Čime je ovaj Bugarin zaslužio mjesto i čast da bude u Dvorani slavnih?

Asen Jordanov nije samo moj sunarodnjak, on je i moj sugrađanin – rođen je u Sofiji 2. rujna 1896. godine. U Étampesu (Francuska) 1912. pohađa zrakoplovnu školu mitskog francuskog pilota i aviokonstruktora Louisa Bleriota – prvog čovjeka koji je preletio La Manche u srpnju 1909. jednokrilnim zrakoplovom (monoplanom) koji je sam konstruirao. Tek što je započeo školovanje, još na početku Balkanskog rata (1912.-1913.) Asen se vraća u Bugarsku i odmah kao dragovoljac odlazi na ratište. Jedva šesnaestogodišnjak služi u Prvom zrakoplovnom odjelu Bugarskog ratnog zrakoplovstva u Svilengradu (blizu turske i grčke granice). Ovdje u ljeto 1915. završava s konstruiranjem prvog bugarskog aviona Express, kasnije nazvanog Jordanov-1. Nakon provedenih ispitivanja Posebni odbor Ministarstva rata zaključuje:

“Letjelica je sigurna. Pogrešaka kod izračunavanja nema. Inovacija se priznaje, a Asena Jordanova – za njezinog inovatora. Dan 10. kolovoza 1915. upisati kao dan početka bugarske avioindustrije.”

List Sofija 21. kolovoza informira da “je u školi jahanja cara Ferdinanda izložena za predstavljanje javnosti jedna letjelica u naravnoj veličini, spremna za polijetanje, koju je izumio i sastavio gimnazijalac Jordanov”.

Još nepunoljetan Bugarin uvodi u “svoj avion” bitnu inovaciju koju avioni tada nisu imali – dopunsko krilo koje stabilizira zrakoplov kod letenja pri nagibu većem od 45 stupnjeva.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Asen završava Drugu mušku gimnaziju u Sofiji i primljen je u Školu za pričuvne časnike. Nakon tri mjeseca upisao se u Zrakoplovnu školu u Božurištu, zrakoplovnoj bazi blizu Sofije. Kao poručnik odlazi na frontu te sudjeluje u 84 ratne akcije. Za svoju izuzetnu hrabrost odlikovan je časničkim Križem za hrabrost.

Nepravedni mirni sporazum iz Neuillyja 1919. godine Bugarskoj zabranjuje da ima vlastito zrakoplovstvo, bugarski su zrakoplovi uništeni, djelatnici i piloti su otpušteni. Za pilota i konstruktora Jordanova to je bio veliki udarac, pod velikim upitnikom su bile njegova budućnost i karijera. Međutim godine 1921. u život mladića umiješala se sudbina. Američki avioklub objavio je natjecanje za put oko svijeta zrakoplovom. Pobjednici dobivaju nagradu od milijun dolara, a među kandidatima su bili bugarski piloti Asen Jordanov i Gavril Stojanov. Njima je bugarska vlada premijera Aleksandra Stambolijskog dodijelila financijsku pomoć od 6000 dolara i oni su otputovali u SAD. Natjecanje se nije održalo, ali bugarska vlada je dopustila Jordanovu da nastavi svoj boravak u zemlji neograničenih mogućnosti. Mladi pilot iskoristio je priliku kako bi dokazao da je to upravo takva zemlja.

Na početku je radio kao crtač u konstruktorskom odjelu velike korporacije Curtiss-Wright, a kasnije postaje njihov pokusni pilot. Istodobno uporno nastavlja s obrazovanjem i završava zrakoplovno inženjerstvo, kemiju, fiziku te radio inženjerstvo. I u školovanju, i na poslu pokazao je izuzetnu sistematičnost i spretnost te svoje veliko tehničko znanje i iskustvo. Sasvim zasluženo postaje središnja figura u korporaciji Curtiss-Wright i glavni konstruktor u njezinim tvornicama. Postaje i član konstruktorskih ekipa najmoćnijih aviotvrtki kao što su Lockheed, Douglas, Piper, Boeing. Sudjelovao je u pripremanju i razrađivanju projektne dokumentacije i uputa o održavanju i upravljanju tzv. Leteće tvrđave Boeing B-17, američkih lovaca Lockheed Р-38 Lightning, Curtiss P-40 Warhawk, bombardera B-24 i B-29, transportera Douglas DC-3/C-47 Dakota.

Tijekom Drugoga svjetskog rata karijera Bugara Asena Jordanova dostiže vrhunac. Godine 1941. osnovao je vlastitu tvrtku Jordanoff Aviation Company, koja kasnije mijenja ime u Jordanoff Company, a nakon rata, 1946. godine, osniva društvo Jordanoff Electronics. Njegovi uredi zauzimali su cijela četiri kata u Fuller Buildingu na Madison Avenue. Djelatnost društva bila je usko povezana s vojnom obranom SAD-a. Jordanov je otvorio i vlastitu zrakoplovnu školu, koja se u kratkom vremenu pretvorila u školu najvećeg autoriteta na području izobrazbe i pripreme pilota za civilno zrakoplovstvo u SAD-u.

Asen Jordanov napisao je devet knjiga, veoma važnih za znanost i praksu – o upravljanju zrakoplovima, o teoretskoj obuci zrakoplovaca, o logističkoj potpori sa zemlje, radio opremi, itd. Te su knjige postale pravi priručnici za pilote i aviokonstruktore. Objavljivane su u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Urugvaju, Poljskoj, Japanu, Kini i čak u SSSR-u (dva puta je objavljena njegova knjiga Your Wings – 1937. i 1939. godine). Američki zrakoplovni stručnjak i veleposlanik SAD-a u Bugarskoj od 1940.-1941., George Howard Earl, napisao je: “Devedeset posto svog znanja o avijaciji američki piloti duguju g. Jordanoffu. Njegove se knjige čitaju kao Biblija. Tiskaju se u milijunskim nakladama i usprkos tome imaju antikvarnu vrijednost.”

Neil Armstrong, prvi čovjek koji je kročio na Mjesec (20. srpnja 1969. godine – samo 21 mjesec poslije smrti Asena Jordanova) naglasio je “kako ja, tako i svi američki piloti smo učili o avijaciji” od bugarskog pilota i aviokonstruktora.

Nakon rata Asen Jordanov usmjerio je svoj rad na nova područja. Pedesetih godina prošlog stoljeća radio je na sigurnosti automobila i jedan je od izumitelja zračnog jastuka, izumio je bežični telefon Jordaphone, koji je pružao mogućnost da više osoba istodobno međusobno razgovara.

Jordanov se više nikad nije vratio u Bugarsku. Usprkos tome do zadnjih dana svog života inzistirao je da na ploči njegovog doma piše: “Asen Jordanov – bugarski avijatičar”.

Dana 19. listopada 1967. g. svjetske novinske agencije objavile su vijest: “Asen Jordanov – pionir zrakoplovstva, pokusni pilot, aviokonstruktor Boeinga i Douglasa, umro je u 71. godini života.”

Jordanov je umro u bolnici St. Agnes u White Plainsu, gradu blizu New Yorka. Nemojte tražiti njegov grob – pepeo mu je iz zrakoplova rasut nad Amerikom.

Preveo: Lazar Glasnović