![\"Sanstefanska_Bulgaria\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/Sanstefanska_Bulgaria-474x331.png\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Tre\u0107i o\u017eujka je najve\u0107i nacionalni praznik Republike Bugarske \u2013 Dan oslobo\u0111enja na\u0161e domovine od osmanske vladavine. Datum ozna\u010dava po\u010detak Tre\u0107e bugarske dr\u017eave 1878.g., nastale poslije Sanstefanskog mirovnog sporazuma po zavr\u0161etku rusko-turskoga rata 1877. -1878. g.<\/p>\n
Sanstefanski mir potpisan je 3. o\u017eujka 1878. g., u gradi\u0107u San Stefano, danas Ye\u015filk\u00f6y, pokraj Istanbula, izme\u0111u Rusije i njezinih saveznica Rumunjske, Srbije i Crne Gore s jedne strane i Osmanskoga Carstva s druge. S ruske strane jedan od potpisnika bio je i grof Nikolaj Pavl\u043evi\u010d Ignatijev, ruski general, politi\u010dar i diplomat i jedan od tvoraca Sanstefanskog mira.<\/p>\n
Ovaj dan predstavlja prve korake u potvr\u0111ivanju Bugarske kao suverene dr\u017eave. Od tada ona ima pravo da ju priznaju i druge dr\u017eave, ne samo potpisnice Sporazuma, kao i pravo na me\u0111unarodne trgova\u010dke odnose, sklapanje financijskih i upravno-pravnih ugovora, uz pristanak i odobrenje Turske, te pravo na vlastitu vojsku i policiju.<\/p>\n
Tre\u0107i o\u017eujka se po prvi puta obilje\u017eio 1880. g., dvije godine poslije Oslobo\u0111enja, kao Dan stupanja na prijestolje cara Aleksandra II.<\/p>\n
Od 1888. g. praznik se po\u010dinje slaviti kao Dan oslobo\u0111enja Bugarske od osmanske vladavine. Godine 1978. obilje\u017een je povodom 110-te obljetnice od Oslobo\u0111enja. Deset godina kasnije, 1988. g., postao je slu\u017ebeni praznik, a 1990. g., kad u Bugarskoj dolazi do politi\u010dkih promjena, odlukom Narodnog sobranja, datum je progla\u0161en nacionalnim dr\u017eavnim praznikom.<\/p>\n
Na taj dan izvjese se nacionalne zastave i pola\u017eu vijenci na spomenik Neznanom junaku u Sofiji, u spomen na poginule Bugare u borbi za oslobo\u0111enje Domovine. Uve\u010der se na trgu ispred Narodnog sobranja, kod spomenika Caru Osloboditelju, Aleksandru II., postrojava sve\u010dana postrojba. Gra\u0111ani pola\u017eu vijence i cvije\u0107e na spomenik poginulim ruskim, finskim, rumunjskim i ukrajinskim \u010dasnicima i vojnicima.<\/p>\n
Jedan od glavnih razloga rusko-turskoga rata bilo je \u017eestoko gu\u0161enje Travanjskog ustanka iz 1876. g., \u0161to je sna\u017eno odjeknulo u Europi. Brojne poznate europske javne osobe i dr\u017eavnici, me\u0111u kojima se isti\u010du imena Williama Gladstonea, Victora Hugoa, podigle su svoj glas potpore potla\u010denim Bugarima.<\/p>\n
Bugarski je narod na mnogo na\u010dina\u00a0dao svoj veliki doprinos kona\u010dnoj pobjedi. Primjerice, bugarska dobrovolja\u010dka postrojba, osnovana pod ruskim zapovjedni\u0161tvom, sudjelovala je u najva\u017enijoj i sudbonosnoj bitki, herojskoj obrani planinskog prijevoja \u0160ipka (nazvanog jo\u0161 i bugarskim Termopilima) na Staroj planini, u kolovozu 1877. g.\u00a0 Napad Sulejman pa\u0161e na ovaj prijevoj bio je od klju\u010dne va\u017enosti u osmanskom protunapadu s ciljem odbacivanja ruske vojske do iza Dunava i pobjede u ratu. No, u toj su bitki Rusi i Bugari do\u0161li do povijesne pobjede.<\/p>\n
![\"4392_shipka_memorial_in_winter\"](\"https:\/\/www.bugari-u-hrvatskoj.com\/hr\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/4392_shipka_memorial_in_winter-267x474.jpg\")
<\/p>\n
Sanstefanska Bugarska, s malim iznimkama, veli\u010dinom je jednaka bugarskoj egzarhiji iz 1870. g.\u00a0 U njezinim granicama su sjeverna Bugarska (bez sjeverne Dobrud\u017ee, koju je dobila Rumunjska), cijela Trakija (bez podru\u010dja Gjumjur\u017eine i Odrina) i Makedonija (bez Soluna i poluotoka Halkidiki). Poslije dobivanja nacionalne neovisnosti, osnovane su jo\u0161 dvije eparhije: Nevrokopska i Starozagorska.<\/p>\n
Mirovni sporazum bio je preliminarni, odnosno, morale su ga odobriti ostale Velike sile. Prema njemu, oslobo\u0111ena Bugarska je autonomna, vazalna kne\u017eevina, obveznica pla\u0107anja poreza, sa svojom vladom i vojskom. Povr\u0161inom je ve\u0107a od 170 000 km\u00b2. Sporazum su revidirale Velike sile.<\/p>\n
Berlinski kongres, koji je po\u010deo 13. lipnja 1878. g., a u kojem su sudjelovale Rusija, Engleska, Austro-Ugarska, Francuska, Njema\u010dka i Turska, odlu\u010dio je podijeliti Bugarsku.<\/p>\n
Sanstefanska Bugarska podijeljena je na pet podru\u010dja: na sjevernu Bugarsku i Sofijski sand\u017eak, koji \u010dine vazalnu Kne\u017eevinu Bugarsku (turskom sultanu pla\u0107a jednogodi\u0161nji danak, ima svoju policiju i na \u010delu joj je knez kojeg bira narod, ali uz suglasnost Velikih sila i sultana). Podru\u010dja izme\u0111u Stare planine i Rodopa postaju odvojena autonomna oblast, pod imenom Isto\u010dna Rumelija, kojom upravlja general-gubernator, a kojeg imenuje Porta. Makedonija i Odrinska oblast ostaju dio Osmanskog Crastva i pod izravnom su vla\u0161\u0107u sultana. Gradovi Pirot i Vrana dodijeljuju se Srbiji, a Rumunjska dobiva Sjevernu Dobrud\u017eu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tre\u0107i o\u017eujka je najve\u0107i nacionalni praznik Republike Bugarske \u2013 Dan oslobo\u0111enja na\u0161e domovine od osmanske vladavine. Datum ozna\u010dava po\u010detak Tre\u0107e bugarske dr\u017eave 1878.g., nastale poslije Sanstefanskog mirovnog sporazuma po zavr\u0161etku rusko-turskoga rata 1877. -1878. g. Sanstefanski mir potpisan je 3. o\u017eujka 1878. g., u gradi\u0107u San Stefano, danas Ye\u015filk\u00f6y, pokraj Istanbula, izme\u0111u Rusije i … NastaviTRE\u0106I O\u017dUJKA \u2013 BUGARSKI NACIONALNI PRAZNIK<\/span>