![\"Katedrala](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Katedrala-sv.-Luja-u-Plovdivu-4-474x356.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Papa Grgur XVI. je 1840. g. u plovdivske \u017eupe poslao misionare iz katoli\u010dkog reda kapucina. Na \u010delo misije 21. o\u017eujka u Plovdiv dolazi Talijan Andrea Canova. Dvije godine kasnije (1843.) postavljen je za apostolskog namjesnika Sofijsko-plovdivske biskupije, a 1847. g. promaknut je u biskupa. U njegovo vrijeme izgra\u0111ene su plovdivska katedrala \u201eSveti Luj\u201c i crkve u okolnim katoli\u010dkim selima Baltad\u017eiju, Davad\u017eovu, Seld\u017eikovu, Hambarliju, Kal\u010dliju i drugima. Otvorene su i dvije \u0161kole: mu\u0161ka \u2013 \u201eSveti Andrija\u201c (1863. g.) i djevoja\u010dka \u2013 \u201eSveti Josip\u201c (1866. g.). U Plovdivu je 1882. g. osnovana i katoli\u010dka bolnica.<\/p>\n
<\/p>\n
I sljede\u0107a dva biskupa ostavljaju duboki trag u povijesti katoli\u010dke crkve u Plovdivu i u Bugarskoj \u2013 Francesco Reinaudi (Francesco Domenico Reinaudi) i Robert Menini (Robert Antun Menini).<\/p>\n
Reinaudijevo upravljanje, zapo\u010deto 1868. g., podudara se s najdramati\u010dnijim doga\u0111ajima u novijoj bugarskoj povijesti. Buntovne 1876. g. on je pred vlastima zagovarao pobunjenike, a tijekom rusko-turskog rata organizirao je lije\u010dni\u010dku pomo\u0107 ranjenim Rusima, Bugarima, Turcima i Grcima. Za svoju humanost u ratno vrijeme, ruski car Aleksandar II. odlikovao ga je ordenom \u201eSvete Ane\u201c. Poslije oslobo\u0111enja Bugarske, Europska komisija za izradu tzv. Organskog ustava autonomne pokrajine Isto\u010dne Rumelije \u010desto je tra\u017eila njegovo mi\u0161ljenje. Biskup Francesco Reinaudi tri puta je bio biran i za po\u010dasnog predsjednika Pokrajinskog sabora.<\/p>\n
Tre\u0107i biskup, Robert Menini, ro\u0111en je 1837. g. u Splitu. Bogosloviju je zavr\u0161io na sveu\u010dili\u0161tu u Grazu, a 1863. g. primljen je u Red kapucina. Od 1880. g. pomo\u0107nik je biskupa Reinaudija u Plovdivu, a kasnije je imenovan naslovnim nadbiskupom Gangre, i poslije smrti Francesca Reinaudija 1885. g. postaje Sofijsko-plovdivski vikar. Radio je neumorno i bio anga\u017eiran u nizu projekata: u Sofiji je 1889. g. zavr\u0161ena gradnja katoli\u010dke crkve \u201eSv. Josip\u201c, a 1891. g. otvorena je Me\u0111unarodna katoli\u010dka bolnica \u201eKneginja Klementina\u201c. U Plovdivu je 1896. g. izgra\u0111ena nova zgrada katoli\u010dke bolnice \u201eSv. Josip\u201c, koja je iste godine povjerena zagreba\u010dkim sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskoga. Nova je i plovdivska crkva \u201eSveta Bogorodica Lurdska\u201c, koja je posve\u0107ena 1903. g. Biskup Robert Menini je 1910 g. u Sofiji kupio zemlji\u0161te za gradnju siroti\u0161ta i katoli\u010dke \u0161kole \u201eSanta Marija\u201c. Krajem 1945. g. njegovo se zdravlje pogor\u0161ava pa nekoliko dana prije Uskrsa 1916. g. odlazi u Sofiju. Bugarski car Ferdinand \u0161alje mu svog osobnog lije\u010dnika da ga pregleda. Po njegovu savjetu Robert Menini odlazi na lije\u010denje u bolnicu \u201eKneginja Klementina\u201c, gdje, 14. listopada 1916. g., umire.<\/p>\n
![\"Katedrala](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Katedrala-sv.-Luja-u-Plovdivu-3-474x356.jpg\")
<\/p>\n
Katoli\u010dki hram \u201eSveti Luj\u201c u Plovdivu, kao i katedrala \u201eSv. Josip\u201c u Sofiji, su prvostolnice Sofijsko-plovdivske katoli\u010dke biskupije. Prema predaji, zgrada je napravljena na mjestu stare katoli\u010dke crkve, koja se spominje u nekim latinskim izvorima. Za\u0161titnik plovdivske katedrale je francuski kralj Luj IX. (1226.-1270.), kanoniziran pod imenom sv. Ljudevit.<\/p>\n
Crkvu \u201eSveti Luj\u201c gradio je od 1858. do 1861. g. bracigovski majstor Ivan Bojanin, prema projektu talijanskog arhitekta Alfonsa iz Rima. Gradnju je financijski pomagao papa Pio IX. Prvotni izgled zgrade je spoj stilova rimskih renesansnih bazilika i tradicije bugarske preporodne arhitekture. Katedrala je bila trobrodna bazilika sa sedam oltara, duga 44 metra, \u0161iroka 21 i visoka 15 metara. U vijencu glavnoga broda stoji natpis na bugarskom jeziku, ispisan latinicom: \u201eNa Veliki Boga za slava na sv. Ludovika\u201c. Crkvu je posvetio biskup Andrea Canova 25. o\u017eujka 1861. g. Iste godine dobila je i prve orgulje u Bugarskoj. Canova je dao da se postavi i sat, koji je montiran 1866. g. Prema projektu arhitekta Mariana Pernigonija, 1898. g. po\u010dela je gradnja veli\u010danstvene kule-zvonika bogate arhitekture firentinskog stila. Kula je zavr\u0161ena 1899. g., a pet zvona \u2013 dar pape Leona XIII., izliveno je u njema\u010dkome gradu Bochumu. Zvonik je postao poznat pod imenom Kula Leontina.<\/p>\n
Na Veliku subotu, 14. travnja 1928. g., razoran potres u \u010cirpanu plovdivskoj je katedrali nanio velike \u0161tete \u2013 razru\u0161eno je pro\u010delje i dvije male bo\u010dne kule. Pri ovoj katastrofi \u017eivot je zamalo izgubio papinski nuncij u Bugarskoj, Angelo Giuseppe Roncalli \u2013 budu\u0107i papa Ivan XXIII.<\/p>\n
Katedrala je obnovljena 1929.-1930. g. prema projektu arhitekta Kamena Petkova. Novo pro\u010delje je u baroknom stilu i u duhu talijanskog klasicizma. Obnova je zavr\u0161ena 1931. g., ali, poslije samo godinu dana (1932.g.) katastrofalni po\u017ear uni\u0161tio je krov, orgulje, u drvu izrezbareni strop srednjega broda. Sru\u0161ilo se i nekoliko zidova. Tijekom obnavljanja sa\u010duvan je prvotni izgled zgrade, a njezina unutra\u0161njost rekonstruirana i u potpunosti oslikana radovima umjetnika Krstju Stamatova i Dosju Mandova. Neoklasicisti\u010dko pro\u010delje je nagla\u0161eno reprezentativno i ukra\u0161eno bogatim skulpturama, polustupovima i ukrasnim elementima. Katedralu \u201eSv. Luj\u201c, obnovljenu u neobaroknom i neoklasicisti\u010dkom stilu, 8. svibnja 1932. g ponovo je posvetio nadbiskup Angelo Roncalli.<\/p>\n
U sredi\u0161njem dijelu hrama postavljene su nadgrobne plo\u010de biskupima Andrei Canovi (1806.-1866.), Francescu Reinaudiju (1808.-1893.) i Robertu Maniniju (1837.-1916.). U desnome dijelu katedrale je i grob kneginje Marije Luise Bourbon-Parmske, prve supruge bugarskog kneza Ferdinanda I. i majke cara Borisa III. Otac Marije Luise \u2013 Roberto, posljednji je vladar Parmskog vojvodstva, a njezin krsni kum je sam papa Pio IX. Kneginja je umrla 31. sije\u010dnja 1899. g. \u2013 s navr\u0161enih tek 29 godina, dan poslije poroda svoje k\u0107eri Nade\u017ede.<\/p>\n
Mramorna figura Marije Luise i sarkofag, obojen bogato ukra\u0161enim vitrajem s grbovima Bugarske i Bourbona, djelo su talijanskog kipara Tommasa Gentilea. Na donjem dijelu sarkofaga ispisane su njezine posljednje rije\u010di upu\u0107ene Ferdinandu: \u201eUmirem, ali na nebu \u0107u biti ponad Vas, ponad djece na\u0161e i ponad Bugarske.\u201c<\/p>\n
Katedrala je danas jedna od najprivla\u010dnijih zgrada u gradu. U njezinom gornjem dijelu stoji jarkim bojama obojen sat, a 1991. g. ugra\u0111ene su i nove orgulje s 12 registara.<\/p>\n
Tijekom svog posjeta Bugarskoj 2002. g., papa Ivana Pavao II. susreo se u katedrali \u201eSv. Luj\u201c i s mladim katolicima iz cijele zemlje, a 2007. g. biskup Georgi Jov\u010dev u njoj je posvetio kapelicu Bla\u017eenog Pavla D\u017eid\u017eova (1919.-1952.), mu\u010denika vjere i pokrovitelja mlade\u017ei Sofijsko-plovdivske biskupije.<\/p>\n
Prevela Katica Sedlar<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Papa Grgur XVI. je 1840. g. u plovdivske \u017eupe poslao misionare iz katoli\u010dkog reda kapucina. Na \u010delo misije 21. o\u017eujka u Plovdiv dolazi Talijan Andrea Canova. Dvije godine kasnije (1843.) postavljen je za apostolskog namjesnika Sofijsko-plovdivske biskupije, a 1847. g. promaknut je u biskupa. U njegovo vrijeme izgra\u0111ene su plovdivska katedrala \u201eSveti Luj\u201c i … NastaviKATOLICI U BUGARSKOJ: PRVI BISKUPI SOFIJSKO-PLOVDIVSKE BISKUPIJE I KATEDRALA “SVETI LUJ” U PLOVDIVU<\/span>