{"id":2266,"date":"2016-05-10T13:34:20","date_gmt":"2016-05-10T11:34:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/?p=2266"},"modified":"2022-04-15T15:40:05","modified_gmt":"2022-04-15T13:40:05","slug":"155-godina-od-rodenja-cara-ferdinanda-i-princa-koji-je-imao-hrabrosti-doci-u-nemirnu-bugarsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/155-godina-od-rodenja-cara-ferdinanda-i-princa-koji-je-imao-hrabrosti-doci-u-nemirnu-bugarsku\/","title":{"rendered":"155 GODINA OD RO\u0110ENJA CARA FERDINANDA I., PRINCA KOJI JE IMAO HRABROSTI DO\u0106I U NEMIRNU BUGARSKU"},"content":{"rendered":"

Ferdinand Sakskoburgotski je knez Bugarske i glavni upravitelj Isto\u010dne Rumelije od 7. srpnja 1887. do 22. rujna 1908. godine, kada je usprkos protivljenju Velikih sila (Velike Britanije, Austro-Ugarske, Rusije, Francuske, Njema\u010dke i Italije) objavljena Neovisnost Bugarske. Od tog povijesnog datuma do abdikacije, 3. listopada 1918. g., on je car Bugara.<\/p>\n

\"CarCar Ferdinand upravlja punih trideset i jednu godinu, od \u010dega su dvadeset i pet za Bugarsku godine uspona \u2013 politi\u010dkog, ekonomskog i kulturnog. Posljednjih \u0161est godina njegove vladavine Bugarska sudjeluje u tri rata, od kojih dva \u2013 Me\u0111usavezni\u010dki (Drugi Balkanski) i Prvi svjetski rat \u2013 zavr\u0161avaju te\u0161kim nacionalnim katastrofama, ostavljaju\u0107i bolan pe\u010dat uspomeni na prvog cara Tre\u0107eg bugarskog carstva. Nemilosrdni uvjeti Mirovnog ugovora u Neuillyju (1919.) kojim je pobije\u0111ena Bugarska, ka\u017enjena, te\u017ee i od Njema\u010dke, zape\u010datili su negativan stav prema caru Ferdinandu. Stav, koji je iz politi\u010dkih razloga i nakon Drugog svjetskog rata desetlje\u0107ima podgrijavan do te mjere da je dvadeset pet uspje\u0161nih godina cara Ferdinanda I. izbrisano iz kolektivnog sje\u0107anja bugarskoga naroda.<\/p>\n

U lipnju 1887. g. Tre\u0107e Veliko narodno sobranje bira za Kneza Bugarske Ferdinanda Maximiliana Karla Leopolda Mariju Sachsen Coburg Gothu, ro\u0111enog 26. velja\u010de 1861. g. u dvorcu Coburg u Be\u010du, kao sina austrijskog generala princa Augusta iz obitelji Sachsen Coburg Gotha i princeze Klementine Bourbon-Orleanske, k\u0107erke posljednjeg francuskog kralja Louis-Philippea.<\/p>\n

Ferdinand, unuk kralja Louisa-Philippa, imao je dovoljno hrabrosti do\u0107i u Bugarsku, usprkos protivljenju ruskog cara Aleksandra III., koji ne priznaje njegov izbor. Time se kr\u0161e odluke Berlinskoga kongresa, prema kojima kandidaturu bugarskog kneza moraju odobriti Rusija i Turska. Suglasnost moraju dati i Velike sile, potpisnice Berlinskog ugovora. Koliko li je poni\u017eenja progutao Ferdinand i koliko kompromisa je napravio taj potomak francuskih Bourbona? Koliko mu je gor\u010dine donijela \u010dinjenica da ga europske dinastije nisu otvoreno poduprle, a s ve\u0107inom od njih je bio u rodbinskim vezama?<\/p>\n

Mladi knez, nepriznat u svijetu, zadobiva po\u0161tovanje bugarskoga naroda. Ferdinand pretvara Bugarsku iz zaostale turske provincije u modernu europsku dr\u017eavu, u kojoj nema prijekih sudova, dr\u017eavnih udara i grubog naru\u0161avanja Ustava. Dr\u017eavu u kojoj vlada vjerska i etni\u010dka tolerancija. Nasljednik europskog duha i tradicije, knez Ferdinand, uvelike doprinosi i kulturnom pripajanju Bugarske Europi. Za vrijeme njegovog vladanja, prijestolnica Sofija pretvara se iz blatnog i od Boga zaboravljenog mjesta u grad europskog oblika i atmosfere. Buja izgradnja javnih i stambenih ustanova, do tada nevi\u0111ena po svojim razmjerima. Mnoge gra\u0111evine primjer su uspje\u0161nog uskla\u0111ivanja graditeljske tradicije bugarskoga Preporoda s europskim arhitektonskim utjecajem. Sofija dobiva vodovodnu mre\u017eu i elektrificira se, poplo\u010davaju se ulice, u promet se pu\u0161ta elektri\u010dni tramvaj.<\/p>\n

U nevjerojatno kratko vrijeme stvara se administrativni i upravni aparat, vojska i diplomacija. Postavljaju se temelji bugarske industrije i bankarstva, obrazovnog i zdravstvenog sustava. Otvaraju se vi\u0161a u\u010dili\u0161ta, Dr\u017eavna likovna \u0161kola, kazali\u0161ta, Narodna opera, muzeji, galerije. Sve one zgrade koje daju neponovljivi be\u010dki duh staroj Sofiji, planirane su i izgra\u0111ene za vrijeme cara Ferdinanda I. \u2013 Narodno kazali\u0161te, termalno kupali\u0161te, Telegrafsko-po\u0161tanska pala\u010da, Vojna \u0161kola, Vojni klub, Bogoslovno sjemeni\u0161te, Ministarstvo rata, hram-spomenik Svetog Aleksandra Nevskog, Sinagoga, Glavni kolodvor i mnoge, mnoge druge.<\/p>\n

Da ne bi netko rekao da sam pristrana, citirat \u0107u samo dio prvog \u010dlanka o Bugarskoj, objavljenog 1903. godine u \u010dasopisu National Geographic<\/em>, u kojem autor William Curtis, jedan od osniva\u010da ameri\u010dkog Nacionalnog geografskog dru\u0161tva, pi\u0161e:<\/p>\n

\u201eFinancijska \u010detvrt Sofije mo\u017ee se usporediti sa svakim sli\u010dnim mjestom u Francuskoj, Njema\u010dkoj ili Austriji. Zgrade su moderne arhitekture; ulice su \u0161iroke i dobro odr\u017eavane, puno je stambenih zgrada koje sli\u010de onima u Be\u010du; prodavaonice su pune probrane europske robe\u2026 elektri\u010dni tramvaji voze u svim smjerovima; ulice, javne zgrade i bogata\u0161ke ku\u0107e imaju elektri\u010dnu rasvjetu. I druge karakteristike moderne civilizacije isto su toliko razvijene, koliko i u svakom drugom europskom gradu.\u201c<\/p>\n

Dana 8. travnja 1893. godine Bugarska slavi brak Kneza Ferdinanda I. i princeze Marije Luize od Bourbon-Parme, ro\u0111ene 17. sije\u010dnja 1870. g. u Rimu, k\u0107eri Roberta Bourbonskog, vojvode Parme i Piazzence i princeze Marije Pije od Bourbona. Iz braka Kneza Ferdinanda I. s princezom Marijom Luizom ra\u0111a se \u010detvero djece: Boris Trnovski (budu\u0107i Car Boris III.), knez Kiril Preslavski, Kneginja Eudokija i Kneginja Nade\u017eda.<\/p>\n

Nakon smrti ruskoga cara Aleksandra III. 1894. godine, dolazi vrijeme za priznanje kneza Ferdinanda i izlazak Bugarske iz me\u0111unarodne izolacije. Nasljednik Aleksandra, Car Nikolaj II. blagonaklon je prema Bugarskoj, ali da bi priznao Ferdinanda za legitimnog vladara postavlja uvjet \u2013 prijestolonasljednik Boris mora biti kr\u0161ten po pravoslavnom obredu. Zapravo, prijestolonasljednik Boris bit \u0107e pomazan, jer prema pravoslavnome kanonu priznaje se ve\u0107 obavljeno katoli\u010dko kr\u0161tenje. U prvim danima Nove 1896. godine knez Ferdinand odlazi kod pape Leona XIII. zatra\u017eiti dopu\u0161tenje za pomazanje svoga sina. Ali papa kategori\u010dki odbija i prijeti mu izop\u0107enjem iz crkve. Ferdinand ne voli prijetnje. Kada on donese odluku, ni papa ga ne mo\u017ee pokolebati. Pri\u010da se da je karakter svih Coburga takav.<\/p>\n

Ferdinand je svjestan da mora prinijeti veliku \u017ertvu. No, jedino na taj na\u010din osigurat \u0107e i rusko i me\u0111unarodno priznanje svojoj vladavini i autoritetu \u2013 prije svega od sila potpisnica Berlinskog ugovora.<\/p>\n

Kao pravi dr\u017eavnik, knez postavlja interese bugarske dr\u017eave iznad svojih obiteljskih interesa te 22. sije\u010dnja 1896. g. objavljuje Manifest u kojemu se ka\u017ee: \u201eOdan prisezi koju sam dao svome ljubljenom narodu, odlu\u010dio sam osobno skloniti prepreke i staviti pred narodni oltar najneizmjerniju i najte\u017eu \u017ertvu koju mogu prinijeti. Objavljujem svim Bugarima da \u0107e se 2. velja\u010de ove godine obaviti sve\u010dano pomazanje prijestolonasljednika Borisa po obredu na\u0161e nacionalne Pravoslavne crkve.\u201c<\/p>\n

Nekoliko dana nakon pomazanja Rusija priznaje Ferdinanda I. za zakonitog bugarskog vladara. U sljede\u0107ih nekoliko dana kneza priznaju ostale Velike sile koje su potpisale Berlinski ugovor, te Osmansko carstvo. Me\u0111unarodni polo\u017eaj Bugarske u Europi najzad je ozakonjen, a Ferdinandovo prijestolje osigurano.<\/p>\n

Papa Leon XIII. ispunjava svoje prijetnje i izop\u0107ava bugarskoga kneza.<\/p>\n

Niz europskih politi\u010dara ushi\u0107eni su intelektom i politi\u010dkim taktom bugarskog kneza. Ali, to ih ne ometa da Ferdinandu i Bugarskoj neprestano stvaraju probleme, od kojih je najve\u0107i nepriznavanje neovisnosti Bugarske.<\/p>\n

Godine 1908. Austro-Ugarska, jedna od velikih sila, aneksijom Bosne i Hercegovine ozbiljno naru\u0161ava Berlinski ugovor. Iskoristiv\u0161i taj presedan, bugarska vlada i diplomacija pripremaju se tako\u0111er naru\u0161iti Berlinski ugovor, progla\u0161avaju\u0107i neovisnost Bugarske. Bilo je krajnje vrijeme! Od zavr\u0161etka rata za oslobo\u0111enje pro\u0161lo je trideset godina! Dokad \u0107e Bugari \u010dekati blagonaklonost Europe? Odgovornost za objavljivanje neovisnosti preuzima dr\u017eavni poglavar knez Ferdinand I. Prijetnje Velikih sila, usmjerene prvenstveno protiv njega, ne mogu ga upla\u0161iti. Ferdinand ne voli prijetnje.<\/p>\n

Dana 22. rujna 1908. godine, u povijesnoj prijestolnici Velikom Trnovu, pred crkvom bugarskih careva Sv. \u010detrdeset mu\u010denika<\/em>, u posebnom manifestu objavljena je neovisnost Bugarske. Uz crkvena zvona i po\u010dasnu paljbu topova knez Ferdinand progla\u0161en je Carem Bugara. Ro\u0111eno je Tre\u0107e bugarsko carstvo \u2013 Ferdinandovo najve\u0107e postignu\u0107e.<\/p>\n

Objava neovisnosti pokazuje se lak\u0161om od me\u0111unarodnog priznavanja. Vi\u0161e od pola godine vode se pregovori s Osmanskim carstvom, Rusijom i Velikim silama. Nakon cjenkanja i prijetnji (opet!), razgovori zavr\u0161avaju uspje\u0161no za Bugarsku. Neovisnost je priznata 6. travnja 1919. godine potpisivanjem protokola u Istanbulu.<\/p>\n

Pred Bugarskom je otvoren \u0161iroki put. Zahvaljuju\u0107i Ferdinandovim naprednim stavovima i naporima bugarskoga naroda, tempo kulturnog i gospodarskog razvoja dr\u017eave zapanjuje Europu. I ne samo Europu. Godine 1912. ameri\u010dki predsjednik Theodore Roosevelt govori da \u201enema drugog naroda koji je posljednjih trideset pet godina imao tako buran uspon poput bugarskog. Uspon Bugarske ve\u0107i je i od uspona Japana.\u201c<\/p>\n

Car Ferdinand pridaje osobitu pozornost vojsci i vojnoj industriji. Bugarska vojska naoru\u017eava se najmodernijim oru\u017ejem i vojnom tehnikom. Na\u010dela i tradicije ulo\u017eene u obrazovanje \u010dasnika omogu\u0107uju razvoj samo onih sposobnih i inteligentnih. Tako je stvorena jaka i vojno sposobna vojska koja je u stanju za\u0161titi bugarske nacionalne interese i posti\u0107i cilj koji politi\u010dka elita uporno slijedi \u010ditava \u010detiri desetlje\u0107a \u2013 nacionalno ujedinjenje Bugarske. Balkanski rat koji je po\u010deo 1912. g. omogu\u0107uje ispunjenje toga dugogodi\u0161njega sna i oslobo\u0111enje Trakije i Makedonije koje su ostale pod osmanskom vla\u0161\u0107u.<\/p>\n

Nakon sjajnih pobjeda u Balkanskom ratu dolazi do nacionalne katastrofe izazvane doga\u0111ajima u Me\u0111usavezni\u010dkom, ili kako je ve\u0107 uvrije\u017eeno re\u0107i, Drugom balkanskom ratu. Slijedi Prvi svjetski rat i druga nacionalna katastrofa. Zbog toga i do dandanas mnogi povjesni\u010dari krive Ferdinanda I. Da, do\u0161ao je red na njegovih \u0161est neuspje\u0161nih godina! Ali, koju je to drugu odluku trebalo donijeti \u2013 u ono vrijeme, pri tada\u0161njim me\u0111unarodnim odnosima i antibugarskoj politici koju je provodila Rusija? Slu\u017ebene prijetnje (opet!) ruske diplomacije \u201euni\u0161tavanjem\u201c Bugarske radi nekakve njezine \u201ekrivnje\u201c i \u201eizdaje\u201c slavenstva i pravoslavlja nisu privukle bugarskoga cara silama Antant<\/em>e<\/em>. Upravo suprotno \u2013 odbile su ga. Ferdinand ne voli prijetnje.<\/p>\n

Dana 3. listopada 1918. godine (tri dana nakon potpisivanja Solunskog primirja), prinu\u0111en spletom okolnosti i pod pritiskom vlade i premijera Aleksandra Malinova, car Ferdinand I. abdicira. Iste ve\u010deri napu\u0161ta Bugarsku. Na prijestolje se uzdi\u017ee njegov sin \u2013 car Boris III.<\/p>\n

Godine 1921. ameri\u010dki senator George H. Moses, biv\u0161i veleposlanik u Gr\u010dkoj i Crnoj Gori, radi analizu proteklog burnog desetlje\u0107a i tri rata, osobito Prvog svjetskog rata, koji je ozbiljno utjecao na povijest i zemljopis Bugarske. Senator ocjenjuje bugarsku vojsku kao jednu od najbolje obu\u010denih i \u201eefikasnih ratnih strojeva u svijetu, usprkos neuspjesima i pogre\u0161nom \u2013 u o\u010dima svijeta \u2013 izboru, koji zemlja \u010dini u Velikome ratu\u201c, nagla\u0161ava George H. Moses.<\/p>\n

Slaba je to utjeha za abdiciranog cara Ferdinanda.\u00a0Usprkos njegovoj velikoj \u017eelji, Ferdinand nikada vi\u0161e nije posjetio Bugarsku. \u017divi na obiteljskome imanju u Slova\u010dkoj, a nakon toga u Coburgu, u Njema\u010dkoj. Poslije smrti njegova dva sina \u2013 cara Borisa III. (1943.) i princa Kirila (1945.) zatvara se u sebe i gotovo ni s kim ne razgovara.<\/p>\n

Car Ferdinand I. umire 10. rujna 1948. godine. Njegova posljednja \u017eelja da bude pokopan u Bugarskoj nije ispunjena.<\/p>\n

Krajnosti u ocjenjivanju velikih li\u010dnosti \u2013 od \u201eHosana\u201c do \u201eRazapni ga\u201c \u2013 nisu ne\u0161to neuobi\u010dajeno za Bugare. I ne samo za njih. Narod izraelski do\u010dekuje Spasitelja u Jeruzalemu uzvicima \u201eHosana!\u201c, a samo par dana kasnije uzvikivat \u0107e \u201eRazapni ga!\u201c Za\u0161to mi, ljudi, toliko volimo suditi druge i u\u017eivljavati se u uloge sudaca? \u201eNe sudite i ne\u0107ete biti su\u0111eni, ka\u017ee Biblija. Jer kakvim sudom sudite, onakvim \u0107e vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom \u0107e vam se mjeriti\u201c (Matej 7:1-6).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ferdinand Sakskoburgotski je knez Bugarske i glavni upravitelj Isto\u010dne Rumelije od 7. srpnja 1887. do 22. rujna 1908. godine, kada je usprkos protivljenju Velikih sila (Velike Britanije, Austro-Ugarske, Rusije, Francuske, Njema\u010dke i Italije) objavljena Neovisnost Bugarske. Od tog povijesnog datuma do abdikacije, 3. listopada 1918. g., on je car Bugara. Car Ferdinand upravlja punih trideset … Nastavi155 GODINA OD RO\u0110ENJA CARA FERDINANDA I., PRINCA KOJI JE IMAO HRABROSTI DO\u0106I U NEMIRNU BUGARSKU<\/span>\u2192<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":2265,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2266"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2266"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2266\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2271,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2266\/revisions\/2271"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2265"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2266"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2266"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2266"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}