557aedfcda1e09_97517659

NEPOZNATE ČINJENICE O POZNATOM 3. OŽUJKU 1878. g.

Put do povijesnog San Stefana nije bio ni lagan, ni kratak… On je bio dugačak točno 175 900 dana ropstva ili 5784 mjeseci ili 482 godine ili punih 5 stoljeća.

SIPKATaj put počeo je razbuktalom vatrom Čiprovskog ustanka i tragičnim krajem Velčove urote. Prolazio je sporom rijekom vremena, u koju se ulijevalo na tisuće ljudskih sudbina i stotina junaštava. Zasjao je u Povijesti Paisija Hilendarskog, da bi ugasnuo s crnim vješalima najsjanijeg Apostola Vasila Levskog. Hajdučkim koracima krstario je Balkanom, da bi stradao u crkvi u Bataku i da bi se uzdigao do olovnosivog neba nad vrhom Okolčice.

Rusko-turski rat 1877. – 1878. g. je dvanaesti rat između dvaju carstava i jedan od najkraćih ratova u povijesti ratovanja. Trajao je samo 245 dana, ali mu je cilj bio veliki: Oslobođenje Bugarske. A ovaj cilj nadahnjivao je sve – od običnog ruskog vojnika do generala, od bugarskog dragovoljca do svakog poljskog, rumunjskog i finskog borca.

tcar-osvoboditel

Malo se govori da je u redovima ruske vojske služilo na tisuće podanika iz ruskoga carstva različith narodnosti – Ukrajinaca, Poljaka, Finaca, Litvanaca. Mladići iz Varšavske gubernije, primjerice, koji su bili u sastavu uglavnom Devete pješačke divizije, sudjelovali su u zauzimanju turskih utvrda na području prijevoja Šipka i u opsadi Plevena.

Rumunjska je u Rusko-turskom ratu bila saveznik Rusije. Njezina je vojska ratno krštenje imala u napadu za zauzimanje Plevena, koji se zbio s 11. na 12. rujna 1877. g. Kod sela Grivica junački je poginulo više od 2500 rumunjskih vojnika, a krajem te godine oformljen je Zapadni rumunjski armijski korpus.

Finska gardijska pukovnija, s oko 900 vojnika, iskazala se u bitkama kod sela Gornji Dubnik (12. – 24. listopada 1877. g.), a kao dio Zapadnog odreda, pod zapovijedanjem generala Gurka, pri prelasku Stare planine, u teškim zimskim uvjetima u prosincu 1877. g.

Dvojica stranaca, sudionika Rusko-turskoga rata ministri su Kneževine Bugarske: general-pukovnik Kazimir Ernrot, podrijetom Šveđanin, ministar je obrane (1880.-1881.), premijer (1881. g.) i ministar unutarnjih poslova (1881.), a pukovnik Aleksandar Rediger, podrijetlom Finac, ministar obrane 1883. g.

Još početkom rata broj ratnih dopisnika brojio je više od 100 ljudi, akreditiranih iz približno 500 novinskih redakcija i časopisa iz Rusije, Engleske, Francuske, Njemačke, Švedske, Austrije, SAD-a, Španjolske, Češke, Italije i dr. Jedinici ruskih vojnih dopisnika pribrojeno je i blizu dvadeset talentiranih ratnih slikara, među kojima su i poznati Vasilij Vereščagin i Nikolaj Karazin.

Redakcija engleskog vjesnika Daily News, kad su započela ratna djelovanja poslala je osam svojih ratnih dopisnika.

Koprivstiza-most 1

Oslobođenje Bugarske u svakome od nas izaziva emocije i sve više će nas žalostiti kad si postavimo pitanje: kako danas cijenimo i upravljamo svojom slobodom? Za mene pohod prema njoj – SLOBODI, kreće s jednog malog mosta u Koprivštici, 20. travnja 1876. g., po čijem je kamenom svodu prelazio bugarski narod s obale ropstva na obalu slobode. A vrijeme će nastaviti teći bijelom rijekom ispod mosta, odabrat će i pamtiti ono najvažnije, najvrjednije i najbitnije…


Prevela Katica Sedlar