kliment

1100 GODINA OD UZNESENJA SV. KLIMENTA OHRIDSKOG – UČENIKA I UČITELJA

Doc. prof. dr. sc. Vasja Velinova
Ravnateljica Centra za slavensko-bizantska istraživanja
„Prof. Ivan Dujčev“

 Dana 27. srpnja 916. g. završilo je ovozemaljsko putovanje jedne od najvažnijih osoba kulturne i književne povijesti Bugarske, ali i čitavog slavenskog svijeta – biskupa Klimenta. Završio je život velikog učitelja bugarske književnosti i bugarskog književnog jezika, utemeljitelja prve književne škole u srednjovjekovnoj Bugarskoj, prvog biskupa pokrštene srednjovjekovne bugarske države.

Sv. Kliment Ohridski podrijetlom je Bugarin, kako priopćuje njegov biograf, grčki biskup Dimitar Homatian. Od rane mladosti se pridružuje obrazovnom krugu istomišljenika i učenika oko slavenskih prosvjetitelja svetih Ćirila i Metoda. Sudjeluje u misiji u Moravskoj i zajedno sa svojim učiteljima odlazi u Rim, gdje je svjedokom posvećenja prvih liturgijskih knjiga, a vjerojatno dobiva i naslov prezbitera. O tome nam govori jedan drugi izvor – najstariji slavenski životopis sv. Nauma Ohridskog, Klimentova suradnika na Ohridskoj književnoj školi.

Poslije Ćirilove smrti 869. g., Kliment se, zajedno s
Metodom, kojeg papa postavlja za moravskog nadbiskupa,
i skupinom slavenskih prezbitera i đakona,
vraća u Moravsku i nastavlja promicati slavensko bogoslužje u tamošnjim zemljama. Metodovo nadbiskupsko služenje osobito je dramatično jer ga neprestano progoni njemačko svećenstvo, koje Moravsku i Panoniju smatraju svojom iskonskom dijecezom. Stoga, kad je moravskog kneza Rastislava, pobornika slavenskog jezika i bogoslužja, smijenio Svatopluk, koji je pod snažnim utjecajem Vichinga, bavarskog biskupa u Nitri, za slavenske svećenike nastupaju teška vremena. Počinju progoni, crkveni procesi koji poslije Metodove smrti 885. g. dosežu svoj vrhunac, jer su učenici slavenskog apostola zauvijek prognani iz zemlje.

Jednoj manjoj skupini svećenika i pisaca, na čelu s Klimentom, jedino utočište ostaje Bugarska. „Čeznuli su za Bugarskom, za Bugarskom su žudjeli, jer su znali da će tamo pronaći mir“, piše grčki biskup Teofilakt, autor Opsežnog žitija sv. Klimenta. Krajem 885. ili početkom 886. g. skupina dolazi u Plisku, tada prijestolnicu Prvog bugarskog carstva. Knez Boris svećenike i jezikoslovce dočekuje počastima. Ubrzo poslije pokrštavanja svog naroda 864. g., on postaje svjestan da se crkvena neovisnost koju mu je obećao Bizant ne može postići bez propovijedanja kršćanstva na bugarskom jeziku. Zato knez Boris šalje Klimenta za učitelja u nedavno pripojene jugozapadne bugarske pokrajine (danas dijelove Makedonije i Albanije), sa zadaćom da obuči buduće bugarske književnike.

Tijekom svog sedmogodišnjeg boravka u novim bugarskim pokrajinama, Kliment, učenik slavenskih apostola, postaje učitelj i priprema jednu cijelu generaciju svećenika potrebnih bugarskoj crkvi. A kad bugarski jezik postaje i službeno jezik bogoslužja u vrijeme cara Simeona (poslije 893. g.), Kliment postaje „prvi biskup bugarskog jezika“, kako je također rekao hagiograf Teofilakt .

Biskup Kliment za svoje prebivalište odabire grad Ohrid, gdje podiže samostan „Sv. Pantelejmon“. Tu stvara hvalevrijedne i poučne tekstove – sjajne primjere crkvene retorike, piše desetke bogoslužnih riječi za svece s kalendara kršćanske crkve, prevodi bogoslužne knjige. Svojim stvaralaštvom Kliment polaže temelje bugarskom književnom jeziku i stoljećima nadalje bit će uzor generacijama slavenskih autora u književnim središtima Rusije i Srbije u srednjem vijeku. U XVII. st. njegovi radovi ulaze kao svojevrsno klasično starobugarsko književno nasljeđe u sastav Damaskinja – zbornika napisanih na novobugarskom jeziku.

Bez pretjerivanja se može reći da u X. st. sv. Kliment Ohridski bugarski jezik uzdiže u liturgijski jezik i čini ga svetim.

Bugarska crkva je Klimenta Ohridskog kanonizirala odmah po njegovoj smrti 916. g. Dokaz tomu je Assemanovo evanđelje, glagoljski rukopis iz druge polovice X. st., koji se čuva u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici (vat.slav.3). U njegovom kalendaru Kliment Ohridski se spominje kao svetac. Očuvalo se i njegovo bogoslužje, što je djelo njegovih učenika. Crkveni spomen na njega nije prekinut stoljećima, njegov lik susrećemo i odvojeno i u raznim kompozicijama s likovima drugih svetaca.

Sv. Kliment Ohridski popularnost duguje svojem književnom stvaralaštvu. Njegova oratorska djela posvećena su općim kršćanskim i bugarskim svecima i blagdanima, a napisana su jasnim i razumljivim poetskim jezikom. Napisao je riječi pohvale o sv. Dimitru Solunskom, sv. Klimentu Rimskom, svetim arkanđelima Mihaelu i Gabrijelu, sv. Četrdeset mučenika i drugima. Sv. Kliment Ohridski proslavio je djela svojih učitelja – Svete braće Ćirila i Metoda – pišući Riječ u slavu Ćirila i vjerojatno i Riječ u slavu svetih Ćirila i Metoda. Riječi pohvale napisane su emotivno, u školovanom retoričkom stilu, u kojem ima obilja usporedbi sa zlatom, svjetlošću i izvorom svjetlosti. Visoka ocjena suvremenika očituje se i u tome što se  djela sv. Klimenta Ohridskog često pripisuju sv. Ivanu Zlatoustom, jednom od najvećih crkvenih otaca četvrtog stoljeća.

Poučne riječi sv. Klimenta Ohridskog su kratke, prije svega povezane s moralnom teologijom. On je i autor tzv. Priručnika za blagdane – općenitih riječi o mučeniku, apostolu ili crkvenom blagdanu koje je moguće koristiti u crkvenim propovijedima tijekom cijele godine.

Slavenima su njegovi poučni tekstovi postali primjeri crkvene blagorječitosti. Najveći dio njegovog književnog nasljeđa sačuvan je u ruskim prijepisima, jer su njegova djela u Rusiju došla s tzv. Prvim južnoslavenskim uplivom i postala su nezaobilazni u didaktičkim dijelovima ruskih Prologa.

Najvažnija otkrića u tekstualnom i arheografskom području, a koja su razotkrila lik talentiranog himnografa biskupa Klimenta – autora bogoslužja za glavne crkvene blagdane u godini, datiraju od posljednjih desetljeća XX. st. Cijela jedna generacija paleoslavista svoju je snagu usmjerila identificiranju bogoslužja koja je napisao sv. Kliment, a koja u najvećem dijelu sadržavaju njegovo ime u akrostihu. Danas je poznato više od 20 njegovih bogoslužnih riječi u pohvalu sv. Metodu, sv. Klimentu Rimskom, Uznesenju Bogorodice, sv. Apolinariju Ravenskom i dr. Sve njih odlikuje Klimentov uobičajen stil uporabe pojmova koji su povezani sa svjetlošću i izvorima svjetlosti i korištenje usporednica s objektima svjetla i metaforama povezanima sa zlatom i svjetlošću.

Sv. Kliment smatran je osnivačem literaturne i književne škole. U njoj je radio zajedno s bratom po sudbini Naumom, koji se nastanjuje u manastiru „Sv. Arkanđeo Mihael“, na Ohridskom jezeru. Obojica rukovode prijepisima rukopisa liturgijskih sadržaja, pripremaju svećenike za bogosluženje i pišu vlastita djela. Naum Ohridski napisao je Kanon za sv. apostola Andriju. Umro je 910. g. i također je kanoniziran.

Kliment je svoj ovozemaljski put završio u poznim godinama, 27. srpnja 916. g., u Ohridu. Sahranjen je u manastiru „Sv. Pantelejmon“, na brežuljku Plaošnik (Imaret), gdje si je prije smrti pripremio grobno mjesto, kako priopćuje hagiograf Teofilakt. Prilikom arheoloških iskopavanja 50-tih godina XX. st., grob je otvoren u ruševinama manastira „Sv. Pantelejmon“, koji je bio pretvoren u džamiju.

Ni u poslijebizantskom razdoblju u bugarskim zemljama nije prekinuto odavanje počasti sv. Klimentu Ohridskom. Nastavlja se s prijepisima njegovih djela, a također i s prikazivanjem njegova lika na zidnim kompozicijama, kakva je freska u staroj crkvi u Dobarskom i vjerojatno u crkvi u Kremikovskom manastiru pokraj Sofije.

Slavljenje sveca osobito je bilo snažno u razdoblju bugarskog Preporoda. Njegovo se ime spominje već u Povijesti Slavjanobalgarskoj, prvoj povijesti Bugarske, koju je 1762. g. napisao Paisij Hilendarski. U njoj se ime Klimenta Ohridskog povezuje sa slavenskim prvoučiteljima, sv. Ćirilom i Metodom. Stoga se u vrijeme bugarskog Preporoda aktualizirao kult sv. Sedmočislenika (Sedam svetih apostola – Ćiril, Metod, Kliment, Naum, Sava, Gorazd, Angelarije, nap.prev.). Povijest Crkve u Bugara od srednjega vijeka, kad je postojala samostalna bugarska crkva, postala je osnovni instrument nacionalno-oslobodilačke ideologije, i osobito – borbe za crkvenu neovisnost. Sveti Sedmočislenici ilustriraju ideju o starosti Bugarske pravoslavne crkve i njenom povezanošću s utemeljiteljima slavenske pismenosti.

sveuciliste-kliment-ohdridksi-u-sofiji

Kao znak priznanja djelima i ličnosti sv. Klimenta Ohridskog, najstarije visoko učilište u Bugarskoj, Sofijsko sveučilište, osnovano 1888.g., nosi njegovo ime. Na taj način Sveučilište nastavlja ne samo simbolički, nego i veoma stvarno rad sv. Klimenta Ohridskog, kao i njegovih suradnika i njegovih velikih učitelja, svetih Ćirila i Metoda.

Prevela Katica Sedlar