![\"Battenberg,](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2017\/04\/Battenberg-mausoleum-1-356x474.jpg\")
<\/p>\nBUGARSKO, \u010cUVAJ USPOMENU NA ALEKSANDRA I. BATTENBERGA!<\/p>\n
<\/p>\n
U samom sredi\u0161tu Sofije, na jednoj od najbu\u010dnijih i najprometnijih ulica \u2013 Aveniji Vasila Levskog, nalazi se tihi i mirni djeli\u0107 zemlje gdje se sastaju povijest i vje\u010dnost. Na tom svetom pedlju, koji \u010duva sje\u0107anje i veli\u010danstvenost najsvjetlijih stranica bugarske povijesti, izgra\u0111en je mauzolej kneza Aleksandra I. Battenberga. On je ovdje pokopan da bi nas zauvijek podsje\u0107ao na neke od najsjajnijih stranica na\u0161e povijesti: na Ujedinjenje Bugarske i pobjedu u Srpsko-bugarskom ratu 1885. g. Stranice, koje su DJELO jedino i samo Bugara i njihova kneza.<\/p>\n
Ulaze\u0107i u dvori\u0161te ovog svetog mjesta zaboravi\u0161 na sve ostalo. Tvoje u\u0161i vi\u0161e ne \u010duju prodorno trubljenje automobila, sirene i alarme. O\u010di ne vide u\u017eurbani dnevni ritam i rijeku ljudi koja prolazi uz ogradu. Jedino \u0161to ovdje mo\u017ee u du\u0161i naru\u0161iti harmoniju je nametljivi bat vlastitih koraka. Snatri\u0161 na klupi vra\u0107aju\u0107i se u povijest, koja je sada tako mirna i sveta. I tvoja najdublja \u017eelja je da u svome pam\u0107enju o\u017eivi\u0161 povijest \u2013 \u0161aroliku i slavljeni\u010dku! Onakvu kakva je i bila\u2026<\/p>\n
\u201eKad umrem, neka me prenesu u dragu Bugarsku: u onu Bugarsku \u010dijoj sam dobrobiti posvetio najdragocjenije godine svog \u017eivota i \u017ertvovao ono najvrjednije u svom \u017eivotu \u2013 svoju \u010dast\u2026\u201d Ovo je posljednja \u017eelja prvog bugarskog kneza nakon Oslobo\u0111enja 1878. g., Aleksandra I. Battenberga, poznatog i kao Aleksandar I. Bugarski. On dolazi na prijestolje nakon pet stolje\u0107a osmanlijskog ropstva, jedne zaboravljene i s karte svijeta izbrisane zemlje, zemlje s najstarijiom dr\u017eavno\u0161\u0107u u Europi. A potom, doga\u0111anja za Bugarsku teku brzinom lavine: Ujedinjenje, pobjedni\u010dki Srpsko-bugarski rat… Ne brzamo, zar ne? Pa, i nema razloga! Krenut \u0107emo od po\u010detka\u2026<\/p>\n
Prije 160 godina, 5. travnja 1857. godine, u Veroni, u obitelji njema\u010dkog princa Alexandra von Hessen-Darmstadta i poljske grofice Julije Hauke, rodio se sin Aleksandar. Budu\u0107i knez Bugarske dobiva vojno obrazovanje i \u010din poru\u010dnika. Ruski car Aleksandar II. dopustio mu je da slu\u017ei u ruskoj vojsci, \u0161to je predodredilo njegovu budu\u0107u vezu s Bugarskom i s bugarskim narodom, kojemu \u0107e posvetiti ve\u0107i dio svog kratkog \u017eivota. Kad je prvi put kro\u010dio na bugarsko tlo, Battenberg je tek dvadesetogodi\u0161njak. Sudjeluje u Rusko-turskom ratu (1877.-1878.), u sastavu Ulanske pukovnije, koja vodi ogor\u010dene i odlu\u010dne bitke s Turcima na \u0160ipki, kod Kazanlaka, Stare i Nove Zagore. Za sudjelovanje u akciji za osiguranje \u017eeljezni\u010dke pruge oko mjesta Kojad\u017eik nagra\u0111en je znakom Kri\u017ea za hrabrost, Vojnog ordena sv. Jure.<\/p>\n
Samo godinu dana kasnije \u2013 17. travnja 1879. g., Prva Velika Narodna skup\u0161tina Bugarske apsolutnom je ve\u0107inom izabrala Aleksandra Battenberga knezom Bugarske. S tek 22 godine, Battenberg postaje prvi bugarski vladar poslije Oslobo\u0111enja, pod imenom knez Aleksandar I. Sudjelovanje u ratu i odobrenje ruskog cara odlu\u010duju\u0107i su argumenti za njegov izbor izme\u0111u druga dva kandidata za bugarsko prijestolje \u2013 princa Waldemara od Danske i njema\u010dkog princa Heinricha Reussa.<\/p>\n
Dana 24. lipnja 1879., to\u010dno u 11 sati i 30 minuta, novoizabrani vladar zakora\u010dio je na bugarsko tlo u luci u Varni, a dva dana kasnije \u2013 26. lipnja, dao je sve\u010danu prisegu pred Narodnom skup\u0161tinom u Velikom Trnovu i preuzeo sudbinu Bugarske u svoje ruke.<\/p>\n
Princ Aleksandar Battenberg nesebi\u010dno je radio za ekonomski, duhovni i kulturni napredak zemlje. U njegovom uredu, uz njegovo izravno sudjelovanje pripremljeni su propisi i zakoni koji \u0107e biti temelj modernog razvoja Kne\u017eevine. Samo u pet godina njegove vladavine (1880.-1885.) osnovana je Komora za reviziju i usvojen Zakon o njezinom upravljanju, usvojeni su Statut i Zakon o Bugarskoj narodnoj banci, Zakon o razvoju doma\u0107e industrije, Pravilnik o ustroju sudova u Bugarskoj, Zakon o osnivanju Savjeta za \u0161kolstvo u Ministarstvu obrazovanja, Zakon o dr\u017eavnim slu\u017ebenicima, osim toga, osnivaju se gra\u0111evinske dioni\u010darske tvrtke, itd.<\/p>\n
No najupe\u010datljiviji i va\u017ean \u010din njegove vladavine doga\u0111a se 6. rujna 1885. godine \u2013 UJEDINJENJE BUGARSKE. Riskiraju\u0107i da na sebe navu\u010de neodobravanje Rusije i velikih sila i bude svrgnut s prijestolja, knez Battenberg podupire narodne \u010de\u017enje i te\u017enje za ujedinjenu Bugarsku.<\/p>\n
Srpsko-bugarski rat koji je uslijedio, potvrdio je njegovo uvjerenje da je bugarski narod spreman dati sve svoje snage u obrani Domovine. Dana 14. studenoga 1885. g. Srbija je iznenada napala Bugarsku. Srpski kralj Milan Obrenovi\u0107 bio je siguran da \u0107e rat biti kao \u0161etnja do Sofije i obe\u0107ao svojim generalima da \u0107e za \u0161est dana piti \u201ebelu kafu\u201c u sredi\u0161tu glavnog grada Bugarske. Za to vrijeme, mlada bugarska vojska razmje\u0161tena je na granicu s Turskom, \u010dekaju\u0107i tursku reakciju na ujedinjenje. Ali, ispostavilo se da je postojanje jake Bugarske ve\u0107a prijetnja srpskim interesima. Mit o slavenskom jedinstvu do\u017eivio je jo\u0161 jedan, ali ne i zadnji krah.<\/p>\n
Pobjeda Bugara u ovom kratkom ratu, \u010duvenom pod nazivom \u201erat satnika protiv generala\u201c (najvi\u0161i rang u bugarskoj vojsci bio je satnik), preduvjet je za me\u0111unarodno priznanje ujedinjenja. Tijekom vojnih operacija sam knez Battenberg je na boji\u0161nici \u2013 tamo, gdje su i njegovi vojnici, koji su u samo 14 dana srpske generale natjerali na bijeg. Dana 28. studenoga, kad se bugarska vojska pripremala za napad na Ni\u0161, u bugarski Glavni sto\u017eer u Pirotu sti\u017ee austrougarski opunomo\u0107eni ministar u Beogradu, grof Rudolf von Khevenh\u00fcller. On prijeti bugarskom knezu da \u0107e austrougarska vojska stati na srpsku stranu, a mogu\u0107a je i ruska intervencija, ako Bugarska nastavi svoje napredovanje prema Ni\u0161u. Na taj na\u010din je Srbija spa\u0161ena poni\u017eavaju\u0107eg poraza. Dana 9. prosinca u Pirotu je potpisano primirje, a 26. prosinca Alexandar I. Battenberg do\u010dekan je u Sofiji kao pobjednik.<\/p>\n
Dok su europski politi\u010dari bili protiv bugarskih interesa i o\u010dekivali brz i potpun poraz Bugarske u Srpsko-bugarskom ratu, jedan je narod od prvog do zadnjeg dana rata suosje\u0107ao sa sudbinom Bugara \u2013 hrvatski narod! Kao dragovoljci u bugarskoj vojsci sudjeluju \u010dak i poznati hrvatski intelektualci poput prof. Stjepana Jurini\u0107a i novinara Krunoslava Heruca. U Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima odr\u017eavaju se skupovi u znak potpore Bugarskoj, prikuplja se pomo\u0107 za bugarske vojnike, organiziraju se misije Crvenog kri\u017ea.<\/p>\n
Pogor\u0161anje odnosa izme\u0111u bugarskog kneza i ruskog cara Aleksandra III., koje je po\u010delo nakon ujedinjenja Kne\u017eevine Bugarske i Isto\u010dne Rumelije, daje povod pro-ruskim politi\u010dkim skupinama u Bugarskoj za silne napade na Battenberga. Dana 9. kolovoza 1886. godine, grupa pro-ruskih \u010dasnika izvodi dr\u017eavni udar i mi\u010de kneza Aleksandra Bugarskog s prijestolja. Zbog sna\u017enog pritiska Rusije, a prije svega da bi o\u010duvao integritet i sigurnost Bugarske, Battenberg je dragovoljno abdicirao. Bugarski narod oprostio se od svog prvog kneza 26. kolovoza 1886. godine. U Manifestu upu\u0107enom istoga dana bugarskom narodu, Battenberg je napisao: \u201e\u2026 objavljujem na\u0161em ljubaznom narodu da se odri\u010demo bugarskog prijestolja, jer \u017eelimo pokazati svima kako su nam dragi i mili interesi na\u0161e Domovine, te kako smo za njezinu dobrobit i nezavisnost spremni \u017ertvovati sve, \u010dak i ono \u0161to nam je vrijednije od \u017eivota…\u201d<\/p>\n
Nakon \u0161to je napustio Bugarsku, Battenberg zasniva obitelj u Austriji i svojoj djeci daje bugarska imena \u2013 Krum-Assen i Vera-Cvetana.<\/p>\n
Knez Aleksandar I. umro je od peritonitisa 23. listopada 1893. godine, napuniv\u0161i tek 36 godina.<\/p>\n
\u201eKad umrem, neka me prenesu u dragu Bugarsku\u2026\u201d<\/p>\n
Sjena ptice trgne me iz snatrenja\u2026 Ustanem i krenem prema mauzoleju. U mojoj glavi niz pitanja: Koliko je velika bila kne\u017eeva ljubav prema bugarskom narodu kad je imao snage, da usprkos gor\u010dine u du\u0161i, sa suzama u o\u010dima ka\u017ee: \u201eBo\u017ee, \u010duvaj Bugarsku!\u201d Koliko je istinita i strastvena bila ta ljubav da ju je pokazao i u imenima svoje djece, da je mo\u017ee dr\u017eati u kutku svog srca, dok je \u017eiv? Koliko je jaka ta ljubav bila da po\u017eeli i svoju vje\u010dnost posvetiti njoj \u2013\u00a0 Bugarskoj!<\/p>\n
Prilazim pragu Mauzoleja. Ovdje je vje\u010dnost sve prekrila bijelim pla\u0161tem bezvremenosti. Povijest, me\u0111utim, jo\u0161 uvijek odzvanja od pobjedni\u010dkih krikova iznad Slivnice, Tri u\u0161i, Gurguljat Trna, Breznika, Dragomana, Caribroda, Pirota, Vidina i Ak\u010dara, imena mjesta uskrsle i ujedinjene zemlje koja su upisana iznad sarkofaga prvog bugarskog kneza.<\/p>\n
BUGARSKO, \u010cUVAJ USPOMENU NA ALEKSANDRA I. BUGARSKOG!<\/p>\n
Preveo Lazar Glasnovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" BUGARSKO, \u010cUVAJ USPOMENU NA ALEKSANDRA I. BATTENBERGA! U samom sredi\u0161tu Sofije, na jednoj od najbu\u010dnijih i najprometnijih ulica \u2013 Aveniji Vasila Levskog, nalazi se tihi i mirni djeli\u0107 zemlje gdje se sastaju povijest i vje\u010dnost. Na tom svetom pedlju, koji \u010duva sje\u0107anje i veli\u010danstvenost najsvjetlijih stranica bugarske povijesti, izgra\u0111en je mauzolej kneza Aleksandra I. Battenberga. … Nastavi160 GODINA OD RO\u0110ENJA KNEZA ALEKSANDRA BATTENBERGA<\/span>