Jugoslavija, a od 2006. g. Srbija).<\/p>\n
Bugari-katolici iz \u010ciprovaca, poslije tamo\u0161njeg ustanka 1688. g., i iz pavlinskih sela izme\u0111u gradova Svi\u0161tova i Nikopola, u prvome desetlje\u0107u XVIII. st. prelaze Dunav i naseljavaju se u zapadnome dijelu Vla\u0161ke, Olteniji (Maloj Vla\u0161koj), koja je tada bila pod austrijskom vladavinom. Godine 1736. g. odlaze u Sedmogradsko (Transilvaniju) i u Banat. Prvo bugarsko selo ovih doseljenika u Banatu bilo je Star Be\u0161enov, osnovano 1738. g., a sljede\u0107e Vinga, nastala 1741. g. Svojim naseljavanjem, Bugari su donijeli i svoju sna\u017enu crkvenu i prosvjetnu tradiciju, postojao je krug obrazovanih ljudi pa se odmah pristupalo izgradnji hramova i \u0161kola. Bogoslu\u017eje u hramovima obavljalo se na latinskom, a nastava u \u0161kolama na \u201eilirskom\u201c, odnosno na hrvatskom jeziku. Prva \u0161kola u Banatu osnovana je 1819. g. Poha\u0111anje je bilo obvezno za svu djecu. A godine 1842., u Vingi je otvorena prva bugarska \u0161kola u Banatu s razrednom nastavom.<\/p>\n
Po\u010detkom 50-tih godina XIX. st., banatska bugarska inteligencija odlu\u010dila je da se u crkve i \u0161kole treba uvesti uporaba bugarskog jezika, da se utemelji bugarska pismenost. Stvoren je sustav pisma na osnovi latinice, dopunjen s nekoliko znakova. U prvoj polovici 60-tih godina XIX. st. napisani i objavljeni ud\u017ebenici i molitvenici na bugarskom su jeziku. Stvorena je druga knji\u017eevna norma op\u0107ebugarskog jezika. Od 1860. do 1896. g., u \u0161kolama, u selima gdje \u017eive banatski Bugari \u2013 Star Be\u0161enov, Vinga, Modo\u0161, Kanak, Bre\u0161tja, Denta, Kolinija Bulgara, i dr., obrazovanje djece provodi se na bugarskom jeziku. Kad je u ljeto 1896. g. prof. Ljubomir Mileti\u0107 posjetio Star Be\u0161enov i Vingu, zadivljeno primje\u0107uje da svi Bugari znaju \u010ditati i pisati. Svi govore po 2-3 strana jezika, a oni obrazovaniji i po 5-6 i vi\u0161e.<\/p>\n
Kao rezultat ovakve obrazovne tradicije, iz zajednice banatskih Bugara izrastaju osobe koje na\u0161 narod predstavljaju na najdostojniji na\u010din. Jedna od takvih li\u010dnosti je i akademik Euzebije (Evsevij, Euzebius) Fermend\u017ein.<\/p>\n
U Vingi, 21. rujna 1845. g., u obitelji Bugara Luke Fermend\u017eina i Agate Malkin rodio se sin kojemu su dali ime Martin. Dijete je bilo iznimno znati\u017eeljno i marljivo. Poha\u0111a mjesnu \u0161kolu i franjeva\u010dki samostan. Sa 17 godina stupa u franjeva\u010dki red u gradu Ba\u010du, u Vojvodini, i prihva\u0107a ime Evsenij, odnosno, prema latinskoj tradiciji davanja imena, Euzebius. Srednje i visoko obrazovanje dobiva u ma\u0111arskim i austrijskim \u0161kolama. Godine 1868. zavr\u0161ava filozofske i teolo\u0161ke znanosti u Be\u010du, gdje poha\u0111a i predavanja iz povijesti i filologije kod znanstvenika poput povjesni\u010dara Maxa B\u00fcdingera i filologa Franca Miklo\u0161i\u010da. Bio je poliglot, budu\u0107i da je govorom i pismom znao ve\u0107inu starih i novih europskih jezika.<\/p>\n
Visokoobrazovani Bugarin zare\u0111en je za sve\u0107enika i po\u010dinje raditi kao u\u010ditelj i sve\u0107enik. Predaje povijest, dogmatiku, moralnu teologiju, a kao sve\u0107enik obavlja bogoslu\u017eje, ispovijedi, propovijedi, uklju\u010duju\u0107i i svojim sunarodnjacima u Vingi. Godine 1881. otac Euzebije pozvan je u Rim, gdje mu je povjereno va\u017eno mjesto u vrhovnoj upravi franjeva\u010dkog reda. Izabran je za generalnog pomo\u0107nika (definitora), s du\u017eno\u0161\u0107u da se brine za sve franjeva\u010dke provincije u srednjoj i isto\u010dnoj Europi. Punih 15 godina to on i \u010dini, jer je posjetio sve franjeva\u010dke samostane, crkve i \u0161kole od Jadrana do Baltika. Usporedno sa svojom redovnom kanonskom djelatno\u0161\u0107u, Euzebije Fermend\u017ein radi i kao sastavlja\u010d Povijesti Franjeva\u010dkog reda (Annales Minorum<\/em>) i tako postaje slavan kao znanstvenik, \u0161to se ni jednome drugom bugarskom povjesni\u010daru nije dogodilo. Aktivno je sudjelovao u tiskanju 20-tog toma, u pronala\u017eenju osnovnog materijala za 27. tom, a autor je 25. toma ovoga djela. Objavio je vi\u0161e od 50 znanstvenih \u010dlanaka o pro\u0161losti Franjeva\u010dkog reda. Mnogo je materijala ostalo u rukopisima, koji se nalaze u ma\u0111arskim i drugim arhivima. Zajedno s ovim velikim radom, Euzebije Fermend\u017ein uspio je prona\u0107i, obraditi, pripremiti za tisak i objaviti ogroman dokumentarni materijal o tada malo poznatoj povijesti Balkana od XVI. do XVIII. st. Tako je europskoj i svjetskoj znanstvenoj zajednici ostavio na raspolaganje pro\u0161lost, sada\u0161njost i nadanja naroda jugoisto\u010dne Europe i svog bugarskog naroda. Objavljivanjem Acta Bulgariae Ecclesiastica<\/em> (1887.), Acta Bosnae potissimum ecclesiastica<\/em> (1892.) i dr., on obnavlja povijesno sje\u0107anje o dr\u017eavi i kulturi Bugara, kao sastavnome dijelu op\u0107e europske kulture, o bo\u0161nja\u010dkoj dr\u017eavi i kulturi. Otac Euzebije je jedan od aktivnih \u010dlanova Jugoslavenske akademije u Zagrebu i prvi bugarski akademik u suvremenome smislu te titule. U 15 godina on je s\u00e2m uspio obaviti znanstveno-istra\u017eiva\u010dki rad s kakvim se mo\u017ee pohvaliti malo znanstvenih institucija, koje raspola\u017eu velikim brojem timova i stru\u010dnjaka. Kao visoki du\u017enosnik Franjeva\u010dkog reda, gra\u0111anin Europe i svijeta, Euzebije Fermend\u017ein uvijek je isticao svoje bugarsko podrijetlo, nagla\u0161avao svoj bugarski identitet. Ovaj uporan i te\u017eak rad utjecao je na njegovo zdravlje, pa je u prolje\u0107e 1897. odlu\u010dio napustiti Rim i oti\u0107i u svoj rodni kraj. Uspio je sti\u0107i do franjeva\u010dkog samostana u Na\u0161icama, u Hrvatskoj, gdje je 25. lipnja zavr\u0161ilo njegovo ovozemaljsko putovanje.<\/p>\n Ime i djelo velikog znanstvenika, misionara i rodoljuba Euzebija Fermend\u017eina jo\u0161 je uvijek malo poznato u Bugarskoj i me\u0111u Bugarima u tu\u0111ini. Ove godine navr\u0161ava se 170 godina od njegova ro\u0111enja, stoga je to dobar povod da se ova obljetnica obilje\u017ei u Bugarskoj i u bugarskim zajednicama \u0161irom svijeta. Njegova objavljena djela, osobito Acta Bulgariae Ecclesiastica<\/em>, osnovni su izvor za dva i pol stolje\u0107a bugarske povijesti, razdoblja koje u mnogim radovima nastavlja biti obilje\u017eeno kao \u201etamna stolje\u0107a\u201c. Svi bugarski istra\u017eiva\u010di povijesti od XVI. \u2013 XVIII. st., kao i stru\u010dnjaci u Europi i svijetu koji prou\u010davaju povijest jugoisto\u010dne Europe, balkanskih zemalja u spomenutom razdoblju, uvelike se pozivaju na Euzebija Fermend\u017eina. Ovo njegovo djelo ve\u0107 je bibliografska rijetkost i vrijeme je da se napravi pretisak. Mnogo njegovih rukopisa, uglavnom u ma\u0111arskim, ali i u drugim arhivima, strpljivo \u010deka svoje istra\u017eiva\u010de i nakladnike.<\/p>\n Prevela Katica Sedlar<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Banatski Bugari pripadaju jednoj od najzanimljivijih zajednica me\u0111u Bugarima izvan domovine, Bugarima u tu\u0111ini. Ova zajednica rimokatoli\u010dke vjeroispovijesti nastala je u razdoblju od 1738. do 1896. g., u granicama Habsbur\u0161ke Monarhije, u povijesno-zemljopisnome podru\u010dju Banata. Prirodne zemljopisne granice Banata su: na jugu Dunav, na sjeveru rijeka Mure\u0161 (Mori\u0161), na zapadu Tisa, na istoku planinski lanci … Nastavi170 GODINA OD RO\u0110ENJA EUZEBIJA FERMEND\u017dINA (21. 9. 1845. \u2013 25. 6. 1897.)<\/span>