![\"Pascin,](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/Pascin-Portrait-Mimi-Laurent-1-377x474.jpg\")
<\/p>\nJules Pascin (Julius Mordechai Pincas) francuski je umjetnik, ro\u0111en 31. o\u017eujka 1885. g. u bugarskome gradu Vidinu, na Dunavu. Podrijetlom je sefardski \u017didov \u2013 njegov djed po ocu, Samuel Pincas, oko 1815. \u2013 1820. g. bio je austrijski vice konzul u Vidinu. Otac Julesa Pascina, Mordechai (Marcus) Pincas, bio je trgovac \u017eitom u Ruseu, pa mu velika dunavska luka donosi i velike prihode. Na jednom od svojih putovanja upoznao je i kasnije se o\u017eenio Sofijom Russo, ro\u0111enjem Tr\u0161\u0107ankom. I njezini su roditelji Sefardi, koji su se oko 1820. g. preselili iz Trsta u Zemun. U Ruseu se Mordechaiju i Sofiji rodilo dvoje djece, a oko 1880. g. obitelj je \u017eivjela u Vidinu, gdje se rodio Jules Mordechai Pincas. Njegova rodna ku\u0107a danas vi\u0161e ne postoji, sru\u0161ena je sredinom 70-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Ali, na tom je mjestu barem postavljena spomen-plo\u010da \u2013 da se znade i pamti da je tu bio dom u kojem je ro\u0111en umjetnik Jules Pascin. Poslije 1989. g., nedaleko od tog mjesta postavljen je i bareljef s umjetnikovim likom, a uli\u010dica pokraj sru\u0161ene ku\u0107e nosi njegovo ime…<\/p>\n
<\/p>\n
Prema nizu autora, Pascin je uvijek s ponosom izjavljivao da je Bugarska njegova domovina. \u017didovska virtualna knji\u017enica (JVL), najiscrpnija online<\/em> enciklopedija povijesti, politike i kulture \u017didova, s vi\u0161e od 30 milijuna posjetitelja iz vi\u0161e od 200 dr\u017eava, objavila je njegov \u017eivotopis. U njemu je zapisano:<\/p>\n \u201eJules Pascin, ro\u0111en kao Julius Mordechai Pincas, bio je bugarski \u017eidovski umjetnik<\/u>, ponekad zvan i \u201eprinc Montparnassea\u201c (Jules Pascin, born Julius Mordechai Pincas, was a Bulgarian Jewish painter<\/u> sometimes referred to as \u201ethe Prince of Montparnasse\u201c).<\/p>\n Godine 1891. Julius Pincas u\u010denik je prvog razreda \u017eidovske \u0161kole u Vidinu. Sljede\u0107e godine svoje obrazovanje nastavlja u Bukure\u0161tu, gdje mu se preselila obitelj. Od 1902. g. budu\u0107i umjetnik nastavlja obrazovanje u Budimpe\u0161ti i Be\u010du, a 1903. g. u Muenchenu \u2013 u umjetni\u010dkoj \u0161koli Moritza Heymanna (Heymann Art School). Slu\u0161a predavanja na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Berlinu. Svoje crte\u017ee prvi put objavljuje u dva minhenska \u010dasopisa \u2013 u satiri\u010dnome Simplicissimusu<\/em> 1905. g. i u ilustriranome tjedniku Jugend<\/em>. Uzima pseudonim Pascin, kao anagram od Pincas. Njegove karikature, potpisane kao Pascin of Ruschuk, pojavljuju se 1906. g. u bugarskom \u010dasopisu B’lgaran.<\/em><\/p>\n Nakon \u0161to je prikupio iskustva i postao poznat, krajem 1905. g. Pascin odlazi u Pariz, gdje se dru\u017ei s umjetnicima Montparnassea. Neosporan majstor crte\u017ea, mladi umjetnik ima karakteristi\u010dan stil i u slikarstvu, kojim se po\u010dinje baviti nakon dolaska u francusku prijestolnicu. Nastavlja crtati akvarele, karikature i ilustracije za novine i \u010dasopise. U Montparnasseu, zajedno s Amedeom Modiglianijem i Marcom Chagallom postaje dio tzv. Pari\u0161ke \u0161kole<\/em>, koja je utjecala na mnoge generacije umjetnika. Termin Pari\u0161ka \u0161kola<\/em> (Ecole de Paris) uvodi 1925. g. francuski kriti\u010dar Andr\u00e9 Warnod. Njime definira umjetnost umjetnika-stranaca koji su radili u glavnome francuskome gradu. Veliki dio njih je \u017eidovskog podrijetla, a ro\u0111eni su u razli\u010ditim zemljama: Marc Chagall \u2013 u Rusiji, Amedeo Modigliani \u2013 Italiji, Jules Pascin \u2013 Bugarskoj, Chaim Soutine \u2013 Litvi, Moise Kisling \u2013 Poljskoj i dr. Oni su razli\u010ditog stvarala\u010dkog iskustva i druk\u010dijeg mentaliteta, \u010dime oboga\u0107uju kreativnu atmosferu Pariza i Montparnassea, poslije Montmartrea, novostvorenog sredi\u0161ta umjetnika, gdje se \u017eivi bijedno, boemski, a jedna za drugom otvaraju se umjetni\u010dke galerije, kr\u010dme, kabareti, bordeli. Mjesto je to kao stvoreno za Julesa Pascina, koji dobiva nadimak Princ Montparnassea<\/em>.<\/p>\n Svoju prvu samostalnu izlo\u017ebu Pascin organizira 1907. g., u galeriji Paula Kassirera u Berlinu. Pozornost pari\u0161ke kritike i publike privukao je 1910. g. svojom izlo\u017ebom u \u010duvenoj galeriji Berthe Weill. U razdoblju 1905. \u2013 1914. g., Pascin izla\u017ee prije svega crte\u017ee, akvarele i grafike, a rije\u0111e slike. Veoma dobro zara\u0111uje, ali novac se kod njega ne zadr\u017eava dugo \u2013 u pratnji velikog dru\u0161tva prijatelja, Jules je stalni gost, kako poznatih i elitnih Le <\/em>D\u00f4me caf\u00e9<\/em>a<\/em> i Le Jockey Club<\/em>a<\/em> de Paris<\/em>, tako i mnogih kr\u010dmi i bordela.<\/p>\n Neosporni uspjeh umjetnikove karijere bilo je uklju\u010divanje njegovih dvanaest radova na Me\u0111unarodnu izlo\u017ebu suvremene umjetnosti (Armory Show<\/em>), odr\u017eanu 1913. g. u New Yorku. Na njoj sudjeluje 300 autora iz SAD-a i Europe, a izlo\u017eili su oko 1300 grafika, crte\u017ea, skulptura i slika. Veliki dio originalnih radova je izgubljen, neki od umjetnika su zaboravljeni, drugi dobivaju svjetsku slavu \u2013 Matisse, Renoir, Picasso, Claude Monet, Paul Gauguin, kipar August Renoir, Vincent van Gogh, Paul Cezanne. Izlo\u017eba se smatrala ishodi\u0161nom to\u010dkom u razvoju suvremene ameri\u010dke umjetnosti, a u New Yorku je prouzro\u010dila uznemirenost zbog pojedinih smjelih platna. Ali, to je samo pove\u0107alo zanimanje za nju, pa je predstavljena i u Chicagu i Bostonu.<\/p>\n Poslije uspjeha na Armory Showu<\/em>, u listopadu 1914. g., Jules Pascin odlazi u New York, gdje \u017eivi u \u017eidovskoj \u010detvrti u Brooklynu. \u010cesto putuje do Floride, Louisianne, New Orleansa, Ju\u017ene Karoline, Texasa i Kube, gdje slika pejza\u017ee, scene iz \u017eivota i skice \u2013 radove jedinstvenog stila, izra\u017eajnih linija i mekih boja, nje\u017ene i profinjene…<\/p>\n Pascin tijekom svog boravka u SAD-u \u017eivi s francuskom umjetnicom Hermine David, koju je upoznao u Parizu jo\u0161 negdje 1906. \u2013 1907. g. Vjen\u010dali su se u gradskoj vije\u0107nici u New Yorku, 25. rujna 1918. g.<\/p>\n Jules Pascin se vra\u0107a u Pariz u listopadu 1920. g., i tu ostaje do kraja svog \u017eivota. Od 1923.g. ima atelje na Boulevard de Clichyju, na broju 36. Po svojoj prirodi neovisan i antikonformist, slijedi put koji je sam odabrao i radi razli\u010dite \u017eanrove \u2013 aktove, portrete i figuralne kompozicije. Njegove su teme i sadr\u017eaji u razdoblju 1920. \u2013 1929. g. karakteristi\u010dne za poslijeratni Pariz, a obuhva\u0107aju prolaznu euforiju i iluzije. Ovakva osobita atmosfera daje tom desetlje\u0107u naziv \u201elude godine\u201c (les Ann\u00e9es folles). Pariz se potvr\u0111uje kao svjetska prijestolnica avangarde, kao najkozmopolitskiji grad na planetu. Prije Londona, prije Berlina, prije New Yorka. Ovu premo\u0107 francuska prijestolnica ne duguje doma\u0107im talentima, nego imigrantima i prognanicima bez dr\u017eavljanstva.<\/p>\n Ubrzo poslije svog povratka u Pariz, umjetnik obnavlja svoju intimnu vezu s Lucy Vidil, koja mu je bila ljubavnicom prije deset godina. Godine 1915., kad je bio u Americi, Lucy se udala za norve\u0161kog umjetnika Pera Krohga.<\/p>\n Pascin je do savr\u0161enstva ovladao tehnikama crte\u017ea i grafike, pa je u jednoj godini \u2013 1925., ilustrirao knjige: \u201ePod svjetlima Pariza\u201c, Pierrea Maca Orlana,\u201cTri djevoj\u010dice na ulici\u201c Andre Warnoda i \u201eVenera u balansu\u201c autora Andre Salmona.<\/p>\n Ali \u201elude godine\u201c i boemski \u017eivot uzimaju svoj danak. Jules Pascin sve \u010de\u0161\u0107e pada u depresiju, a zdravlje mu je na\u010deo alkohol. Uvjeren da je dostigao granicu svoje stvarala\u010dke kreativnosti, umjetnik je 2. lipnja 1930. g. po\u010dinio samoubojstvo \u2013 u predve\u010derje otvaranja za njegovu karijeru va\u017ene samostalne izlo\u017ebe. Krvlju s prerezanih vena pi\u0161e posljednje zbogom svojoj neozakonjenoj ljubavi Lucy Vidil-Krohg. Svoje nasljedstvo ostavlja objema \u017eenama, jer u svom \u017eivotu nije mogao odabrati samo jednu \u2013 svojoj \u017eeni Hermine i Lucy.<\/p>\n Na dan Pascinove sahrane, 7. lipnja 1930. g., pari\u0161ke su galerije bile zatvorene. Tisu\u0107e poznatih osoba iz svijeta umjetnosti, skladatelji, pisci, bankari, trgovci, industrijalci, zajedno s d\u017eeparima, prostitutkama, prosjacima, konobarima i barmenima iz restorana i salona koje je \u010desto posje\u0107ivao, ispratilo je umjetnika do groblja Saint-Ouen. Godinu dana kasnije, prema \u017eelji umjetnikove rodbine, njegovi su posmrtni ostaci preneseni na mjesno groblje u Montparnasseu.<\/p>\n Na grobu Julesa Pascina stoji epitaf, \u010diji je autor francuski pjesnik, pisac, likovni kriti\u010dar i veliki pobornik i po\u0161tovatelj kubizma, Andre Salmon:<\/p>\n Slobodan \u010dovjek, heroj ma\u0161te i \u017eelja, otvaraju\u0107i zlatna vrata zakrvavljenim rukama, Pascin je prezirao tjelesni put. I kao gospodar \u017eivota, on je zagrlio smrt.<\/em><\/p>\n Pascinove su slike danas dio kolekcija najpoznatijih svjetskih muzeja \u2013 Muzeja umjetnosti \u201eMetropolitan\u201c u New Yorku, Louvrea u Parizu, Instituta umjetnosti u Chicagu, Umjetni\u010dke galerije Sveu\u010dili\u0161ta Yale, Kongresne knji\u017enice u Washingtonu, kao i privatnih zbirki u Parizu, Londonu, Tel Avivu, Luksemburgu, Oslu. Tri crte\u017ea poznatog umjetnika \u2013 \u201eZagrljaj\u201c, \u201e\u017dene s afri\u010dkim maskama\u201c i \u201eLucy Krohg, kupa svog sina Guya\u201c nalaze se u Nacionalnoj galeriji stranih umjetnosti u Sofiji, a u umjetni\u010dkoj galeriji \u201eNikola Petrov\u201c u Vidinu nalazi se \u201eEtuda s figurama\u201c \u2013 u olovci i akvarelu.<\/p>\n Djela Julesa Pascina u Bugarskoj su izlo\u017eena 1935. g., 1975. g. i 1991. g. U suradnji s Francuskim veleposlanstvom u Bugarskoj i Francuskim kulturnim institutom, 2013. g. organizirana je samostalna izlo\u017eba njegovih slika pod naslovom \u201eJules Pascin \u2013 od Vidina do Pariza\u201c. Izlo\u017eba je postavljena u Sofiji, Varni, Plovdivu, Burgasu i Staroj Zagori. Tijekom svibnja 2014. g. predstavljena je i u Japanu.<\/p>\n Prevela Katica Sedlar<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jules Pascin (Julius Mordechai Pincas) francuski je umjetnik, ro\u0111en 31. o\u017eujka 1885. g. u bugarskome gradu Vidinu, na Dunavu. Podrijetlom je sefardski \u017didov \u2013 njegov djed po ocu, Samuel Pincas, oko 1815. \u2013 1820. g. bio je austrijski vice konzul u Vidinu. Otac Julesa Pascina, Mordechai (Marcus) Pincas, bio je trgovac \u017eitom u Ruseu, pa … NastaviBUGARSKI KORIJENI – JULES PASCIN, “PRINC MONTPARNASSEA”<\/span>![\"sPasc-25x30\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/sPasc-25x30-474x395.jpg\")
<\/p>\n