Hristo Botev 2

ČITAJTE BOTEVA!

OPROŠTAJ

Ne plači, majko, ne tuguj,

što hajduk, eto, postadoh,

hajduk, majko, buntovnik,

što tebe jadnu ostavih

za prvim čedom da žališ!

Već kuni, majko, proklinji

taj turski crni udes naš,

što sve nas mlade odagna

u gorku zemlju tuđinsku –

da po njoj jadni lutamo

od nemila do nedraga!

Ja znam, da tebi mio sam,

i mlad da mogu poginut,

ah, sutra, kad se zaputim

bijelim, tihim Dunavom!

No kaži, što da učinim,

kad si me, majko, rodila

sa srcem muškim, junačkim;

to srce, majko, ne može

podnosit tursko bjesnilo

na ognjištu očevom.

…………………………

O, majko moja, junačka!

Prosti i ostaj zbogom sad,

već uzeh pušku na rame

i hitam na zov narodni

protiv dušmana pogana.

…………………………….

Družina kreće, odlazi,

strašan i slavan taj je put:

ja mlad ću, možda, poginut…

No… dovoljna je nagrada, –

ako kad reče narod moj:

za pravdu, eto, umrije,

za pravdu i za slobodu…

Preveo Josip Velebit

 

 HADŽI DIMITAR

Živ je on, živ je! Na Balkanu,

obliven krvlju leži i stenja,

Na prsima ima duboku ranu,

po muškoj snazi junak najveći.

 

Na jednu stranu bačena puška,

Na drugu – prelomljeni mač.

Oči mu gasnu, glava se ljulja,

usta kunu svemir cijeli.

………………………………

Žetva je sada… Pojte, robinje,

čemerne pjesme! Grij i ti, sunce!

U zemlji ropskoj eto već gine

i taj junak… No, zašuti srce!

 

Tko za slobodu boreć se zgine,

on ne umire! Za njim tuguju

Zemlja, nebesa, zvijeri, planine,

Pjevači pjesme o njemu pjevaju.

 

Danju mu hladak pravi orlica,

i vuk mu krotko ranu liže,

Sokol, junačka ptica,

i on se brižno nad bratom, junakom, diže.

 

Nastade večer – mjesec zaruji,

ospu se zvijezde na nebeskom svodu,

Šuma zašumi, vjetar zahuji –

Hajdučku pjesmu Balkan pjeva.

……………………………………………

 

No već sviće! Na Balkanu

junak leži, krv mu teče,

vuk mu ljutu ranu liže,

a sunce žarko peče i – peče.

Preveo Ivo Balentović

 

MOJA MOLITVA

„Blagoslovljen Bog naš…“

O moj Bože, pravi Bože!

ne ti na nebesima,

već u meni što si, Bože,

u srcu i u duši…

 

Ne ti koga naglas hvale

redovnici i popovi,

i komu svijeće pale

pravoslavni skotovi;

 

Ne ti što si napravio

Muža i Ženu od blata,

a čovjeka ostavio

da robuje i gine;

 

Ne ti što si pomazao

careve, pape, patrijarhe,

a u bijedi ostavio

moju braću siromahe;

 

Ne ti koji učiš roba

da trpi i moli,

i hraniš ga sve do groba

samo nadanjima golih.

…………………………..

 

Već ti, Bože, uma svetog,

zaštitniče svih robova,

čiji dan će slaviti

svi narodi, vojska nova.

 

Ulij svakome, o, Bože,

ljubav živu za slobodu –

da se bori tko kako može

s dušmanima naroda.

 

Učvrsti i ruku moju

da kada ustane rob,

u junačkom ljutom boju

da nađem svoj grob!

 

Ne ostavljaj da uvene

bujno srce u tuđini,

i glas moj da prođe

tiho kao kroz pustinju!…

Prevela Marijana Bijelić