![\"Ilinden](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/Ilinden-proclamation-295x474.jpg\")
Prije 115 godina Bugari u Makedoniji i Trakiji podigli su ustanak za svoje nacionalno oslobo\u0111enje. Za\u0161to se on dogodio, za\u0161to taj ustanak i danas budi na\u0161e osje\u0107aje, za\u0161to se o njemu i danas puno govori, kako u Bugarskoj tako i u dana\u0161njoj Republici Makedoniji?<\/p>\n
Prije svega, treba podsjetiti da je poslije rusko-turskog rata i odlukama Berlinskog kongresa iz 1878. g., na\u0161a dr\u017eava postala Kne\u017eevina Bugarska, ali velika podru\u010dja na jugu i jugozapadu, ve\u0107inom naseljena Bugarima, ostala su pod osmanskom vla\u0161\u0107u. Sljede\u0107ih su desetlje\u0107a \u017eitelji Makedonije i Odrinske Trakije napredovali duhovno i obrazovno pod okriljem bugarske egzarhije. Me\u0111utim, osmanska dr\u017eava dru\u0161tvo i gospodarstvo gura unatrag i ne dopu\u0161ta politi\u010dke i dru\u0161tvene slobode. Mladi nara\u0161taji su nestrpljivi, pa najprije u Solunu, a potom i u drugim makedonskim i trakijskim gradovima, osnivaju revolucionarnu organizaciju \u2013 Tajnu makedonsko-odrinsku revolucionarnu organizaciju (TMORO), poznatiju nam po svojem kasnijem nazivu Unutarnja makedonsko-odrinska revulucionarna organizacija (\u0412\u044a\u0442\u0440\u0435\u0448\u043d\u0430 \u043c\u0430\u043a\u0435\u0434\u043e\u043d\u043e-\u043e\u0434\u0440\u0438\u043d\u0441\u043a\u0430 \u0440\u0435\u0432\u043e\u043b\u044e\u0446\u0438\u043e\u043d\u043d\u0430 \u043e\u0440\u0433\u0430\u043d\u0438\u0437\u0430\u0446\u0438\u044f<\/em> \u2013 VMORO). Ova organizacija pred sebe postavlja veliku zada\u0107u \u2013 politi\u010dko osloba\u0111anje dviju oblasti \u2013 Makedonije i Odrinske Trakije, a slu\u017ebeni cilj formuliran je s obzirom na njihov ve\u0107 proklamiran, ali neproveden me\u0111unarodno pravni status: \u201cdobivanje pune politi\u010dke autonomije u Makedoniji i Odrinskom podru\u010dju\u201c (temeljem \u010dl. 23 Berlinskog ugovora). Tajna makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija priprema i podi\u017ee ustanak.<\/p>\n Kao i 27 godina prije toga kod Travanjskog ustanka, revolucionari su 1903. g. ponovo raspodijeljeni u nekoliko zasebnih teritorijalnih okruga. Sli\u010dno kao i Giurgijevci<\/em> u prosincu 1875. g. (prema rumunjskom gradu Giurgiu \u2013 mjestu osnivanja istoimenog revolucionarnog komiteta u emigraciji \u2013 nap. prev.), okupili su se na kongresu u Solunu u sije\u010dnju 1903. g. No pripreme nisu tako jednako tekle pa se masovnost i mnogobrojnost ustanika dogodila samo u pojedinim okruzima. Najopse\u017enije i najdu\u017ee se ustanak odr\u017eao u Bitolskom revolucionarnom okrugu (\u010ditava jugozapadna Makedonija). Pripremljeni okru\u017eni kongres odr\u017ean je od 17. do 22. travnja 1903. g. u selu Smilevo, smje\u0161tenom na planinama sjeveroisto\u010dno od Bitole, makedonskom Obori\u0161tu (bugarsko selo u planini Srednja gora, kod Panagjuri\u0161ta, od Sofije udaljeno 88 km, gdje se 1876. g. po prvi puta u Bugarskoj odr\u017ealo Veliko narodno sobranje, na kojemu je donijeta odluka o podizanju Travanjskog ustanka \u2013 nap. prev.). Na njemu je izabran i Glavni sto\u017eer ustanka za Bitolski okrug, u koji su u\u0161li Dame Gruev, Boris Sarafov i Anastas Lozan\u010dev.<\/p>\n Za razliku od Obori\u0161ta, nijedan delegat u Smilevu osmanskim vlastima nije dojavio donijetu odluku. Ustanak je u Bitolskom revolucionarnom okrugu po\u010deo kako je to odredio Glavni sto\u017eer, na Ilinden, 20. srpnja 1903. g. (2. kolovoza prema Gregorijanskom kalendaru). U najjugozapadnijim okolijama<\/em> (nekad administrativno-teritorijalna podru\u010dja \u2013 nap. prev.) i u manjim okruzima u Makedoniji, odaziv na ustanak bio je najmasovniji \u2013 u Kosturskom, Lerinskom (danas u Gr\u010dkoj), Prespanskom, Resenskom, Ohridskom, Bitolskom, Moriovskom, Demirhisarskom, Kru\u0161evskom, Ki\u010devskom (danas u Republici Makedoniji) podru\u010dju. Seosko mu\u0161ko stanovni\u0161tvo s pu\u0161kom u ruci pristupa organiziranim \u010detama i tako stvara ustani\u010dku vojsku s vi\u0161e od 10 000 ljudi. \u017dene i djeca u nekim mjestima ostaju u svojim domovima, ali iz mnogih drugih mjesta bje\u017ee u posebno pripremljene tabore u \u0161umama. Cijela je unutra\u0161njost tjednima bila pod ingerencijom ustanika, a vlast je kontrolirala samo gradove i pojedina druga naselja.<\/p>\n Najopse\u017eniji i najdu\u017eeg trajanja bio je ustanak na krajnjem jugozapadu, u Kosturskom podru\u010dju. Ustanici, s Vasilom \u010cekalarovim na \u010delu, preuzeli su vojarne, vladali i nekoliko tjedana upravljali u dva mala vla\u0161ka grada \u2013 Klisuri i Neveskoj. Osmanske vlasti su tek krajem kolovoza okupirali ustani\u010dka ognji\u0161ta, ali su revolucionari oti\u0161li u druge nove okruge \u2013 na jugozapad u smjeru Epira i Albanije, a kasnije i na sjeveroistok, prema Kajmak\u010dalanu. Tako se se ustani\u010dka vatra odr\u017eavala sve do jeseni.<\/p>\n Sli\u010dan, masovni intenzitet, ali kra\u0107eg trajanja, dogodio se i u ostalim bitolskim okruzima. Glavni sto\u017eer djelovao je u planinama ponad Smileva. Ustanici su 21. srpnja preuzeli bugarsko-vla\u0161ki gradi\u0107 Kru\u0161evo i dr\u017eali ga oko deset dana. Kao posljedica toga, desetodnevno upravljanje gradom zabilje\u017eeno je pod romanti\u010dno-poetskim imenom \u201eKru\u0161evska republika\u201c.<\/p>\n U drugim revolucionarnim okruzima \u2013 Solunskom, Strumi\u010dkom i Skopskom, bilo je samo pojedina\u010dnih djelovanja \u010deta, do masovnog ustanka nije do\u0161lo. Ne\u0161to aktivnije bilo je u Serskom okrugu (ve\u0107inom pirinsko podru\u010dje), gdje su u\u0161le mnoge \u010dete, a poslije Krstovdena, 14. rujna, (u kat. crkvi blagdan Uzvi\u0161enja Sv. Kri\u017ea, nap. prev.) na ustanak se di\u017eu pojedina \u010ditava sela u porje\u010dju rijeke Meste. Sli\u010dno kao kod bitolskog, u jo\u0161 jednom revolucionarnom okrugu dolazi do dizanja ustanka \u2013 u Odrinskome, to\u010dnije \u2013 u njegovome sjevernome Strand\u017eanskom podru\u010dju. Poslije pripremnog kongresa u malotrnovskom mjestu Petrova njiva, krajem lipnja, buntovni plamen upaljen je 6. kolovoza, na blagdan Preobra\u017eenja. Pod kontrolom ustanika bila je cijela Strand\u017ea, a preuzeli su i crnomorske gradi\u0107e Vasiliko (danas Carevo) i Ahtopol.<\/p>\n Bez obzira na hrabrost i juna\u0161tvo, snage su neravnomjerne: protiv oko 25 000 ustanika stajalo je oko 350 000 osmanskih vojnika, koji su do jeseni ustanak ugu\u0161ili u pepelu i krvi. Vi\u0161e od 200 sela je spaljeno, a oko 25 000 du\u0161a \u2013 prognano.<\/p>\n Neovisno o upe\u010datljivom zamahu, ustanak nije postigao \u017eeljene rezultate. Istina, u ono su vrijeme Makedonija i Odrinska Trakija privukle zanimanje svjetske javnosti i politike, kao \u0161to se to danas doga\u0111a sa Sirijom, Irakom ili Afganistanom. Naposljetku, me\u0111utim, svjetska diplomacija nala\u017ee samo palijativne, povr\u0161ne reforme. Devet godina poslije Bugari su zajedno sa snagama Carevine Bugarske i VMRO-a i u savezu s drugim balkanskim dr\u017eavama krenuli u Balkanski rat, koji je doveo do djelomi\u010dnog oslobo\u0111enja bugarskih zemalja. Djelo Ilindenaca<\/em>, Preobra\u017eenaca<\/em> i Krstovdenaca<\/em> ostavilo je duboki trag i trajno sje\u0107anje me\u0111u kasnijim pokoljenjima kojima je ovaj svijetao primjer izvor nadahnu\u0107a.<\/p>\n Ilindenski ustanak nije samo povijest, on je i sada\u0161njost. Tijekom posljednjih godina, i osobito ove, opet se postavlja apsurdno pitanje o 1903. godini: \u201eTko su bili ustanici, Makedonci ili Bugari?\u201c Odgovor je \u2013 i jedni, i drugi. Ve\u0107ina pobunjenika su te, 1903. g., bili zemljopisnim podrijetlom Makedonci ili \u201eOdrinci\u201c (Tra\u010dani), a po nacionalnosti \u2013 Bugari. Biti Makedoncem zna\u010dilo je biti makedonskim Bugarom. Jedini drugi \u201eMakedonci\u201c mogli su biti samo Vlasi i Grci na jugu.<\/p>\n Mnogo ih je i raznovrsni su dokazi o bugarskoj samosvijesti Ilindenaca. Glavni sto\u017eer pisao je u Sofiju: \u201eMi Vam se obra\u0107amo u ime roba Bugarina<\/em>…\u201c Predstavni\u0161tvo TMORO-a u inozemstvu izjavljuje: \u201ekao i mi Bugari, stradavaju i Vlasi, stradavaju i Grci, stradavaju i sami turski seljaci<\/em>\u201c. Austro-ugarski konzul u Bitoli, August Kral izvje\u0161\u0107uje: \u201eon je<\/em> [ustanak] izljev nezadovoljstva jednog cijelog naroda<\/em>… Tu je ustanak gotovo sveop\u0107i… u tim oblastima \u017eivi vi\u0161e od 250 000 Bugara, od kojih najve\u0107i dio simpatizira revoluciju i podupire je javno ili tajno<\/em>\u201c. Kona\u010dno su i same osmanske vlasti na\u010distu s tim tko se pobunio protiv njih, kome se moraju obratiti zbog reda i mira: \u201epo posljednji put pozivaju se Bugari koji su sudjelovali i napustili svoja ognji\u0161ta, svoja zanimanja, da se vrate u svoje domove i u svoja sela<\/em>\u201c.<\/p>\n Posljednjih desetlje\u0107a zainteresirani krugovi iskoristili su obljetnice ustanka ne bi li stvorili vi\u0161e podjela negoli zajedni\u0161tva izme\u0111u Bugarske i Republike Makedonije. \u017dalosne posljedice za dobrobit, stabilnost i eurointegraciju u vrijeme vladavine VMRO-DPMNE-a Nikole Gruevskog dobro su poznate. Tek je uo\u010di obilje\u017eavanja Ilindena 2017. g. potpisan ugovor o prijateljstvu, dobrosusjedskim odnosima i suradnji izme\u0111u dviju dr\u017eava, koji je naglasio \u201ezajedni\u010dku povijest koja povezuje dvije dr\u017eave i njihove narode<\/em>\u201c i predvi\u0111a \u201ezajedni\u010dka obilje\u017eavanja zajedni\u010dkih doga\u0111aja i osoba<\/em>\u201c.<\/p>\n Premijeri Bojko Borisov i Zoran Zaev su 2. kolovoza 2018. g. zajedno su prisustvovali obilje\u017eavanju Ilindensko-preobra\u017eenskog ustanka na sve\u010danosti u Blagoevgradu. Predsjednik vlade Zaev ponovo je pojasnio: \u201eIlindenski ustanak je dio na\u0161e zajedni\u010dke povijesti<\/em>\u201c.<\/p>\n Poslije 115 godina od ustanka mo\u017eemo samo o\u010dekivati daljnje vra\u0107anje autenti\u010dnom duhu Ilindenaca<\/em>, Preobra\u017eenaca<\/em> i Krstovdenaca<\/em> u Bugarskoj i u Republici Makedoniji.<\/p>\n Naum Kai\u010dev,\u00a0Sofijsko sveu\u010dili\u0161te \u201eSv. Kliment Ohridski\u201c<\/em><\/p>\n (Prevela Katica Sedlar)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prije 115 godina Bugari u Makedoniji i Trakiji podigli su ustanak za svoje nacionalno oslobo\u0111enje. Za\u0161to se on dogodio, za\u0161to taj ustanak i danas budi na\u0161e osje\u0107aje, za\u0161to se o njemu i danas puno govori, kako u Bugarskoj tako i u dana\u0161njoj Republici Makedoniji? Prije svega, treba podsjetiti da je poslije rusko-turskog rata i odlukama … Nastavi115 GODINA OD ILINDENSKO-PREOBRA\u017dENSKOG USTANKA<\/span>![\"Ilinden](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/Ilinden-2-474x345.jpg\")
<\/p>\n