zastava

20 GODINA NACIONALNE ZAJEDNICE BUGARA U HRVATSKOJ

 

RAZGOVOR S g. RAŠKOM IVANOVIM, PREDSJEDNIKOM NACIONALNE ZAJEDNICE BUGARA U REPUBLICI HRVATSKOJ

– Gospodine Ivanov, ove se godine navršava 20 godina od osnivanja Nacionalne zajednice Bugara u Hrvatskoj. Vi ste pokretač i osnivač zajednice. Molim Vas, recite našim čitateljima kako je došlo do osnivanja Zajednice registrirana i kakve ste si tada ciljeve postavili?

– Da, doista, prošlo je 20 godina otkako smo osnovali Nacionalnu zajednicu Bugara u Hrvatskoj. Kao što znadete, nakon što je Hrvatska postala neovisnom državom, mnoge su se stvari u njoj promijenile. Kao suverena država, Republika Hrvatska usvojila je novi Ustav, u čijoj je preambuli upisano osamnaest nacionalnih manjina koje žive na njezinoj teritoriji. To je pridonijelo osnivanju društava prijateljstva između Hrvatske i država međunarodne zajednice. Tako je 1992. g. bilo osnovano i Hrvatsko-bugarsko društvo, s ciljem da se obnove i prodube veze između hrvatskog i bugarskog naroda. Dobri rezultati koje je Društvo postiglo doveli su me do ideje da je krajnje vrijeme da se Bugari u Hrvatskoj, iako malobrojni (u usporedbi s njihovim brojem po završetku Drugoga svjetskoga rata), organiziraju i da se registrira Bugarska zajednica. Kao inicijator nastojao sam u tu svrhu okupiti što više Bugara. U ostvarenju ove moje ideje puno mi je pomogao g. Velizar Enčev, tada bugarski veleposlanik u Zagrebu, kao i drugi djelatnici Veleposlanstva. Osnivačka skupština, na kojoj je donesena odluka o formiranju Bugarske zajednice u Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu, održala se 3. veljače 1998. g. Datum nije slučajno odabran – toga dana Bugari slave Trifuna Zarezanog, odnosno, Dan vinogradara i vrtlara, a najveći dio Bugara u Hrvatskoj upravo su potomci bugarskih vrtlara.

Jedan od osnovnih ciljeva, postavljenih prilikom osnivanja Zajednice, bio je da se bugarski vrtlari osjećaju ravnopravnima u odnosu na Hrvate s kojima žive – imajući na umu da su u vrijeme Jugoslavije bili progonjeni i ponižavani – drugim riječima, radilo se sve moguće da se osjećaju drugorazrednima. Drugi važan cilj bio je da i oni sami upoznaju bugarsku kulturu, jezik i običaje, jer je većina njih rođena u Hrvatskoj i njihovo poznavanje bugarskog jezika i kulture bilo je oskudno. Vjerujem da je proteklih godina učinjen veliki napredak u tom smislu.

– Vi ste predsjednik Nacionalne zajednice od njezina osnivanja 1998. g. Bugari u Hrvatskoj Vas na ovo mjesto biraju već 20 godina, što pokazuje da iznimno cijene Vaš trud, ujedno to je i izraz njihova povjerenja. Po Vama, kad je najteže steći povjerenje ljudi?

-Najteže ga je steći kad krećeš od nule. Nikad nisam davao gola obećanja i vjerujem da su se u ovih dvadeset godina, otkako sam na čelu Zajednice, ljudi uvjerili da su moje namjere iskrene. U ovom smo razdoblju napravili puno za Bugare u Hrvatskoj i za podizanje njihovog ugleda u društvu.

– Zahvaljujući postojanju Zajednice došlo je i do osnivanja Crkvene općine, dobili smo i prostorije za Klub Bugara. Jesu li Vaše nade i planovi povezani s Općinom i funkcioniranjem Kluba opravdali Vaša očekivanja?

-Nažalost, nije se sve dogodilo onako kako sam zamislio. Bugarska crkvena općina osnovana je 2000. g. U početku joj je djelatnost bila obećavajuća, no zbog razloga na koje nismo mogli utjecati, od 2008.g. Općina je krenula putem razjedinjavanja Bugara u Zajednici. Za to najveću krivnju snosi svećenik Emil Angelov, postavljen da svećeničku službu obavlja paralelno i u Rimu, a sredstva koja Crkvena općina dobiva iz proračuna Republike Hrvatske,  koristi za svoje osobne potrebe. Bogosluženje se ne obavlja na način kako je to dogovoreno, ako se uopće i obavlja, pa po mojem mišljenju Crkvena općina zapravo ne postoji.

Bugarski klub postoji više od 14 godina. Ali, ovdje bih htio reći da bi njegova djelatnost mogla biti sadržajnija kad bi članovi Zajednice pronašli malo više vremena da dolaze u nj.

– G. Ivanov, teško se mogu nabrojati sve aktivnosti Zajednice tijekom ovih 20 godina. Istina je da su sve one realizirane prije svega zahvaljujući Vašoj upornosti, predanosti i vrijednome radu. I, stoga, možete li nam reći koje od njih smatrate najvažnijima?

– Tijekom proteklih godina Zajednica je ostvarila mnoge aktivnosti s kojima se predstavila hrvatskoj javnosti. Izdajemo dvojezični časopis „Rodna riječ“, koji je glasilo Zajednice. Pripada jednom od najboljih, ako nije i najbolji časopis kojeg objavljuju nacionalne manjine u Zagrebu. Za njega smo dobili mnoga priznanja, kako u Hrvatskoj, tako i u Bugarskoj. Hrvatska televizija, točnije, njezina redakcija „Prizma“, emisija o životu nacionalnih manjina u Hrvatskoj, napravila je posebnu emisiju, posvećenu našem časopisu. Ali, najveće smo priznanje dobili od američke Kongresne knjižnice u Washingtonu, koja je od nas otkupila sve brojeve – od prvog, objavljenog 2003.g., do posljednjeg… i otkupit će sve koji će ubuduće izaći. Ova postignuća rezultat su doprinosa Eli lazarove Sladić, prve glavne urednice časopisa i Diane Glasnove, sadašnje glavne urednice.

Jedna od važnijih aktivnosti Zajendice je uspostavljanje kniževnog mosta između Sofije i Zagreba, koji će 2019. g. obilježiti svoju desetu obljetnicu. Ovaj projekt realiziramo u suradnji s Narodnim čitalištem „Dr. Petar Beron“ iz Sofije i Društvom hrvatskih književnika. „Prometovanje“ po osvom mostu je dvosmjerno i njime je dosad prošlo 20 hrvatskih književnika i pjesnika i 18 bugarskih. Prošle smo godine zajedno s Centrom za slavensko- bizantska istraživanja „Prof. Ivan Dujčev“ iz Sofije i Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, organizirali jednu veliku izložbu – „Gutenberg i slavenski svijet“.

Napravili smo internetsku stranicu Zajednice, koje ima puno posjećenosti, obilježavamo bugarske praznike, svake godine odajemo počast poginulim bugarskim vojnicima i časnicima u Drugome svjetskom ratu polaganjem vijenca na Bugarskom groblju u Vukovaru. Svake godine polažemo vijenac i na grob biskupa Josipa Jurja Strossmayera, čime obilježujemo Dan narodnih buditelja. Realizirali smo još mnogo drugih inicijativa, s kojima smo upoznali hrvatsku javnost s bugarskom poviješću i kulturom.

– Kakvi su Vam ciljevi u slijedećim godinama Vašeg mandata kao predsjednika Zajednice?

-u slijedećim godinama, osim tradicionalnih programa, realizirat ćemo i neke nove. Primjerice, u 2019. g. otvorit ćemo jednu veliku izložbu – „Utjecaji Beča na arhitekturu Sofije krajem XIX. i početkom XX. st.“, zajedno s Regionalnim povijesnim muzejom – Sofija i Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Vjerojatno će biti i nekih drugih projekata, no zasd toliko.

– Ove godine bilježite i osobnu obljetnicu, navršili ste 75 godina. Primite najljepše želje naše redakcije za puno zdravlja i mnogo novih uspjeha. Zapravo, imate li svojih, osobnih planova?

– Srdačno se zahvaljujem na vašim dobrim željama. Kao što ste i rekli, ove godine navršio sam 75 godina – što je lijepa obljetnica. Nadam se da ću i u predstojećem vremenu biti dobroga zdravlja i da ću imati priliku nastaviti raditi za dobrobit Bugara u Hrvatskoj.