Stojan Stojanov 1

IN MEMORIAM

STOJAN GANČEV STOJANOV

Krajem 2018. godine oprostili smo se od člana Nacionalne zajednice Bugara u Hrvatskoj i dugogodišnjeg predsjednika Bugarske crkvene općine – od našega Stojana. Hvala mu na ljubavi, na svemu što je učinio za Bugare, na svim riječima potpore i ohrabrenja koje nam je upućivao. Ostala su nam lijepa sjećanja na njega i zahvalni smo mu svi mi koji smo imali sreću družiti se i raditi s njim. Jednostavnost, skromnost i pristupačnost bile su njegove vrline. Bio je vrijedan i ustrajan u radu i uvijek spreman na razgovor.

Stojan je bio poseban čovjek, spoj karizmatičnosti i energičnosti, odan glazbi do kraja života, primjer i uzor mladim pjevačima. Pamtit ćemo ga kao vrsnog tenora, ali i kao čovjeka i prijatelja koji je od Boga dobiveni glazbeni dar nesebično darivao. Opera je bila njegov život. Ljepotu klasične glazbe prenosio je na pozornicama u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Dubrovniku, Puli i Rijeci i na njima ostavio trajne uspomene i trenutke vrijedne pamćenja.

Nezaboravne su njegove uloge Radamesa, Rodolfa, Don Josea, Turridua, Manrica, Otella, Don Carlosa, Cania, Miće, Sokolovića… i mnoga druga sjajna ostvarenja. Posljednji put nastupio je u ožujku 1992. godine kao Sokolović. Nakon toga bavio se vokalnom pedagogijom i bio je mentor brojnim mladim pjevačima.

Stojan Stojanov bio je umjetnik kakvog zagrebačka Opera u tom fahu nije imala poslije njega. Dovoljno je spomenuti da je pjevao Otella, što mogu interpretirati samo malobrojni tenori. Nikad nije imao pjevačkih problema i uvijek se odlično nosio sa zahtjevima uloge, a scenski je bio iznimno zanimljiv i atraktivan. Bio je rijetko cjelovit glazbeno-scenski umjetnik, pravi stup ansambla HNK-a.

Sada je zastor pao…

Zbogom Stojane, počivao u miru Božjem – tako daleko od svoje Bugarske! Neka ti je laka hrvatska zemlja koja je postala tvoj dom!