Stari Nesebar – grad bogatstva

Nesebar – komadić bijelog kopna u zagrljaju plavog mora, drevne zidine – kamen i cigla – u zagrljaju ruina antičke utvrde, te prekrasne preporodne crnomorske kuće drvenih obloga, prepunih morske soli, u zagrljaju bršljana i loze… To je poluotok Nesebar, to je on – Stari grad.


Fotografije: Nikola Gruev

 

Nesebar je jedan od najstarijih do naših dana očuvanih europskih gradova.

 

Nekad su ga, oko VII. stoljeća prije našeg doba, Tračani zvali Melsabrija – „Grad Melse“, po legendarnom osnivaču mjesta. Otkinut od kontinenta, poluotok površine 25 ha, a s kopnom povezan uskom prevlakom, dugom 400 metara, bio je sigurno utočište svojim stanovnicima. Prednosti poluotoka kasnije su otkrili i Dorjani – prvi grčki stanovnici. Krajem VI. stoljeća pr. n. e. oni su zaključili ugovor s trakijskom vođom Menom. Grad je dobio ime Menabrija, no Grci su ga  zvali Mesambrija i pod tim je imenom i ušao u povijest. Grci su započeli razvijati bogat gospodarski, kulturni i duhovni život. Izgradili su hramove, škole, kazalište. Napravili masivne utvrđene zidine, razvili obrtništvo, ponajviše preradu metala, mnogo su trgovali s polisima na Crnome, Egejskome i Sredozemnome moru, kovali su svoj novac, čak i zlatni. Danas su u gradskom arheološkom muzeju izloženi nalazi iz tog vremena.

Grad, star koliko i Nesebar, preživio je ne jedan ili dva povijesna prevrata. Godine 72. pr. n. e. zauzeli su ga Rimljani, 705. godine je sporazumom između hana Tervela i imperatora Justinijana II: postao bugarski, ali je kasnije prešao u bizantske ruke. Han Krum je 812. g. postavio opsadno oružje, porušio dio obrambenih zidina i osvojio grad kojeg su zatim naselili Slaveni i Prabugari i dali mu današnje ime. Nesebar je bio bugarski u vrijeme cara Simeona, , bizantski u vremenu bizantske vladavine Bugarskom, pa ponovo bugarski za cara Teodora Svetoslava, a buran procvat doživio je u vrijeme cara Ivana Aleksandra. Njime su zavladali i vitezovi grofa Amedea Savojskog koji ga je prodao Bizantu za 15000 zlatnih dukata. Godine 1453.,. bio je pod osmanskom vlašću, kad je pao i Konstantinopol… Ali, prilikom svih tih povijesnih prevrata grad se nastavio razvijati. S dva pogodna pristaništa – sjevernim i južnim – on je uvijek uspio očuvati status važnog vanjskotrgovinskog središta, status vratiju prema svijetu.

Spomenici iz te bogate povijesti danas se nalaze u iznimno zanimljivim povijesnim zbirkama grada. Ali najzanimljiviji muzej o minulim vremenima – antičkom, srednjovjekovnom, preporodnom, je sam Stari Nesebar – koji je prepun nebrojenog bogatstva svojih stanovnika i govori o njegovom gospodarskom i kulturnom napretku. Stoga nije slučajno što je prije točno 55 godina postao arhitekstonski i povijesni rezervat, a od 1983. g. su njegovi spomenici kulture na Unescovom popisu svjetske kulturne baštine.

Povijest diše u svakome kutku Staroga grada. Ostaci crkava – kojih je nekad bilo 42 – zrače onom duhovnošću, mirom i spokojem njihovim drevnih graditelja. „Sveta Sofija“ (stara mitropolija) iz 4. stoljeća, „Sveta Bogorodica Eleusa“(Milosrdna) iz 6. stoljeća, „Sveti Stefan“ (nova mitropolija) iz 10. stoljeća… Dugačak je popis spomenika pravoslavlja iz ranog i kasnijeg doba, čiji su ostatci očuvani do današnjih dana. Neki od njih pretvoreni su u umjetničke galerije, na nekim se događaju glazbene i kazališne predstave – harmonična je to sinteza između povijesti i suvremenosti, kulturne tradicije koja se ne smanjuje. Ta tradicija kipti i osjeća se u kaldrmom prekrivenim tijesnim ulicama morskoga grada. Preporodne kuće, stiješnjene jedna uz drugu, zidne ograde, velika vrata kroz koja su ulazila bogatstva, čuvaju povijest kako bismo uronili u nju i kako bi prešla i na sljedeća pokoljenja. U ugodnim dvorišnim vrtovima, u kojima su danas većinom ugostiteljski objekti, može se udobno smjestiti u hladovinu od lozova lišća i uživati u gutljaju dobro ohlađene čaše bijelog vina iz ovdašnjih vinograda…

Nasuprot Starome gradu danas vrije i kipi Novi grad. Sredinom prevlake koja povezuje drevnu utvrdu i moderno turističko naselje nalazi se nesebarski simbol – vjetrenjača. Stoji ona ponosno tamo, uspravna, k nebu raskriljenih krila koja i danas love vjetar – vjetar morskih oluja i vjetar povijesnog vremena.

 

(Prevela Katica Brajković)