Autor: Marija Ivanova •
U podnožju Vitoše, nedaleko od centra Sofije, nalazi se Bojanska crkva – jedan od bugarskih kulturnih simbola. Ona je jedan od malog broja u cijelosti očuvanih spomenika iz bugarskog srednjovjekovlja. Riječ je o maloj građevini, oblika križa, no pravu kulturnu vrijednost čine majstorske freske koje se smatraju prethodnicama europske renesanse.
Krećući se po granitnim kockama, izašlim iz srca planine, obuzima te osjećaj spokojstva i bezvremenosti. Jedan pogled unatrag otkriva sliku velikoga grada, rasprostrtoga sa svim svojim četvrtima, parkovima, hotelima i cestama, nekako lišenog svakodnevnog kretanja i emocija, koji spokojno leži u krasnom polju okruženom planinama.
Prvo što vidiš kad prekoračiš drvenu portu su golemi hrastovi, borovi i jele, s uvijajućom alejom između njih. Istoga trenutka udišeš atmosferu mnogih povijesnih priča i ljudskih sudbina povezanih s tim mjestom.
Prema povjesničarima, crkva je izgrađena u X. stoljeću a kasnije proširivana i obnavljana u dva navrata – sredinom XIII. st. i sredinom XIX. st. Prvi, (istočni) dio crkve je malena, jednoapsidna zgrada oblika križa, s ugrađenim potpornjima koji oblikuju unutarnji križ. Drugi je dio crkve nadograđen sredstvima koja su darovali sevastokrator Kalojan i njegova žena Desislava. Donji dio prostora bio je određen za grobnicu darovatelja, a gornji, koji slijedi arhitekturu prvotne crkve bio je njihov obiteljski paraklis. Zanimljivost vezana uz pročelje ovog drugog dijela crkve su keramički ukrasi. Posljednji dio spomenika podignut je zahvaljujući darovanim sredstvima samih Bojančana.
Bojanska crkva je poznata u svijetu, što duguje prije svega freskama iz 1259. g. koje su odraz iznimnih dostignuća bugarske srednjovjekovne kulture. Riječ je o više od 240 živopisnih fresaka, napravljenih po kanonu Sedmog svecrkvenog sabora, održanog u Nikeji 787.g. No, to što čini Bojanske slike toliko jedinstvenima i neponovljivima su realizam, psihološki uvjerljiva veličina i vitalnost likova, uz savršenu tehniku izrade.
Galerija likova uzetih iz života napravljena je u kanonskoj kompoziciji. Upečatljivi su prvi prikaz bugarskog sveca sv. Ivana Rilskog, darovatelja, svete Petke, cara Konstantina Asena i carice Irine – vladara Drugoga bugarskog carstva. Nacrtani s velikom preciznošću i osjećajem, to su jedni od najstarijih očuvanih portretnih prikaza osoba iz bugarske povijesti. Najljepši su likovi Kalojana i Desislave, a pretpostavlja se da je carski par pozirao bojanskome majstoru.
U ulaznom dijelu (drugi dio crkve) u 18 scena predstavljen je život sv. Nikole. U tim scenama umjetnik je također prikazao i bitne osobine svojih suvremenika, i na mnogo mjesta u kompozicijama, figure, i prije svega njihova lica, oslikani su psihološki.
U hramu je osobito zanimljiv prikaz 12-godišnjeg Isusa Krista. U živom, prikazu koji ljudski zrači, povjesničari umjetnosti nalaze prijelaz od Srednjovjekovlja prema Renesansi.
Elementi psihološke složenosti u likovima na freskama, njihov ljudski izgled, kao i suštinski, realistični elementi prvi su nagovještaji Renesanse u europskoj kulturi.
Tko su bili majstori koji su napravili ove prekrasne freske? Imena zografa ostala su do danas nepoznata. Ime Bojanski majstor je skupni naziv. Riječ je o majstorima čuvene Trnovske škole fresko slikarstva iz 13. stoljeća.
Crkva nosi imena svetoga Nikole i svetoga Pantelejmona i posvećena je 1259.g. Ona je spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, i nije samo najznačajniji spomenik bugarske crkvene umjetnosti oslikavanja, već i cijele pravoslavne umjetnosti u XIII. stoljeću, zbog čega je 1979.g. uključena u popis Svjetske kulturne baštine pod brojem 42.
Stanje same zgrade i jedinstvenih freski brinulo je niz pokoljenja. Još od početka XX. stoljeća freske je prekrila vlaga, sol i nečistoća. G. 1912, Narodni muzej u Sofiji naručio je njihovu restauraciju austrijskom umjetniku Jozefu Bali. Kasnije, 1914. – 1915.g. opet po narudžbi muzeja, Marin Georgijev završava započeti rad austrijskoga stručnjaka. Godine 1934. ponovo je neophodna restauracija koju je napravio prof. Kiril Conev. Godine 1944. Karl Jordanov je opet očistio freske, a 1934. je odlučeno da Bojanska crkva bude zatvorena za posjetitelje. Godine 2005. crkva je predana na upravljanje Nacionalnome povijesnom muzeju. Ravnatelj muzeja, Božidar Dimitrov, priča:
«Jako sam želio da se obnove i najstarije freske. Izbezumljeno sam ustanovio da se bugarski restauratori plaše ovoga posla – da im se ne bi dogodilo da se ova remek-djela unište. Morao sam pronaći jednog smjelog čovjeka, a pronašao sam ga u osobi prof. Grigorija Grigorova, dekana na Restauratorskoj katedri na Nacionalnoj umjetničkoj akademiji.» Na dan 4. prosinca 2006. g. jedinstvene freske Bojanske crkve obnovljene su poslije gotovo polustoljetnog razdoblja konzervacije i restauracije. Restauratori su radili s akrilnim bojama kako bi se njihov rad razlikovao od originala. Otkrivena su tri sloja freski, djela različitih naraštaja zografa.
Bojanska crkva, jedna od kulturnih znamenitosti Bugarske, značajan je doprinos bugarske slikarske umjetnosti europskoj kulturnoj tradiciji.
(Prijevod: Katica Brajković)