![\"Radimlja,](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/Radimlja-Nekropola-474x356.jpg\")
<\/p>\nOd davnih vremena bugarski narod prati jedno neobja\u0161njivo htijenje za prosvjetljenjem. Ovo htijenje svoj je sintetiziran izraz prona\u0161lo u bogumilstvu \u2013 bugarskom kulturnom fenomenu, koji je postao temeljem budu\u0107oj reformaciji i pojavi mnogih misti\u010dnih i ezoterijskih zajednica u Europi. Neosporne su povijesne \u010dinjenice koje su dokaz samobitnosti bogumilstva i dubokog traga koji je on ostavio na putu europskog humanizma, renesanse i reformacije.<\/p>\n
<\/p>\n
Jedinstveno zna\u010denjem, sveobuhvatno sadr\u017eajem i kozmopolitsko u svojoj su\u0161tini, bogumilsko u\u010denje ra\u0111a se u srednjovjekovnoj Bugarskoj s ciljem da se uspostavi izvorni Kristov nauk. Bogumilima je sloboda jedini uvjet za intelektualnu i moralnu kulturu. Oni odri\u010du pravo dr\u017eavi na skrbni\u0161tvo nad narodom, i pravo Crkve na misao i savjest \u010dovjeka.<\/p>\n
U povijesti \u010dovje\u010danstva postoji prirodna zakonitost \u2013 na svaku represiju (dr\u017eavnu, crkvenu, dru\u0161tvenu) ra\u0111a se otpor, ili u obliku narodnog ustanka, krivovjerja ili revolucije. I danas zvu\u010di vrlo suvremeno negiranje prosja\u010dke milostinje i postavljanje pitanja o dubokim i korjenitim socijalnim reformama na moralnoj osnovi, \u0161to je sadr\u017eavalo bogumilsko u\u010denje.<\/p>\n
\u201eInvalidima, bolesnima i djeci treba dati bratsku pomo\u0107, a zdravima \u2013 slobodu i pravo na rad. Zemlja je Bo\u017eja i bratska i pripada Bo\u017ejoj djeci, onima koji se trude i rade, a \u010dovjek-radnik dostojan je svoje nagrade\u201c \u2013 propovijedali su bogumili.<\/p>\n
Kao osniva\u010d bogumilskog pokreta prihva\u0107en je legendarni Bojan (Bajan) Maga, iza \u010dije se enigmati\u010dne osobe skriva sin cara Simeona Velikog \u2013 Veniamin (Benjamin). \u0160kolovao se u Magna auli<\/em> (Magnaurskoj \u0161koli) \u2013 najpresti\u017enijoj obrazovnoj ustanovi u Bizantskom Carstvu, osnovanoj 425. g., koja se oko 855 godina nalazila u dvorcu Magnaura. Tijekom \u0161kolovanja Bojan je pokazivao izrazitu religioznu erudiciju i zavidnu duhovnu kulturu. U Bugarsku se vra\u0107a 927. g., poslije smrti cara Simeona i uspona na prijestolje njegova brata Petra.<\/p>\n Vjerojatno ve\u0107 u prvim mjesecima poslije povratka, Bojan oko sebe okuplja ljude koji vjeruju u op\u0107eljudsko bratstvo, slobodu, socijalnu jednakost i pravednost. Ali, datum osnivanja bogumilske zajednice trebalo bi tra\u017eiti u 928. g., kad je patrijarh Stefan Bojanu odstupio manastir \u201eSv. Paraskeva\u201c u Velikom Preslavu. Nekim istra\u017eiva\u010dima \u010dini se razumnijim da je Benjaminu-Bojanu prepu\u0161ten \u201ekne\u017eevski\u201c manastir \u201ekod u\u0161\u0107a rijeke Ti\u010de\u201c. Zna se da se oko 888. g., nakon svog povratka iz Magnaurske \u0161kole, budu\u0107i car Simeon smjestio u novom manastiru \u201ekod u\u0161\u0107a Ti\u010de\u201c, udaljenom desetak kilometara od Velikog Preslava. U to vrijeme bio je upravo osnovan kao \u201ekne\u017eevski\u201c, naredbom njegova oca, kneza Borisa I. Mihaila. U svakom slu\u010daju, prvi u\u010denici i apostoli novog nauka su Vasilij Bizantinac, pop Bogumil (Jeremija), nezamjenjivi pomo\u0107nik i nasljednik Bojana, Simeon Antipa, Gavrail Lesnovski, Stefan Venecijanac, Nikita Strannik, Hamerun Dubrova\u010dki, Mihail Ma\u0111ar, Petar Osogovac, Teodor Preslavac, i dr.<\/p>\n U Veneciji je bogumilsko bratstvo osnovao patrijarh Stefan, u Bizant je poslan Nikita Strannik, koji je radio zajedno s Vasilijem Bizantincem. Zapadnu Europu su 929. g. obilazili pop Bogumil i Mihail Ma\u0111ar. Teodor Preslavec, jedan od prvih Bojanovih u\u010denika, vodio je bratstvo u Sredecu i obilazio cijelu zapadnu Bugarsku. S njime je radio Petar Osogovec, koji je rukovodio bratstvom u Dorostolu, obilazio sjeveroisto\u010dnu Bugarsku i zemlje u dana\u0161njoj Rumunjskoj i zapadnoj Rusiji. Za bogumilsku stvar rade Hamerun Dubrova\u010dki, Svetomir Makedonac (u ju\u017enoj Makedoniji), Simeon Antipa \u2013 jedan od najaktivnijih propovjednika, koji vodi bratstvo u Krakovu, ali obilazi i cijelu srednju Europu i zapadnu Rusiju. Potreba vremena nala\u017ee svakome od njih da radi samostalno, ako se pridr\u017eava osnovnih na\u010dela koje su dobili od Bojana.<\/p>\n S rastom broja privr\u017eenika nauku, sve se vi\u0161e potvr\u0111uje ime bogumili. Bilo je to potrebno ne samo zbog okolnosti da je pop Bogumil jedan od njegovih prvih propovjednika, nego i zbog uvjerenja prista\u0161a da su oni najbli\u017ei i Bogu \u2013 mili.<\/p>\n Usprkos \u017eestokom progonu i uni\u0161tavanju bogumilske rije\u010di, do danas je sa\u010duvan jedan va\u017ean dokument, koji sadr\u017eava gotovo cijelo u\u010denje i temelje bogumilskog nauka. Rije\u010d je o knjizi \u201ePitanje apostola i evan\u0111eliste Ivana na Posljednjoj ve\u010deri o Kraljevstvu nebeskom, o ustroju svijeta, o Postanku i o Adamu\u201c, koju su bogumili zvali \u201eTajna knjiga\u201c, ili poznatije kao \u201eIvanovo evan\u0111elje\u201c. U obliku razgovora izme\u0111u Ivana i Isusa Krista pojavljuje se nekoliko pri\u010da o postanku svemira i \u010dovjeka, velikom grijehu, dolasku Isusa Krista na Zemlju, svr\u0161etku svijeta i kraju ljudskoga roda.<\/p>\n Poniklo u Bugarskoj, bogumilstvo se brzo pro\u0161irilo na susjedne zemlje \u2013 Bizant i Srbiju, a poslije prelazi u Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Italiju i u srednju i zapadnu Europu (Ma\u0111arsku, \u010ce\u0161ku, Francusku, Njema\u010dku, Englesku, \u0160panjolsku). Na istok je do\u0161lo do dana\u0161nje Ukrajine i Rusije. U razli\u010ditim zemljama bogumili su imali razli\u010dita imena: bogumili, katari, patareni, albigenzi, butari, bugri<\/em> i dr.<\/p>\n Bogumilstvo se brzo rasprostranjivalo u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i drugim hrvatskim zemljama. Njegovo sredi\u0161te u Dalmaciji je grad Trogir, koji je zbog svojih aktivnih trgova\u010dkih odnosa s Italijom glavni posrednik u \u0161irenju nauka u ovoj zemlji. Bogumilski pokret je oja\u010dao u Bosni i Hercegovini, kamo su kasnije (poslije 1170. g.) bogumili iz nekih zemalja (Italije i dr.) pobjegli, tu prona\u0161li potporu lokalnih vladatelja (banova) i kasnijih kraljeva. Vladatelj Kulin ban bio je gorljivi bogumil pa je u njegovo vrijeme pokret imao na desetke tisu\u0107a prista\u0161a. Pod sna\u017enim pritiskom pape Inocenta III., ban Kulin prisiljen je 8. travnja 1203. g. organizirati sabor na Bilinom polju (blizu Zenice), na kojemu se zajedno s \u010delnicima Bosanske crkve javno, pred papskim izaslanikom Giovannijem de Casamarisom, splitskim nadbiskupom Bernardom i dubrova\u010dkim arhi\u0111akonom Marinom odrekao svakog krivovjerja i iskazao svoju privr\u017eenost katoli\u010dkoj crkvi.<\/p>\n Na\u0161 \u010dasopis nije znanstveni i stoga ne\u0107emo ulaziti u raspravu o podrijetlu i su\u0161tini bogumila u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj. Ni o podrijetlu i su\u0161tini bogumilskih spomenika, poznatijih pod nazivom ste\u0107ci<\/em>, koji se od 15. srpnja 2016. g. nalaze na UNESCO-voj Listi svjetske kulturne ba\u0161tine. Bili su vi\u0161enacionalna nominacija Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije i posao njihovih znanstvenika i arheologa je da otkriju tajnu ovih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.<\/p>\n Ipak, treba naglasiti da bugarski povjesni\u010dari, arheolozi i istra\u017eiva\u010di nisu jedini koji isti\u010du bogumilski karakter ste\u0107aka. Niti su jedini koji povezuju njihovu pojavu sa \u0161irenjem bogumilstva u XI. i XII. st. Svatko tko \u017eeli ne\u0161to vi\u0161e nau\u010diti o njegovom nastanku i razvoju u tome dijelu Europe, mo\u017ee pro\u010ditati knjige Bo\u017eidara Petranovi\u0107a \u201eBogomili \u2013 crkva bosanska i krstjani\u201c (Zadar, 1867. g.), Franje Ra\u010dkoga \u201eBogomili i Patareni\u201c (Zagreb, 1868. g.), Dominika Mandi\u0107a \u201eBogumilska crkva bosanskih krstjana\u201c (Chicago, 1962. g.), Aleksandra Vasiljevi\u010da Solovjeva \u201eVjersko u\u010denje bosanske crkve\u201c (Zagreb, 1948. g.), Sir Arthura Evansa \u201eThrough Bosnia and the Herzegovina on foot during the insurrection, August and September 1875.: with an historical review of Bosnia, and a glimpse at the Croats, Slavonians, and the ancient republic of Ragusa\u201c (London, 1877. g.), prof. dr. Saliha Jalimama \u201eHistorija bosanskih bogumila\u201c (Tuzla, 1999. g.), Rudolfa Kutzlija \u201eBogumili: Umjetnost, povijest, simboli\u201c (Stuttgart, 1977. g.), objavljenu u Bugarskoj 2012. g. pod naslovom \u201eTragovima bogumila: Umjetnost, povijest, simboli\u201c. Popis autora koji su bogumilstvo odredili kao bugarski duhovni fenomen mo\u017ee biti nastavljen, ali, kako sam ve\u0107 rekla, na\u0161 \u010dasopis nije znanstveni \u010dasopis.<\/p>\n Prihvatimo li da je poslije svog povratka u Bugarsku 927. g., Bojan-Benjamin po\u010deo oko sebe okupljati istomi\u0161ljenike i propovijedati novi nauk, u sredi\u0161tu kojeg su bratstvo, sloboda, dru\u0161tvena jednakost i pravednost, sa \u017ealjenjem moramo ustanoviti da i poslije 1090 godina \u010dovje\u010danstvo nije postiglo ideal bogumila. Nama, Bugarima, ipak ostaje utjeha da je iskra ove hereze<\/em> upaljena u na\u0161oj domovini.<\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Prevela Katica Sedlar<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od davnih vremena bugarski narod prati jedno neobja\u0161njivo htijenje za prosvjetljenjem. Ovo htijenje svoj je sintetiziran izraz prona\u0161lo u bogumilstvu \u2013 bugarskom kulturnom fenomenu, koji je postao temeljem budu\u0107oj reformaciji i pojavi mnogih misti\u010dnih i ezoterijskih zajednica u Europi. Neosporne su povijesne \u010dinjenice koje su dokaz samobitnosti bogumilstva i dubokog traga koji je on ostavio … NastaviBOGUMILSTVO<\/span>![\"Bajan,](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/Bajan-Bojan-Veneamin-383x474.jpg\")
<\/p>\n