219019_1682547750222_4917113_o

PRIJATELJI BUGARSKE – KLOTILDA CVETIŠIĆ-KRENEIS

KLOTILDA CVETIŠIĆ-KRENEIS
Hrvatska pedagoginja, ravnateljica Prve ženske gimnazije u Sofiji

download_klotildaNa inicijativu prof. Marina Drinova, u ljeto 1878. g., Odjel za javno obrazovanje i crkvene poslove ruske privremene uprave usvojio je „Privremeni statut javnih škola“. Njime se reguliralo obrazovanje na tri razine i otvaranje nekoliko državnih škola, uključujući dvije srednje škole za djevojke – u Sofiji i Tarnovu. One su svoja vrata otvorile 1879. godine, a prvi sačuvani službeni dokument bio je ministarska odluka od 15.09.1879. o zapošljavanju osoblja i proračunu sofijske škole. Preporodni san o visokom obrazovanju za bugarske djevojke postao je realnost.

Nakon ispita, u Sofijski ženski internat, kako se srednja škola prvotno zvala, primljeno je 38 učenica iz 17 bugarskih gradova i sela te iz Makedonije, koja je prema Berlinskom ugovoru ostala izvan granica Bugarske. Otvoren je i pansion za djevojke, za kandidatkinje koje nisu iz Sofije. U početku se srednja škola nalazila u bivšoj kući Osman-paše Nurija, na uglu  Alabinske i ulice Aleksandra I (danas „Kneza Aleksandra Battenberga“). Za troškove škole u školskoj godini 1879./1880. godine  dodijeljeno je 10.615 bugarskih leva i imenovano 7 učitelja koji su predavali po 10 predmeta: zakon Božji; bugarski jezik; matematiku; prirodoslovlje; zemljopis; francuski jezik; crtanje; kaligrafiju; ručni rad; pjevanje po notama.

Samo godinu dana nakon otvaranja sofijske Prve djevojačke gimnazije, 1880. godine, u njoj je počela raditi Hrvatica Klotilda Cvetišić, rođena 4. svibnja 1853. u Zagrebu. Godine 1872. završila je Pedagošku gimnaziju u Zagrebu, a visoko pedagoško obrazovanje stekla je u Beču 1876. g. Iste godine imenovana je učiteljicom na Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu, gdje je službovala do kraja školske 1879/1880. g. Nakon razgovora s biskupom Josipom J. Strossmayerom, koji je godinama poticao hrvatske učitelje na rad u Bugarskoj, Klotilda je odlučila otići u Sofiju.

Zahvaljujući naporima biskupa Strossmayera, među Hrvatima koji su predavali u bugarskim školama bili su Emilian (Milan) Berberović (1870.-1872. u Tulči i Silistri), Slavoljub Sivoš (1887.-1888. u Sadovu i Vidinu), Karl Sirovatka (1897. – 1901., u Prvoj muškoj gimnaziji u Sofiji), Stjepan Jurinić (učitelj u Gabrovu i Sofiji, kasnije profesor na Sofijskom sveučilištu i njegov rektor 1911. – 1912. g.) i drugi. Godinama kasnije, Klotilda Cvetišić izrazila je svoje poštovanje prema Strossmayeru, pridruživši se inicijativi Gospojinskog odbora za podignuće spomenika hrvatskom biskupu u Zagrebu (rad kipara Ivana Meštrovića, otkriven 1926. g.).

Klotilda Cvetišić imenovana je ravnateljicom Prve sofijske gimnazije za djevojke 1. siječnja 1881. godine. Tada su tamo učile 74 djevojke, podijeljene u tri razreda. Prva dva zadatka koja je mlada ravnateljica morala uspješno riješiti bila su prevladavanje poteškoća materijalne prirode i traženje osposobljenih učitelja za rad u gimnaziji.

U školskoj godini 1882./1883. otvoren je poseban peti, pedagoški, razred za osposobljavanje učiteljica za osnovne škole. Povećane potrebe iziskivale su preseljenje gimnazije u novu zgradu, kuću Pinkas Tandžer, na križanju ulica Alabin i Lege. Tih je godina svaka srednja škola imala svoju uniformu, a crne haljine sa širokim naramenicama i sive košulje s naboranim rukavima i bijelim ovratnicima, debele crne čarape i dvije vrste kapa bili su zaštitni znak učenice Prve djevojačke gimnazije u Sofiji.

Klotilda, Ireček - objava (1)

Osim njezinog profesionalnog života, u Sofiji se promijenio i Klotildin privatni život. Sa svojim obrazovanjem i europskim načinom komunikacije, ravnateljica djevojačke gimnazije dobrodošla je u najvišim krugovima sofijskog društva. Posjedujući prekrasan glas, sudjeluje u raznim glazbenim događanjima, posebno onima koja imaju dobrotvornu svrhu i časno predstavlja svoju hrvatsku domovinu. Inteligentna i lijepa mlada dama, uvijek modno odjevena i impresivne frizure, brzo privlači pažnju muškaraca. No, jedini po njezinoj mjeri je češki povjesničar Konstantin Ireček, koji je u Bugarsku stigao 1879. godine. Imenovan glavnim tajnikom novoosnovanog Ministarstva narodne prosvjete, s oduševljenjem je preuzeo zadatak pomaganja u organizaciji bugarskog obrazovanja. I zaista je zasukao rukave – sastavlja metodiku za podučavanje povijesti, uvodi francuski jezik u djevojačku gimnaziju, poduzima mjere za ubrzanje izgradnje zgrade muške gimnazije. Postaje ministar obrazovanja u razdoblju 1881.-1882. godine. Zajednički interesi, slični u suštini srednjoeuropski odgoj i obrazovanje, razgovori o pedagoškim pitanjima na profesionalnoj razini, međusobno zbližavaju dvoje intelektualaca. Njihovi su sastanci često udah svježeg zraka među nekim, njima stranim, običajima malograđanskog društva glavnog grada. Nažalost, gradski tračevi o gospođici ravnateljici nisu izostali…

Da bi dokazao kako mu tračevi nisu važni, Ireček je 1884. zaprosio Klotildu. Nakon kratkog oklijevanja, ona je pristala i 30. kolovoza (18. kolovoza, po starom kalendaru) objavljene su zaruke su. Prof. Georgi Zlatarski, zagrebački đak, pozdravio je Irečeka u pismu od 15. rujna i dodao: „I ja sam otišao čestitati zaručnici i dugo smo o tome razgovarali.“ Hrvatica daje ostavku i vraća se u Zagreb krajem listopada 1884. godine kako bi pripremila vjenčanje. I češki povjesničar se vraća kući kako bi obavijestio svoju rodbinu. Ali njegova majka ne daje svoj pristanak. Ireček piše zaručnici da njegova rodbina ne odobrava njihov brak, ali spreman je održati riječ. Ako ona inzistira. Ponosna Hrvatica ne može progutati ovo „ako“ i bez oklijevanja odgovara da više nije njegova zaručnica i da se on može smatrati slobodnim. Tako se brak nije sklopio. Klotilda se nije vratila u Sofiju pa mogu samo zamisliti koliko su zbog toga izgubile i učenice Prve djevojačke gimnazije i bugarsko obrazovanje u cjelini.

Tijekom te kratke četiri godine kada je Klotilda Cvetišić bila ravnateljica Prve djevojačke gimnazije u Sofiji, deseci mladih Bugarki, koje su profesionalno i intelektualno odrasle pod njezinim vodstvom, posvetile su se nastavnom radu u različitim dijelovima svoje domovine. Velike su zasluge hrvatske pedagoginje i za razvoj same gimnazije. Ocijenjena prema zaslugama – ne samo zbog njezinog rada na području obrazovanja, već i zbog napora da se bugarski i hrvatski narod zbliže, povodom 25. godišnjice otvaranja Prve sofijske djevojačke gimnazije bugarski knez Ferdinand I. nagradio je Klotildu Cvetišić Ženskim križem Narodnog reda „Za građanske zasluge“, III. stupanj. Umral je u Zagrebu, 14. siječnja 1947. g. Vjerujem da će na njezin grob nekad netko staviti barem jednu bugarsku ružu…