U Bugarskoj je jedan dan iznimno svečan i svet, jedan dan koji se proslavlja svake godine. Od 1901. do danas. Riječ je o 2. lipnju – danu u kojem je ubijen Hristo Botev, danu bugarskih heroja! Točno u 12 sati, u podne, u svakome gradu i u najmanjem selu svi ljudi uz zvuk sirena na minutu stanu, uspravni samo glava spuštenih, odaju počast Botevu i svima poginulima za slobodu i neovisnost Bugarske.
Tko je Hristo Botev? Darovit pjesnik, nevjerojatan publicist, nadahnuti vođa četa, društveni tribun i osoba koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Njegova besmrtna snaga je njegovo djelovanje i njegovo genijalno stvaralaštvo, koje čini dvadesetak pjesama! Bugarima Botev stoji točno tamo gdje je i naše srce, sasvim blizu do Levskoga i tisuća drugih, poginulih na bojnim poljima Bugarske.
A ovaj je svijet Botev ugledao na sam Božić, u Kaloferu, 25. prosinca 1847. g. (po novom kalendaru – 6. siječnja 1848. g.), kršten je kao Hristo, po Isusu Kristu. Došao je upravo kao Spasitelj koji nas podsjeća da je žrtvovati se za druge puno važnije od vlastitog življenja. On sam kasnije će napisati: „Dobro koje činiš svojim bližnjima – činiš ga samome Bogu!“ Odrastao je u obitelji poznatog preporodnog učitelja Botjua Petkova. Najprije je pohađao školu u kojoj mu je otac učiteljevao, a potom Mušku gimnaziju u Odesi. Njegova slobodoljubiva priroda nije podnosila strogoću i red u školi. Počeo je raditi kao učitelj u Zadunaevki – bugarskom besarabskom selu, nakon čega se vraća u rodni Kalofer.
Na Dan Svete braće Ćirila i Metoda, 11. svibnja, održao je žestoki buntovni govor, i tako na sebe navukao mržnju kaloferskih bogatuna koji su mu jasno dali do znanja da za nj nema mjesta u tome gradu. Njegov otac, uznemiren njegovim ponašanjem, ponovo ga šalje u Rusiju, ali Hristo se na putu zaustavlja u Rumunjskoj.
U svom kratkom životu, od samo 28 godina, Hristo Botev radio je kao učitelj, bio je pjesnik, novinar, publicist, slovoslagar. Zajedno sa Stefanom Stambolovim objavio je 1873. g. zbirku pjesama „Pjesme i stihovi“. Upravo je u bugarskoj sjevernoj susjedi Rumunjskoj odlučio svoj život i svoju snagu posvetiti ideji sveopće revolucije za oslobođenje Bugarske.
Botev zagovara i bori se ne samo za oslobođenje Bugarske od turskoga ropstva, nego oblikuje i vlastite norme o socijalnoj pravednosti i ravnopravnosti među ljudima. Jedna od njegovih najtežih godina bila je 1873., godina u kojoj je obješen njegov prijatelj i suborac Vasil Levski. Ovaj gubitak duboko ga je pogodio, bio je to težak udarac ideji kojoj su bile posvećene stotine Bugara.
Botev je 1874. g. izabran za člana rukovodstva Bugarskog revolucionarnog centralnog komiteta (BRCK). Bavi se izdavanjem vjesnika „Zname“ – službenog glasila Komiteta. Izvanredno zasjedanje Komiteta, 12. kolovoza 1875. g., odlučuje da se krene u podizanje ustanka u Bugarskoj. Vremena je bilo malo – samo jedan mjesec, a i zamišljeni plan nije se ostvario, pa je Starozagorski ustanak ugušen. Poslije zbog toga dolazi do hapšenja, egzekucija i mučenja, a Botev preuzima odgovornost za neuspjeh i sam se povlači iz Komiteta.
Do njega dolazi vijest o pripremama za Travanjski ustanak, brzo ga napušta očaj i beznađe kad je shvatio da se formira četa koja bi trebala pomoći ustanicima. Poslije odbijanja poznatih vojvoda Panajota Hitova i Filipa Totjua da stanu na čelo čete, sam Botev, bez ikakvog vojnog iskustva to prihvaća i ubrzo postaje vođa čete.
Datum početka besmrtnog pohoda Botevljeve čete prema bugarskoj slobodi je 16. svibnja 1876. g. Dvjesta i četiri njegova vojnika penju se na austrijski putnički brod „Radetzky“. Preuzimaju upravljanje njime i svim najpoznatijim europskim novinama šalju brzojave u kojima ih informiraju o ciljevima čete – izvojevanje slobode Bugarskoj. Austrijsku posadu broda prinudili su da brod zaustavi kod bugarskog sela Kozloduja. U neprekidnim bitkama s turskim bašibozucima, osobito svirepim neregularnim dijelovima turske vojske, četa je došla do Vračanskog Balkana. U jednom teškom srazu navrh planine Okolčice, 20. lipnja 1876. g., hrabri je vojvoda ubijen. Poslije njegove smrti četa je rasformirana, ali je njezin poraz bio herojski uvod u Oslobođenje Bugarske.
Genijalni pjesnik autor je samo dvadesetak pjesama. Ali, njegovi stihovi i danas utječu na bugarsku književnost. Stoga, čitajte Boteva! Ne samo 2. lipnja, kad se obilježuje obljetnica njegove pogibije. Čitajte ga uvijek kad se želite nadahnuti ponosom i osjećajem pripadnosti! ČITAJTE BOTEVA!
Kunka Nedeleva
(prijevod Katica Sedlar)