![\"Petar](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/04\/Petar-Bogdan2-474x358.jpg\")
(na slici:\u00a0\u00a0Petar Bogdan,\u00a0<\/em>autor Vasil Goranov)\nOsmanska vladavina ote\u017eavala je, ali nije uspjela prekinuti odnose Bugara sa Zapadom, a u ono vrijeme to su uglavnom bili Katoli\u010dka crkva i europski katoli\u010dki narodi. Najbli\u017ei od njih su Hrvati, s kojima bugarski narod ima dugogodi\u0161nje i bliske odnose. Dubrova\u010dki su trgovci jo\u0161 u XIII. st. utvrdili smjerove putovanja kopnom i morem i utemeljili svoje kolonije u klju\u010dnim gradovima. Njihovim tragovima je 1595. g. krenula i prva misija bosanskih franjevaca, koju je vodio Petar Solinat (prema imenu grada Soli, danas grad Tuzla, u Bosni). Nastanili su se u \u010ciprovcima, gradi\u0107u u sjeverozapadnoj Bugarskoj, \u010diji su \u017eitelji bili katolici, kao i njihovi susjedi u okolnim selima. Podrijetlo \u010ciprov\u010dana povezuje se s negda\u0161njim saksonskim rudarima, ali sna\u017ena je i dubrova\u010dka veza. Katoli\u010dkoj crkvi naklonjeni su i pavlini u sjevernoj Bugarskoj, daleki potomci doseljenika iz Male Azije. Zahvaljuju\u0107i djelovanju franjeva\u010dkih misionara, sljede\u0107ih godina i desetlje\u0107a utjecaj Katoli\u010dke crkve u bugarskim zemljama ubrzano sna\u017ei. Utemeljenjem Sofijske, Marcianopolske, Ohridske i Skopske nadbiskupije, kao i Nikopolske i Prizrenske biskupije, crkveno-administrativna organizacija bugarskih katolika obuhva\u0107a, pa \u010dak i nadma\u0161uje granice \u0161to obilje\u017eavaju vrhove politi\u010dke mo\u0107i dviju srednjovjekovnih bugarskih dr\u017eava. Djelovanje osoba poput nadbiskupa Petra Bogdana Bak\u0161eva, biskupa Filipa Stanislavova, nadbiskupa Petra Par\u010devi\u0107a i drugih duhovnih i gra\u0111anskih osoba dokazuje da u obrisima ove nove \u201eVelike Bugarske\u201c postoje stvarne duhovne i materijalne bugarske snage, a ne romanti\u010dni i nostalgi\u010dni osje\u0107aji rimske kurije.<\/p>\n
![\"Kula\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/04\/Kula-474x319.jpg\")
<\/p>\n
(na slici: Kula-kosturnica s posmrtnim ostatcima poginulih)<\/p>\n
Djelovanje katoli\u010dkih misionara ostavilo je najsjajniji trag u bugarskom sedamnaestom stolje\u0107u. Nije slu\u010dajno \u0161to u svom \u201eUvodu u povijest bugarskog Preporoda\u201c, prof. Ivan \u0160i\u0161manov izri\u010dito nagla\u0161ava: \u201eMo\u017ee se s pravom re\u0107i da su isklju\u010divi i jedini nositelji najvi\u0161e duhovne kulture u Bugarskoj bili Bugari katolici, predvo\u0111eni takvim ljudima kao \u0161to su bili biskupi Ilija Marinov, Petar Bogdanov, Filip Stanislavov, humanist u\u010ditelj Ivan Lilov, koji je zavr\u0161io Klimentov kolegij u Rimu, i osobito veliki domoljub Petar Par\u010devi\u0107, u\u010denik katoli\u010dkog kolegija u Loretu, doktor teologije i katoli\u010dkog prava. Bugarska se njime mo\u017ee ponositi, jer se takav diplomat rijetkih sposobnosti i \u0161irokih me\u0111unarodnih veza vi\u0161e u njoj nije rodio. Djelovanje ovih Bugara katolika i franjeva\u010dkih misionara zaslu\u017euje mnogo ve\u0107e zanimanje od onog koje im se danas pridaje. Zbog toga \u0161to to djelovanje nije samo \u010disto vjersko nego i prosvjetiteljsko. \u0160tovi\u0161e, ono je simptom jednog preporoda jo\u0161 i prije Paisija\u201c.<\/p>\n
Djelovanje katoli\u010dkih misionara u bugarskim zemljama ima ne samo crkveno-vjerska nego i politi\u010dka obilje\u017eja, jer su se kroz njih Bugari povezali s interesima i projektima Habsbur\u0161ke monarhije, Poljskog kraljevstva, Venecije. U ovom odnosu odska\u010de li\u010dnost i djelo Marcianopolskog nadbiskupa Petra Par\u010devi\u0107a (1612.-1674.), koji se iskazao kao diplomat pa \u010desto putuje izme\u0111u Be\u010da, Rima, Venecije, Krakova i \u010cigirina (glavnoga grada Kozaka u dana\u0161njoj Ukrajini) s ciljem da ih potakne na oslobodila\u010dki rat za balkanske kr\u0161\u0107ane.<\/p>\n
Nade nadbiskupa Par\u010devi\u0107a su se ostvarile, iako tek poslije njegove smrti. Godine 1683. buknuo je rat izme\u0111u Osmanske imperije i Svete lige (Austrija, Poljska, Rusija, Venecija i Malta). Austrijsko napredovanje se 1688. g. uspje\u0161no provodi od Bosne do Transilvanije, a 6. rujna pada Beograd. Bio je to znak bugarskim katolicima u \u010ciprovcima i okolnim selim Kopilovcima, \u017deljeznoj i Klisuri, koji su se od po\u010detka sukoba pripremali za ustanak. Putem svojih duhovnih vo\u0111a uspostavili su veze s imperatorskim generalima i dobili obe\u0107anje o potpori. To je ubrzalo dizanje ustanka. Iz \u010ciprovaca i okolnih sela krenulo je nekoliko dobro naoru\u017eanih i organiziranih odreda. Jedan dio njih smjestio se u utvr\u0111enom logoru na podru\u010dju mjesta \u017deravica, a drugi dio je ostao kako bi \u0161titio katoli\u010dka sela u planinama. Me\u0111u vo\u0111ama ustanka isti\u010du se Georgi Peja\u010devi\u0107 i Bogdan Marinov iz \u010ciprovaca, koji su ve\u0107 stekli iskustvo sudjelovanjem svojih \u010deta u potpori austrijskoj vojsci. Njima su se priklju\u010dili i drugi lokalni vo\u0111e. U ustani\u010dki logor po\u010deli su pristizati i dragovoljci iz drugih sela, i katoli\u010dki i pravoslavni. Tako je u rujnu 1688. g. ukupno bilo do 20 000 ustanika.<\/p>\n
Ali, u pomo\u0107 nisu do\u0161le obe\u0107ane austrijske pukovnije, osim nekoliko malih odreda, primjerice onaj kapetana Horvata. S druge strane, Osmanlije su dobili dobru potporu ma\u0111arskog protestantskog vojskovo\u0111e Imre Th\u00f6k\u00f6lyja, koji im se stavio na raspolaganje zajedno sa svojom pukovnijom. Tursko-ugarska vojska je 18. listopada iznenadnim napadom na utvr\u0111eni polo\u017eaj kod \u017deravice i zahvaljuju\u0107i tome, a i broj\u010danoj premo\u0107i, ostvarila veliku pobjedu. Pre\u017eivjeli ustanici povukli su se prema \u010ciprovcima. Nekoliko su puta uspjeli odbiti napade protivnika, ali snage su nesrazmjerne. Poslije posljednjeg odlu\u010duju\u0107eg boja otpor ustanika je svladan i \u010ciprovci padaju u ruke tursko-ugarske vojske, koja tu \u010dini pokolj i plja\u010dku. Istu sudbinu do\u017eivjela su i okolna sela. Dio bugarskih katolika koji se uspio spasiti preko Dunava se prebacio u Vla\u0161ku. Ustani\u010dke \u010dete i vo\u0111e, na \u010delu s Georgijem Peja\u010devi\u0107em nastavile su se boriti u redovima austrijske vojske.<\/p>\n
Rat Svete lige protiv Osmanske imperije, od kojeg je \u010ciprovski ustanak tijekom 1688. g. samo jedna mala epizoda, nije uspio donijeti slobodu bugarskome narodu. Ipak, otad zapo\u010dinje novo poglavlje bugarske povijesti, u kojemu \u0107e potomci \u010diprovskih ustanika prona\u0107i svoje mjesto i biti most izme\u0111u Istoka i Zapada i dio raznolikih bugarsko-hrvatskih odnosa kroz stolje\u0107a.<\/p>\n
Danas se sredi\u0161tu \u010ciprovaca stoji spomenik poginulima u ustanku, a posmrtni ostatci nekih od njih \u010duvaju se u kuli-kosturnici u \u010ciprovskom manastiru.<\/p>\n
PROF. DR. SVETLOZAR ELDAROV,\u00a0<\/strong><\/em>Institut za balkanistiku sa Centrom za trakologiju pri Bugarskoj akademiji znanosti<\/p>\n (Prevela Katica Sedlar)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Navr\u0161ilo se 330 godina od \u010ciprova\u010dkog ustanka, koji je 1688. g. bio vrhunac dotada\u0161njeg suprotstavljanja bugarskog naroda osmanskoj vladavini i koji je svojim herojstvom i \u017ertvom ovjekovje\u010dio jedan osobito va\u017ean dio na\u0161e povijesti. Ustanak je bio djelo bugarskih katolika, \u010dija se povijest prepli\u0107e s djelovanjem katoli\u010dkih misionara franjeva\u010dke provincije Bosne Srebrene, Hrvata po narodnosti. \u010ciprovski … Nastavi\u010cIPROVSKI USTANAK BUGARSKIH KATOLIKA<\/span>