![\"Ivan](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/Ivan-pl.-Zajc-1907.-g-310x474.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
U Hrvatskoj te\u0161ko da postoji netko a da nije \u010duo za stvarala\u0161tvo Ivana Zajca. Ali, malo njih znade o njegovoj velikoj naklonjenosti bugarskome narodu, njegovim pjesmama i vojnim kora\u010dnicama, \u0161to su se zauvijek sa\u010duvale u bugarskoj glazbenoj riznici. Osim uskomu krugu muzikologa \u2013 u Bugarskoj i u Hrvatskoj, Zaj\u010dev utjecaj na formiranje bugarske skladateljske \u0161kole, va\u017enost njegovih kompozicija, koje su zauzimale sredi\u0161nje mjesto u repertoarima bugarskih zborova, ostali su nepoznati. Djela Ivana Zajca prona\u0111ena su po cijeloj zemlji \u2013 kako u ve\u0107im glazbenim sredi\u0161tima, Plovdivu, Lomu, Varni, \u0160umenu, Kjustendilu, Sofiji, tako i u malim gradovima. Melodije pjesama na stihove poznatih autora bugarskog nacionalnog preporoda postale su toliko poznate i bliske narodu da su smatrane radovima posve bugarskog podrijetla.<\/p>\n
![\"Ivan](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/Ivan-pl.-Zajc-U-boj-387x474.jpg\")
<\/p>\n
Velika popularnost hrvatskog skladatelja poslije oslobo\u0111enja Bugarske od turskoga ropstva (1878.g.), rezultat je i djelovanja visoko profesionalnih glazbenika, kao \u0161to su Georgi Bajdanov, pedagog i zborski dirigent, Angel Bukure\u0161tlijev, skladatelj, zborski i orkestralni dirigent, Karel Mahan, \u010de\u0161ki skladatelj, glazbeni teoreti\u010dar, folklorist koji je od 1891. g. u\u010ditelj u Bugarskoj, i drugih.<\/p>\n
Odu\u0161evljeni \u0161iritelji skladbi Ivana Zajca bili su i mladi bugarski glazbenici, koji su svoje obrazovanje zavr\u0161ili u Zagrebu. U razdoblju od 1870. \u2013 1908. g., hrvatski skladatelj je i predava\u010d, i ravnatelj Konzervatorija. Me\u0111u njegovim zagreba\u010dkim diplomantima su Aleksandar Krstev, Stefan Vapord\u017eijev (1899.-1901. g.), iz 1901. g. \u2013 Georgi Goranov (zbog bolesti nije zabr\u0161io svoje obrazovanje) i Milan Mitov, iz 1906. g. \u2013 Manol Ivanov, Petar Kazand\u017eijev i Nikola Atanasov, autor prve bugarske simfonije. Evo \u0161to je o svom profesoru rekao Aleksandar Krstev: \u201eZajc je volio na\u0161e ljude i \u017eivo se zanimao za njih, za na\u0161e pisce i za na\u0161e narodne pjesme\u201c.<\/p>\n
Po\u010detkom XX. st. u raznim su zbirkama pjesama objavljene vojne kora\u010dnice Ivana Zajca. Najvi\u0161e njih \u2013 devet, sabrano je i objavljeno u dvotomnom zborniku \u201eTragovima jedne besmrtne pjesme\u201c, kojeg je 1988. g. izdao dr. Nikolaj Rusev u Parizu. Dr. Rusev je tijekom svojeg dugogodi\u0161njeg istra\u017eiva\u010dkog rada na podru\u010dju vojne glazbe ne samo prikupio tekstove i note svih ratnih kora\u010dnica bugarske vojske \u2013 nego je napisao i bilje\u0161ke o povijesti njihovog nastanka, kao i kratke biografske podatke o autorima glazbe.<\/p>\n
![\"Ivan](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/Ivan-pl.-Zajc-Naprijed-ti-Bugarine-369x474.jpg\")
<\/p>\n
Kako bi objasnio vezu izme\u0111u Zajca i Bugarske, dr. Nikolaj Rusev potra\u017eio je pomo\u0107 hrvatskih glazbenih institucija, prije svega poznatog muzikologa dr. Huberta Pettana \u2013 temeljiti istra\u017eiva\u010d i poznavatelj Zaj\u010deva opusa. Tijekom prou\u010davanja osobnog arhiva \u010duvenog skladatelja, dr. Rusev i dr. Pettan otkrili su originalnu partituru kora\u010dnice \u201eNaprijed, ti, Bugarine!\u201c, koji je nastao 23. lipnja 1881. g., kao opus 502. Na partituri je Zajc napisao: \u201eNaprijed\u201c. Bugarska davorija (domoljubna vojni\u010dka pjesma \u2013 op. a.) za mu\u0161ki zbor. Posve\u0107ena je bugarskome narodu, od skladatelja\u201c. Autor teksta (ili prijevoda s hrvatskog) nije zabilje\u017een, ali je veoma vjerojatno da ga je napisao Petar Ivanov \u2013 prosvjetni radnik, publicist, pjesnik i prevoditelj, ro\u0111en 1847. g. u Staroj Zagori. On se u Beogradu 1870. g. obrazovao u sjemeni\u0161tu, gdje je dobio i dobru glazbenu izobrazbu. Poslije toga vra\u0107a se u Staru Zagoru, tu radi kao u\u010ditelj, sudjeluje u radu \u010ditaonice, organizira crkveni zbor, rukovodi mjesnom Glazbenom dru\u017einom i postavlja prva kazali\u0161na uprizorenja u gradu.<\/p>\n
Kora\u010dnica \u201eNaprijed, ti, Bugarine!\u201c strojno je umno\u017eena po prvi puta 1892. g., u Vojnoj \u0161koli u Sofiji. Plovdivsko pjeva\u010dko dru\u0161tvo, osnovano 1896. g., ovu kora\u010dnicu prihva\u0107a za svoju himnu. U svojoj \u201eNotnoj vojni\u010dkoj pjesmarici\u201c, sad ve\u0107 \u0161irom poznatoj, objavio ju je poru\u010dnik Harizanov 1899. g. Poznati skladatelj, zborski i orkestralni dirigent Angel Bukure\u0161tlijev \u201eNaprijed, ti, Bugarine!\u201c uklju\u010duje u Knji\u017eicu 1 (sije\u010dnja 1902. g.) \u201eGlazbenog zbornika\u201c, \u010diji je bio i urednik. \u010cetvrto objavljivanje ove kora\u010dnice bilo je u ve\u0107 spomenutom zborniku dr Ruseva \u2013 \u201eTragovima jedne besmrtne pjesme\u201c.<\/p>\n
Sofijsko glazbeno dru\u0161tvo, osnovano 1893. g. (drugi izvori spominju ga kao Prvo glazbeno dru\u0161tvo u Sofiji), objavilo je 1894. g. natje\u010daj za bugarsku pjesmu. Organizatori su ovom svojom inicijativom tra\u017eili rje\u0161enje problema s \u201erepertoarom bugarskih zborova, u kojima tijekom ovih godina prevladavaju strana glazbena ostvarenja\u201c. Na natje\u010daj je pristiglo 13 skladbi, a prvu nagradu je dobila pjesma Ivana Zajca \u201eMajka\u201c (\u201eMajko kleta\u201c) \u2013 pjesma za glas i klavir, na tekst Ivana Vazova. Sofijsko glazbeno dru\u0161tvo je hrvatskog skladatelja izabralo za svog po\u010dasnog \u010dlana, no nije poznato je li s njime uspostavljen i izravni kontakt.<\/p>\n
Ivan Zajc pomno zapisuje u dnevnik svoj stvarala\u010dki rad, naslove svih svojih djela. U njemu se nalazi i pjesma \u201eRopstvo\u201c (za mu\u0161ki zbor), na tekst Ljubena Karavelova, objavljena 1899. g. u \u201eNotnoj vojni\u010dkoj pjesmarici\u201c. U skladateljevu arhivu nije prona\u0111ena izvorna partitura, ali su u dnevniku otkrivena jo\u0161 dva rada na Karavelov tekst: 26. o\u017eujka 1894. g. \u2013 \u201eUspavanka\u201c, poznata kao \u201eSpavaj, djete\u0161ce moje\u201c, pjesma za solo i klavir, i 4. travnja 1894. g. \u2013 \u201eZora\u201c. Zajc je poznavao stvarala\u0161tvo i ostalih bugarskih pjesnika, a stihove nekolicine njih pretvorio je u vje\u010dne bugarske pjesme. Osim za ve\u0107 spomenutu pjesmu \u201eMajka\u201c, na tekst Ivana Vazova, skladatelj je napisao i glazbu za baladu \u201eHad\u017ei Dimitar\u201c, Hriste Boteva, pa je tako ro\u0111ena kora\u010dnica \u201e\u017div je on\u201c, koju je dr. Nikolaj Rusev prepisao iz repertoarske bilje\u017enice (1921.\/1922. g.) bugarskog zbora \u201eOrfej\u201c. Skladbu je najvjerojatnije u repertoar ovoga zbora uvrstio njegov tada\u0161nji dirigent Petar \u0160agunov, student Vojne \u0161kole u Sofiji.<\/p>\n
Kora\u010dnice \u201eRatna pjesma\u201c (\u201eMala glazbena knji\u017enica, knj. 3, 1941. ili 1942. g. (?), urednik Petar Bojad\u017eijev \u2013 skladatelj i glazbeni pedagog), \u201eBotev-Levski\u201c, poznata jo\u0161 i kao \u201eAh, slobodo, kako si draga\u201c (\u010das. \u201eGlazbeni zbornik\u201c, knj, 4, travanj 1902. g., urednik Angel Bukure\u0161tlijev), \u201eUstani, ne spavaj vi\u0161e!\u201c (rukopis partiture iz 1908. g., vlasni\u0161tvo Vojne \u0161kole u Sofiji), i \u201eJunaci\u201c (zbirka \u201eVojni\u010dke pjesme\u201c, nakladnik Vojna \u0161kola, 1931. g.) nisu prona\u0111eni ni u Zaj\u010devu osobnom dnevniku, ni u njegovu autorskom arhivu. Prema dr. Hubertu Pettanu, najvjerojatnije je rije\u010d o ulomcima ve\u0107ih kompozicija, prilago\u0111enih za kora\u010dnice, a na bugarske tekstove, napisane u ono vrijeme.<\/p>\n
U Bugarskoj se godinama veoma \u010desto izvodilo kora\u010dnicu \u201eNaprijed, u boj\u201c. Objavljena je 1902. g. u Bukure\u0161tlijevom \u201eGlazbenom zborniku s vojnim kora\u010dnicama\u201c, a gotovo je doslovan prijevod 1866. g. u Be\u010du napisane skladbe \u201eU boj!\u201c (tekst hrvatskog studenta Franje Markovi\u0107a). Zajc ju je kasnije uvrstio u operu \u201eNikola \u0160ubi\u0107 Zrinski\u201c (1874. g.), prema libretu Huge Badali\u0107a. Domoljubljem ispunjeno djelo, posve\u0107eno legendarnoj borbi kod ugarskog grada Sigeta (1566. g.), a osobito arija \u201eNaprijed, u boj\u201c, dizala je duh hrvatskoga naroda u vrijeme njegovih borbi za nacionalno oslobo\u0111enje. Pokazalo se da je nadahnjivala i bugarski narod…<\/p>\n
Zajcu pripada i velika zasluga za razvoj zborske pejsme u Bugarskoj. Nije bilo zbora koji u svom repertoaru nije nima barem jednu njegovu skladbu. Izvo\u0111eni su i ulomci iz njegovih opera \u201ePan Tvardovski\u201c, \u201eNikola \u0160ubi\u0107 Zrinski\u201c, kao i iz operete \u201eMomci, na brod!\u201c.<\/p>\n
Prvih godina nakon oslobo\u0111enja, veliku popularnost u\u017eiva hrvatska domoljubna pjesma, danas hrvatska himna \u201eLijepa na\u0161a domovino\u201c. U razdoblju od 1905. \u2013 1912. g. pjevali su je kadeti Vojne \u0161kole u Sofiji. Zapisao ju je pukovnik Gerasim Popov (32. generacija \u0160kole) kao kora\u010dnicu pod imenom \u201eDraga na\u0161a o\u010devino\u201c, koju je za zbor pripremio Ivan Zajc. Rije\u010di je ponovo preveo i prilagodio u\u010ditelj iz Stare Zagore, Petar Ivanov. Prema dr. Hubertu Pettanu, malo prera\u0111enu glazbu hrvatske himne nije aran\u017eirao Zajc, ali je u povijesti bugarske glazbe ostala vezana uz njegovo ime. Ova \u010dinjenica dokazuje golemu popularnost hrvatskog skladatelja u Bugarskoj i blisku duhovnu povezanost izme\u0111u hrvatskog i bugarskog naroda.<\/p>\n
Za 75. obljetnicu Ivana Zajca, 1907. g., u br. 4 \u201eGlazbenog vjesnika\u201c objavljen je jedan va\u017ean \u010dlanak dopisnika ovog vjesnika iz Zagreba. Napisan s istinskim divljenjem i pun rije\u010di zahvalnosti, tekst je neosporan dokaz neraskidive povezanosti \u201ehrvatskog Verdija\u201c s mladim bugarskim glazbenim djelatnicima i velike popularnosti neumornog maestra u Bugarskoj, a zavr\u0161ava sljed\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n
\u201eSvojim \u017eivahnim i melodi\u010dnim zvucima, Zajc je uresio mnoge bugarske pjesme. U njih je unio svoju istan\u010danost, svoj karakter i du\u0161u, tako bliske bugarskom karakteru i du\u0161i. I bija\u0161e nemalo drag i voljen od hrvatske bra\u0107e \u2013 Bugara\u201c.<\/p>\n
Za razliku od vremena kad su pisani ovi retci, poslije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, krajem 1918. g., duhovna povezanost i bratstvo izme\u0111u Hrvata i Bugara je sustavno uni\u0161tavano. A u SFRJ \u2013 od 1945. do 1990. g., to se doga\u0111alo osobito temeljito.<\/p>\n
*\u00a0\u00a0\u00a0 *\u00a0\u00a0\u00a0 *<\/strong><\/p>\n Najpoznatiji i produktivniji hrvatski skladatelj Ivan Zajc s razlogom se mo\u017ee nazvati utemeljiteljem hrvatske glazbene kulture od sredine 19. do po\u010detka 20. stolje\u0107a. Ro\u0111en je 3. kolovoza 1832. g. u Rijeci. Od ranog djetinjstva svira violinu i klavir, kao dvanaestogodi\u0111njak sklada svoje prvo glazbeno djelo. Nakon zavr\u0161ene gimnazije, godine 1850. poha\u0111a \u010duveni Konzervatorij u Milanu, u klasi profesora Laura Rossija. Ve\u0107 kao student bio je nagra\u0111ivan za svoje skladbe, me\u0111u kojima je opera \u201eLa Tirolese\u201c (Tirolkinja), za koju je dobio prvu nagradu i izvedena je na sceni Konzervatorija 4. svibnja 1855. g. Iste godine Ivan Zajc zavr\u0161ava svoje obrazovanje, biva pozvan da ostane u Milanu ako drugi dirigent milanske La Scale. Ali se zbog smrti roditelja vra\u0107a u Rijeku i postaje dirigent gradskoga orkestra.<\/p>\n Poslije te\u0161kog oboljenja, 1862. g. Zajc odlazi u Be\u010d, gdje radi do 1870. g. U tom razdoblju sna\u017eno dolazi do izra\u017eaja njegov iznimni glazbeni talent. Pi\u0161e opere, operete i skladne na hrvatske tekstove.<\/p>\n Godine 1870. postaje direktorom i glavnim dirigentom Zagreba\u010dke opere (do 1889. g.) i direktorom Hrvatskog glazbenog zavoda (do 1908. g.). Za prvog dirigenta i ravnatelja Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu izabran je 1895. g.<\/p>\n Ivan Zajc je autor oko 1200 glazbenih djela, me\u0111u kojima 20 opera, 30 opereta, glazbe za razne izvedbe, oratorija, misa, vokalnih skladbi \u2013 60 kantata i vi\u0161e od 450 pjesama, uklju\u010duju\u0107i zborske i crkvene.<\/p>\n (Prevela Katica Sedlar)<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U Hrvatskoj te\u0161ko da postoji netko a da nije \u010duo za stvarala\u0161tvo Ivana Zajca. Ali, malo njih znade o njegovoj velikoj naklonjenosti bugarskome narodu, njegovim pjesmama i vojnim kora\u010dnicama, \u0161to su se zauvijek sa\u010duvale u bugarskoj glazbenoj riznici. Osim uskomu krugu muzikologa \u2013 u Bugarskoj i u Hrvatskoj, Zaj\u010dev utjecaj na formiranje bugarske skladateljske … NastaviIVAN ZAJC \u2013 SKLADATELJ KOJEG SU BUGARI OBO\u017dAVALI<\/span>