Pascin, Woman

BUGARSKI KORIJENI – JULES PASCIN, “PRINC MONTPARNASSEA”

Jules Pascin (Julius Mordechai Pincas) francuski je umjetnik, rođen 31. ožujka 1885. g. u bugarskome gradu Vidinu, na Dunavu. Podrijetlom je sefardski Židov – njegov djed po ocu, Samuel Pincas, oko 1815. – 1820. g. bio je austrijski vice konzul u Vidinu. Otac Julesa Pascina, Mordechai (Marcus) Pincas, bio je trgovac žitom u Ruseu, pa mu velika dunavska luka donosi i velike prihode. Na jednom od svojih putovanja upoznao je i kasnije se oženio Sofijom Russo, rođenjem Tršćankom. I njezini su roditelji Sefardi, koji su se oko 1820. g. preselili iz Trsta u Zemun. U Ruseu se Mordechaiju i Sofiji rodilo dvoje djece, a oko 1880. g. obitelj je živjela u Vidinu, gdje se rodio Jules Mordechai Pincas. Njegova rodna kuća danas više ne postoji, srušena je sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća. Ali, na tom je mjestu barem postavljena spomen-ploča – da se znade i pamti da je tu bio dom u kojem je rođen umjetnik Jules Pascin. Poslije 1989. g., nedaleko od tog mjesta postavljen je i bareljef s umjetnikovim likom, a uličica pokraj srušene kuće nosi njegovo ime…

Pascin, Portrait Mimi Laurent (1)

Prema nizu autora, Pascin je uvijek s ponosom izjavljivao da je Bugarska njegova domovina. Židovska virtualna knjižnica (JVL), najiscrpnija online enciklopedija povijesti, politike i kulture Židova, s više od 30 milijuna posjetitelja iz više od 200 država, objavila je njegov životopis. U njemu je zapisano:

„Jules Pascin, rođen kao Julius Mordechai Pincas, bio je bugarski židovski umjetnik, ponekad zvan i „princ Montparnassea“ (Jules Pascin, born Julius Mordechai Pincas, was a Bulgarian Jewish painter sometimes referred to as „the Prince of Montparnasse“).

Godine 1891. Julius Pincas učenik je prvog razreda židovske škole u Vidinu. Sljedeće godine svoje obrazovanje nastavlja u Bukureštu, gdje mu se preselila obitelj. Od 1902. g. budući umjetnik nastavlja obrazovanje u Budimpešti i Beču, a 1903. g. u Muenchenu – u umjetničkoj školi Moritza Heymanna (Heymann Art School). Sluša predavanja na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Berlinu. Svoje crteže prvi put objavljuje u dva minhenska časopisa – u satiričnome Simplicissimusu 1905. g. i u ilustriranome tjedniku Jugend. Uzima pseudonim Pascin, kao anagram od Pincas. Njegove karikature, potpisane kao Pascin of Ruschuk, pojavljuju se 1906. g. u bugarskom časopisu B’lgaran.

sPasc-25x30

Nakon što je prikupio iskustva i postao poznat, krajem 1905. g. Pascin odlazi u Pariz, gdje se druži s umjetnicima Montparnassea. Neosporan majstor crteža, mladi umjetnik ima karakterističan stil i u slikarstvu, kojim se počinje baviti nakon dolaska u francusku prijestolnicu. Nastavlja crtati akvarele, karikature i ilustracije za novine i časopise. U Montparnasseu, zajedno s Amedeom Modiglianijem i Marcom Chagallom postaje dio tzv. Pariške škole, koja je utjecala na mnoge generacije umjetnika. Termin Pariška škola (Ecole de Paris) uvodi 1925. g. francuski kritičar André Warnod. Njime definira umjetnost umjetnika-stranaca koji su radili u glavnome francuskome gradu. Veliki dio njih je židovskog podrijetla, a rođeni su u različitim zemljama: Marc Chagall – u Rusiji, Amedeo Modigliani – Italiji, Jules Pascin – Bugarskoj, Chaim Soutine – Litvi, Moise Kisling – Poljskoj i dr. Oni su različitog stvaralačkog iskustva i drukčijeg mentaliteta, čime obogaćuju kreativnu atmosferu Pariza i Montparnassea, poslije Montmartrea, novostvorenog središta umjetnika, gdje se živi bijedno, boemski, a jedna za drugom otvaraju se umjetničke galerije, krčme, kabareti, bordeli. Mjesto je to kao stvoreno za Julesa Pascina, koji dobiva nadimak Princ Montparnassea.

Svoju prvu samostalnu izložbu Pascin organizira 1907. g., u galeriji Paula Kassirera u Berlinu. Pozornost pariške kritike i publike privukao je 1910. g. svojom izložbom u čuvenoj galeriji Berthe Weill. U razdoblju 1905. – 1914. g., Pascin izlaže prije svega crteže, akvarele i grafike, a rijeđe slike. Veoma dobro zarađuje, ali novac se kod njega ne zadržava dugo – u pratnji velikog društva prijatelja, Jules je stalni gost, kako poznatih i elitnih Le Dôme caféa i Le Jockey Cluba de Paris, tako i mnogih krčmi i bordela.

Neosporni uspjeh umjetnikove karijere bilo je uključivanje njegovih dvanaest radova na Međunarodnu izložbu suvremene umjetnosti (Armory Show), održanu 1913. g. u New Yorku. Na njoj sudjeluje 300 autora iz SAD-a i Europe, a izložili su oko 1300 grafika, crteža, skulptura i slika. Veliki dio originalnih radova je izgubljen, neki od umjetnika su zaboravljeni, drugi dobivaju svjetsku slavu – Matisse, Renoir, Picasso, Claude Monet, Paul Gauguin, kipar August Renoir, Vincent van Gogh, Paul Cezanne. Izložba se smatrala ishodišnom točkom u razvoju suvremene američke umjetnosti, a u New Yorku je prouzročila uznemirenost zbog pojedinih smjelih platna. Ali, to je samo povećalo zanimanje za nju, pa je predstavljena i u Chicagu i Bostonu.

Poslije uspjeha na Armory Showu, u listopadu 1914. g., Jules Pascin odlazi u New York, gdje živi u židovskoj četvrti u Brooklynu. Često putuje do Floride, Louisianne, New Orleansa, Južne Karoline, Texasa i Kube, gdje slika pejzaže, scene iz života i skice – radove jedinstvenog stila, izražajnih linija i mekih boja, nježne i profinjene…

Pascin tijekom svog boravka u SAD-u živi s francuskom umjetnicom Hermine David, koju je upoznao u Parizu još negdje 1906. – 1907. g. Vjenčali su se u gradskoj vijećnici u New Yorku, 25. rujna 1918. g.

Jules Pascin se vraća u Pariz u listopadu 1920. g., i tu ostaje do kraja svog života. Od 1923.g. ima atelje na Boulevard de Clichyju, na broju 36. Po svojoj prirodi neovisan i antikonformist, slijedi put koji je sam odabrao i radi različite žanrove – aktove, portrete i figuralne kompozicije. Njegove su teme i sadržaji u razdoblju 1920. – 1929. g. karakteristične za poslijeratni Pariz, a obuhvaćaju prolaznu euforiju i iluzije. Ovakva osobita atmosfera daje tom desetljeću naziv „lude godine“ (les Années folles). Pariz se potvrđuje kao svjetska prijestolnica avangarde, kao najkozmopolitskiji grad na planetu. Prije Londona, prije Berlina, prije New Yorka. Ovu premoć francuska prijestolnica ne duguje domaćim talentima, nego imigrantima i prognanicima bez državljanstva.

Ubrzo poslije svog povratka u Pariz, umjetnik obnavlja svoju intimnu vezu s Lucy Vidil, koja mu je bila ljubavnicom prije deset godina. Godine 1915., kad je bio u Americi, Lucy se udala za norveškog umjetnika Pera Krohga.

Pascin je do savršenstva ovladao tehnikama crteža i grafike, pa je u jednoj godini – 1925., ilustrirao knjige: „Pod svjetlima Pariza“, Pierrea Maca Orlana,“Tri djevojčice na ulici“ Andre Warnoda i „Venera u balansu“ autora Andre Salmona.

Ali „lude godine“ i boemski život uzimaju svoj danak. Jules Pascin sve češće pada u depresiju, a zdravlje mu je načeo alkohol. Uvjeren da je dostigao granicu svoje stvaralačke kreativnosti, umjetnik je 2. lipnja 1930. g. počinio samoubojstvo – u predvečerje otvaranja za njegovu karijeru važne samostalne izložbe. Krvlju s prerezanih vena piše posljednje zbogom svojoj neozakonjenoj ljubavi Lucy Vidil-Krohg. Svoje nasljedstvo ostavlja objema ženama, jer u svom životu nije mogao odabrati samo jednu – svojoj ženi Hermine i Lucy.

Na dan Pascinove sahrane, 7. lipnja 1930. g., pariške su galerije bile zatvorene. Tisuće poznatih osoba iz svijeta umjetnosti, skladatelji, pisci, bankari, trgovci, industrijalci, zajedno s džeparima, prostitutkama, prosjacima, konobarima i barmenima iz restorana i salona koje je često posjećivao, ispratilo je umjetnika do groblja Saint-Ouen. Godinu dana kasnije, prema želji umjetnikove rodbine, njegovi su posmrtni ostaci preneseni na mjesno groblje u Montparnasseu.

Na grobu Julesa Pascina stoji epitaf, čiji je autor francuski pjesnik, pisac, likovni kritičar i veliki pobornik i poštovatelj kubizma, Andre Salmon:

Slobodan čovjek, heroj mašte i želja, otvarajući zlatna vrata zakrvavljenim rukama, Pascin je prezirao tjelesni put. I kao gospodar života, on je zagrlio smrt.

Pascinove su slike danas dio kolekcija najpoznatijih svjetskih muzeja – Muzeja umjetnosti „Metropolitan“ u New Yorku, Louvrea u Parizu, Instituta umjetnosti u Chicagu, Umjetničke galerije Sveučilišta Yale, Kongresne knjižnice u Washingtonu, kao i privatnih zbirki u Parizu, Londonu, Tel Avivu, Luksemburgu, Oslu. Tri crteža poznatog umjetnika – „Zagrljaj“, „Žene s afričkim maskama“ i „Lucy Krohg, kupa svog sina Guya“ nalaze se u Nacionalnoj galeriji stranih umjetnosti u Sofiji, a u umjetničkoj galeriji „Nikola Petrov“ u Vidinu nalazi se „Etuda s figurama“ – u olovci i akvarelu.

Djela Julesa Pascina u Bugarskoj su izložena 1935. g., 1975. g. i 1991. g. U suradnji s Francuskim veleposlanstvom u Bugarskoj i Francuskim kulturnim institutom, 2013. g. organizirana je samostalna izložba njegovih slika pod naslovom „Jules Pascin – od Vidina do Pariza“. Izložba je postavljena u Sofiji, Varni, Plovdivu, Burgasu i Staroj Zagori. Tijekom svibnja 2014. g. predstavljena je i u Japanu.

Prevela Katica Sedlar