{"id":2213,"date":"2015-10-22T14:58:33","date_gmt":"2015-10-22T12:58:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/?p=2213"},"modified":"2022-04-15T15:40:05","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:05","slug":"165-godina-od-rodenja-ivana-vazova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/165-godina-od-rodenja-ivana-vazova\/","title":{"rendered":"165. godina od ro\u0111enja Ivana Vazova"},"content":{"rendered":"
Vazov u Hrvatskoj<\/span><\/h5>\n

Ove godine Bugarska slavi 165. godina od ro\u0111enja narodnog pjesnika Ivana Vazova. Jedini bugarski autor koji je jo\u0161 za \u017eivota prozvan \u201enarodnim pjesnikom\u201c i \u201epatrijarhom bugarske knji\u017eevnosti\u201c. Titula \u201enarodni pjesnik\u201c \u010dula se javno po prvi puta tijekom proslave prvog Vazovljevog jubileja 1895. godine. U obra\u0107anju tim povodom, bugarski knez Ferdinand je rekao: \u201eLjubazni Ivane Vazov, s najve\u0107om rado\u0161\u0107u se pridru\u017eujem Va\u0161im \u0161tovateljima koji su pokrenuli pohvalnu inicijativu za proslavu dvadeset i pete godi\u0161njice Va\u0161eg knji\u017eevnog djelovanja kao narodnog pjesnika i pisca.\u201d A dana 10. sije\u010dnja 1917. godine (kao \u0161to smo saznali iz \u201eDnevnika\u201c Ivana \u0160i\u0161manova), novinar i prozaik Aleksandar Kiprov nazvao je Vazova \u201epatrijarhom bugarske knji\u017eevnosti\u201c. Sad bih rekla samo jo\u0161 nekoliko rije\u010di o Vazovljevu romanu \u201ePod jarmom\u201c \u2013 godine 2009. osvojio je prvo mjesto u kampanji za izbor najomiljenijih knjiga u Bugara \u201eVeliko \u010ditanje\u201c. Osim toga, do 2014. g. roman \u201ePod jarmom\u201c je preveden na vi\u0161e od 65 jezika, uklju\u010duju\u0107i japanski i kineski, \u0161to ga \u010dini najprevo\u0111enijim bugarskim knji\u017eevnim djelom.\"Vazov<\/p>\n

Znakovito za nas Bugare je da se prva ocjena i priznanje pjesniku Ivanu Vazovu u inozemstvu dogodilo u Hrvatskoj , od strane uglednih hrvatskih knji\u017eevnika. I ne samo to \u2013 prvi prijevod Ivana Vazova uop\u0107e, je na hrvatski jezik i nema niti jednog dokaza koji mo\u017ee opovrgnuti tu tvrdnju. Godine 1877. veliki hrvatski pjesnik i romanopisac August \u0160enoa objavljuje u sredi\u0161njem hrvatskom knji\u017eevnom \u010dasopisu \u201eVijenac\u201c, kojeg je on urednik, (br. 24 od 16. lipnja) osvrt o zbirci pjesama \u201eTuge Bugarske\u201d i njezinom autoru. U osvrtu se nagla\u0161ava da je Vazov daroviti pjesnik koji stvara pravo pjesni\u0161tvo i njegove pjesme se \u010ditaju s velikim zanimanjem. Isti\u010du se pjesme \u201eBunt\u201c i \u201e\u017dalovanje\u00a0majke\u201c, koja je objavljena u sljede\u0107em broju \u201eVijenca\u201c (br. 25 od 23. lipnja). Prevedena je pod naslovom \u201eBugarska majka. Po bugarskoj pjesmi I. Vazova\u201d. U sadr\u017eaju broja, kao prevoditelj naveden je August \u0160enoa.<\/p>\n

Izbor pjesnika Ivana Vazova za prevo\u0111enje ne odvija se bez sudioni\u0161tva samih Bugara – prvi prijevodi pojavljuju se tamo gdje ima ve\u0107i broj bugarskih studenata: u Zagrebu, Novom Sadu, Sankt Petersburgu, Kijevu. U to vrijeme u Zagrebu studira Bugar Spas Vacov, \u201ejedini pravi prijatelj\u201c (kako ga Vazov naziva) koji je kasnije postao utemeljiteljem meteorologije i seizmologije u Bugarskoj. I sam s knji\u017eevnim sklonostima, Vacov se povezuje s izdava\u010dima \u201eVijenca\u201c, upoznaje ih s Vazovljevim djelima, prenosi biografske podatke koje je njemu dao pjesnik i organizira \u201ebugarsku ve\u010der\u201c u Zagrebu, gdje studenti recitiraju stihove Ivana Vazova. Po\u010detkom 1878. godine Vazov pi\u0161e Spasu Vacovu kako na\u017ealost \u201enisam primio \u201eVienac\u201c da bih vidio svoju pjesmu, kako izgleda na hrvatskom jeziku. … Zapravo, ne bi bilo lo\u0161e da mi po\u0161aljete po\u0161tom taj broj \u010dasopisa, u kojem je ona tiskana.\u201c<\/p>\n

Osim u \u201eVijencu\u201c, recenzije o djelima Vazova objavljuju se i u \u010dasopisu \u201eHrvatska\u201c. Novelu \u201eMitrofan\u201c (kasnije pod naslovom \u201eMitrofan i Dormidolski\u201c) tiskanu u Bugarskoj 1882. godine, iste godine objavljuje u nekoliko nastavaka vrlo utjecajni politi\u010dki i informativni zagreba\u010dki dnevni list \u201ePozor\u201c.<\/p>\n

Hrvatski pjesnik i pisac August Haramba\u0161i\u0107 po\u010dinje prevoditi bugarsku poeziju 1881. godine \u2013 prvenstveno pjesme Ivana Vazova, koje objavljuje u \u201eVijencu\u201c. Godine 1886. Haramba\u0161i\u0107 sastavlja antologiju \u201eBugarske pjesme\u201c, u kojoj su objavljene pjesme \u201eGdje je Bugarska\u201c, \u201eRadecki\u201c, \u201eCrna Gora\u201c i druge.<\/p>\n

Na\u017ealost, nakon \u0160enoe i Haramba\u0161i\u0107a, u Hrvatskoj se vrlo malo prevodi poezija Ivana Vazova. Ali, njegovo knji\u017eevno djelo ipak je bilo u sredi\u0161tu pa\u017enje hrvatske knji\u017eevnosti i publicistike dugi niz godina, pa su i pripovijesti Vazova izlazile u vode\u0107im hrvatskim listovima: \u201eVijencu\u201c, \u201eProsvjeti\u201c, \u201eObzoru\u201c, \u201eNarodnim novinama\u201c, \u201eRije\u010dkom novom listu\u201citd.<\/p>\n

S djelima Ivana Vazova upoznat je i hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog Ivan pl. Zajc. Godine 1894. skladao je po Vazovljevom tekstu, pjesmu \u201eMajka\u201c, koja je osvojila prvu nagradu na Prvom bugarskom glazbenom natjecanju u Sofiji.<\/p>\n

Devedesetih godina XIX. stolje\u0107a dolazi na red Vazovljeva beletristika. Dr. Fran Gundrum-Oriov\u010danin predstavlja Ivana Vazova nizom \u010dlanaka i prijevoda, a kruna Gundrumovog rada je prijevod romana \u201cPod jarmom\u201d,otisnut 1898. g. s naslovom \u201ePod jarmom\u201c. Iz bugarskog \u017eivota uo\u010di oslobo\u0111enja ispod turskog jarma godine 1876. \u201cFran Gundrum je \u017eivio i radio kao lije\u010dnik u Bugarskoj (1889.-1894. g.), a nakon svog povratka u Hrvatsku postao je pionir u populariziranju bugarske knji\u017eevnosti i medicine. Osim \u201ePod jarmom\u201c prevodi i niz drugih Vazovljevih djela \u2013 neka ostaju u rukopisu, a izdani su roman \u201eKazalarska carica\u201c 1907. g. (ve\u0107 1903. god. u \u201eVijencu\u201c Gundrum je prikazao tematiku romana) i djelovi zbornika pripovijedaka \u201eDraski i \u0161arki\u201c, \u201e\u0160areni svijet\u201c, itd. Dr. Fran Gundrum je preveo novelu \u201eIvan Aleksander\u201c i jo\u0161 puno pripovijedaka, me\u0111u kojima \u201eHad\u017ei Ahil\u201c, \u201eCon\u010dova osveta\u201c, \u201eBikoglav\u201c, \u201eVlko ide u rat\u201c, \u201ePilatova k\u0107i\u201c. Samo \u0107u napomenuti da je Gundrum Hrvatima otkrio i druge bugarske pisce (Aleko Konstantinov, Kiril Hristov, Evgenija Mars, Ilija Milarov, Petko Todorov), a s Ivanom Vazovim ostaje blizak prijatelj cijeloga \u017eivota.<\/p>\n

Godine 1899. Fran Gundrum je u studiji o Ivanu Vazovu, objavljenoj u \u201eVijencu\u201c (br. 6, 8 i 9, sa slikom u 5. broju), prikazao politi\u010dke, kulturne i knji\u017eevne prilike u Bugarskoj, a \u017eivotopis Ivana Vazova spojio je s prikazom njegovih glavnih djela, te je tako dao zaokru\u017een portret pisca i \u010dovjeka. Evo kako ga opisuje Gundrum:<\/p>\n

\u201eIvan je Vazov star 48 godina, visoka uzrasta, tanka struka i elegantnog dr\u017eanja. Glavu dr\u017ei visoko \u2013 to mu dopu\u0161ta vitkost vrata. \u017divahne sivkaste o\u010di pronicavo te gledaju, a djelovanje mi\u0161i\u0107a oko njih stvara mili pogled, izra\u017eaj blagog mira i vanredne simpati\u010dnosti, koja te ve\u0107 u prvi mah sili, da ga mora\u0161 zavoljeti. I zaista je tako. \u010cim ga vi\u0161e gleda\u0161, tim ti je miliji, tim ga radije slu\u0161a\u0161: u njegovoj se blizini osje\u0107a\u0161 upravo kao uz ljubljena brata ili uz iskrenog prijatelja. A kada ho\u0107e da te ne\u0161to svojim \u010distim, zvonkim glasom upita ili va\u017eno pri\u010da, uzvine o\u010di gore i sada tek vidi\u0161, da je njegovo oko \u2013 to ogledalo du\u0161e, zaista ogledalo, u kojem se odrazuje bistar njegov um.<\/p>\n

Duga\u010dke trepavice rese vjedje, a guste obrve podaju licu dodu\u0161e neku ozbiljnost, koja se u govoru pretvori u ljubeznost i vanrednu naklonost. Blijedorumenikavo lice, lijepo proporcionirani nos, rumene usne, krasni bijeli zubi, \u010dine Vazova upravo lijepim \u010dovjekom. Gusti, oduga\u010dki brkovi, obrasli su gornje usne, a gusta kratka malo prosijeda kosa pokriva tu umnu lijepu glavu visoka \u010dela, koje se rado nabire.<\/p>\n

Kretnje tijela su mu lake i \u017eive; on govori polako, mnogo laganije od drugih Bugara, a jezik mu je upravo klasi\u010dan, kakav sam za vrijeme svog petogodi\u0161njeg boravka u Bugarskoj veoma rijetko \u010duo.\u201c<\/p>\n

Godine 1900. Gundrum je prikazao prili\u010dno op\u0161irno zbirke \u201eSkitni\u010dke pjesme\u201c u \u010dasopisu \u201e\u017divot\u201c, a tih je godina iza\u0161ao i op\u0161irniji prikaz Vazovljeve komedije \u201eSlu\u017ebogonci – Stan\u010do Kvasnikov u gostima kod ministra\u201c.<\/p>\n

Jedan drugi poznavatelj bugarske knji\u017eevnosti i prevoditelj, Vjekoslav Cveti\u0161i\u0107, koji je pisao pod pseudonimom Albertinov, prikazao je u \u201eVijencu\u201c 1899. g. Vazovljevu humoresku \u201eMitrofan\u201c, zatim novele \u201eNemile-Nedrage\u201c i \u201eKarda\u0161ev ide u lov\u201c.<\/p>\n

U hrvatskoj knji\u017eevnosti Ivan Vazov je poznat ponajprije kao pripovjeda\u010d i romanopisac. Njegovo prozno djelo imalo je, zahvaljuju\u0107i nekolicini usrdnih bugarofila kao i osobnim kontaktima s prevoditeljima, interesantnu i plodnu sudbinu u okviru hrvatske prijevodne knji\u017eevnosti. Od 1877. do 1945. g. iza\u0161la su na hrvatski jezik vi\u0161e od 60 prijevoda Ivana Vazova, a pojedina djela su bila \u010dak i po nekoliko puta prevedena. Djelo Ivana Vazova u Hrvatskoj do\u017eivljava pravi procvat 1904. g. kad se prevodi 8 pripovjedaka, 1905. g. \u010dak 9, a 1915. g. bilo je ponovno prevedeno 6 njegovih pripovijedaka. \u017divi interes u hrvatskoj knji\u017eevnosti za Ivana Vazova ra\u0111a se i u godini Vazovljeve smrti (1921.), a jo\u0161 vi\u0161e pred drugi svjetski rat kad Vazova u Hrvatskoj populariziraju Ivan Esih i Ivan Goran Kova\u010di\u0107, koji je bugarskog pisca neobi\u010dno cijenio te objavljivao prikaze o njemu u zagreba\u010dkom dnevnom listom \u201eHrvatski dnevnik\u201c 1938. i 1939. godine. U prvom prikazu Ivan Goran Kova\u010di\u0107 isti\u010de da je ime Ivana Vazova \u201ene samo ime velikog pisca, nego je to simbol, jer je Vazov utjelovljenje, personifikacija bugarskog duha, njegove snage i njegova blistanja\u201c.<\/p>\n

U novije vrijeme o Vazovu pi\u0161e akad. Josip Bratuli\u0107. Njegov referat \u201eIvan Vazov u hrvatskoj knji\u017eevnosti\u201c, odr\u017ean na sesiji \u201eIvan Vazov i slavjanskite narodi, ezici i literaturi\u201c u okviru VIII. ljetnog seminara za bugarski jezik i literaturu u Sofiji 1970.g., sadr\u017ei pregr\u0161t informacija, koje sam koristila za ovaj \u010dlanak. Akad. Josip Bratuli\u0107, izme\u0111u ostalog, pi\u0161e:<\/p>\n

\u201eU bugarsko-hrvatskim knji\u017eevnim vezama ime Ivana Vazova zauzima vrlo istaknuto mjesto. On je bio \u010desto prevo\u0111en na hrvatski jezik, njegov se rad u hrvatskim knji\u017eevnim \u010dasopisima intenzivno pratio i ocjenjivao, izlazili su za njegova \u017eivota i u na\u0161im novinama i \u010dasopisima prikazi njegovih knjiga poezije i proze, bile su prikazivane i njegove drame.Vazov je bio vrlo omiljen pisac u Hrvatskoj od prvog prijevoda iz njegove poezije 1877. g. pa sve do posljednjeg izdanja \u201eAntologije svjetske lirike\u201c 1956. g.O njemu su pisali i prevodili ga veliki i zna\u010dajni knji\u017eevnici kao \u0161to su August \u0160enoa i August Haramba\u0161i\u0107, zatim poznati i nedovoljno ocijenjeni kulturni radnici Fran Gundrum-Oriov\u010danin, Vjekoslav Cveti\u0161i\u0107, Bla\u017e Bla\u017eekovi\u0107, dok u posljednjoj generaciji nalazimo, uz ostale, Ivana Esiha i Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a. Svi su ovi ljudi barem jednim dijelom bili povezani i s djelom Ivana Vazova, pa i ta veza potvr\u0111uje \u017eivotnost i duboki interes na koji je bugarski pisac nai\u0161ao u hrvatskoj knji\u017eevnosti.\u201c<\/p>\n

U Hrvatskoj je referat akad. Bratuli\u0107a objavljen u \u010dasopisu \u201eCroatica\u201c 1972. godine.<\/p>\n

Ovaj pregled zavr\u0161ila bih s knji\u017eevnim kriti\u010darem Antom Kadi\u0107em, koji je sudjelovao na Desetom me\u0111unarodnom slavisti\u010dkom kongresu u Sofiji 1988. g. s referatom \u201eIvan Vazov kod Hrvata i Srba\u201c. Povodom kongresa tiskan je Zbornik (Slavisti\u010dki zbornik povodom X. me\u0111unarodnog kongresa slavista \u2013 Sofija, 1988. g.), u kojemu je objavljen referatAnte Kadi\u0107a, na \u017ealost nama nedostupan.<\/p>\n

 <\/p>\n

*\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 *\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 *<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivan Min\u010dov Vazov je ro\u0111en 9. srpnja 1850. g. u Sopotu. U\u010dio je u rodnom gradu, u Kaloferu i Plovdivu. Radio je kao u\u010ditelj i prevoditelj, predsjednik Okru\u017enog suda u gradu Berkovica, bio je tri puta zastupnik u Narodnom sobranju, neko vrijeme i ministar prosvjete. Godine 1876. izlazi njegova prva zbirka pjesama \u201ePrjaporec i gusla\u201c, slijede \u201eTuge Bugarske\u201d (1877.), \u201eOslobo\u0111enje\u201c (1878.), \u201eGusla\u201c (1881.), \u201eItalija\u201c (1884.), \u201ePolja i \u0161ume\u201c (1884.), \u201eSlivnica\u201c (1885.) itd. U prozi po\u010dinje s memoarima \u201eNedavno\u201c (1881.) i nastavlja s \u201eNovele i pripovjedke u tri sveska\u201c (1891.-1893.), romanima \u201ePod jarmom\u201c (1894.) i \u201eNova zemlja\u201c (1896.). Autor je novela \u201eNemile-Nedrage\u201c i \u201eStri\u010devi\u201c, komedija \u201eSlu\u017ebogonci\u201c i \u201eDa li novinar?\u201c, putopisa (\u201eVelika Rilska pustinja\u201c) i poeme (\u201eGromada\u201c). Pisao je knji\u017eevne kritike, memoare, pjesme za djecu; aktivno je sudjelovao u knji\u017eevnom \u017eivotu Bugarske. Godine 1916. prof. Ivan \u0160i\u0161manov (prema drugim izvorima \u2013 Ivan Ge\u0161ov, predsjednik Bugarske akademije znanosti) predla\u017ee Vazova za Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost, ali dobitnik nagrade je postao \u0161vedski pjesnik i romanopisac Carl Gustaf Verner von Heidenstam.<\/p>\n

Ivan Vazov umro je u Sofiji 22. rujna 1921. g.\u2013 godinu dana nakon \u0161to je 1920. g. Bugarska sve\u010dano slavila njegovu 70. godi\u0161njicu.<\/p>\n

Preveo Lazar Glasnovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vazov u Hrvatskoj Ove godine Bugarska slavi 165. godina od ro\u0111enja narodnog pjesnika Ivana Vazova. Jedini bugarski autor koji je jo\u0161 za \u017eivota prozvan \u201enarodnim pjesnikom\u201c i \u201epatrijarhom bugarske knji\u017eevnosti\u201c. Titula \u201enarodni pjesnik\u201c \u010dula se javno po prvi puta tijekom proslave prvog Vazovljevog jubileja 1895. godine. U obra\u0107anju tim povodom, bugarski knez Ferdinand je rekao: … Nastavi165. godina od ro\u0111enja Ivana Vazova<\/span>\u2192<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2215,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[3,4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2213"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2226,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2213\/revisions\/2226"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2215"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}