Čarolija bugarskih narodnih nošnji, I dio

Nošnje starih Bugara… Što one znače nama, njihovim potomcima? Za jedne to su odjevni predmeti pronađeni u staroj bakinoj škrinji. Za druge – uspomena i čar iz jednog prošlog vremena, vremena spokoja, harmonije, mudrosti i dobrote.

Za znanstvenika, proučavatelja narodne kulture i umjetnosti, nošnje su složen sustav znakova koji određuju mjesto i ulogu čovjeka u društvu; oznaka spola, uzrasta, obiteljske i rodne pripadnosti. Za umjetnika nošnje su nadahnuće, proisteklo iz prekrasnih kombinacija boja i oblika; nadahnuće pretvoreno u minijature, freske, slike… Za čovjeka koji se bavi modnim dizajnom, nošnje su poput izvora žive vode, iz kojeg crpi ideje za krojeve, kompozicije, ukrase za suvremenu odjeću. Za stranca – putnika po bugarskim zemljama od XV. stoljeća nadalje, sve do današnjih posjetitelja muzeja i smotri folklora, nošnja budi ushit svojom ljepotom i raskoši. Predstavnici modernog industrijskog svijeta impresionirani su ručnom izradom ove bugarske odjeće. Pređa konca, tkanje platna, krojenje i šivanje odjeće, bojenje konca i bogati vezeni ukrasi, sve je to rad bugarske žene.

1. Nevjestina nošnja – selo Komarevo, Plevensko, kraj XIX. st.
2. Svečana zimska ženska nošnja – selo Čiren, Vračansko, dr. pol. XIX. st.

 

Nošnje starih Bugara… Što su značile onima koji su ih stvarali? Svijetu Bugara iz minulih vremena, svijetu u kojem su u jednu i nedjeljivu cjelinu sabrane vrijednosti i vrline kršćanske vjere i razmišljanja, proizašle iz daleke davnine, nošnja je velika čast. Odjeća nije samo vještina i simbol, ona je svetinja, tako kao što su svetinje kućni oltar, ognjište, gumno, zemlja, crkveni hram… Prema narodnom vjerovanju, pređenje, tkanje, krojenje, šivanje, vezenje ili sve ono povezano s izrađivanjem nošnji mora započeti lijepog dana i u lijepo vrijeme – ponedjeljkom i četvrtkom, prije izlaska sunca, u vrijeme punog Mjeseca. Strogo je bilo zabranjeno da se žena laća posla u vrijeme velikih crkvenih blagdana, nedjeljom i u vrijeme od Božića do Bogojavljenja. Nepridržavanje ovih zabrana dovodi do zla i uništenja ne samo onog koji ne vodi računa o zabranama, nego i cijele seoske zajednice. U svijesti Bugara, odjeća je prepuna osobite čarobne moći i snage. Ona pokriva ljudsko tijelo i prisajedinjuje se, spaja se, ona i čovjek postaju jedno. S pojedinim dijelovima nošnje mogu se bacati uroci kojima se uništava ljubav i tijelo. Posebni rituali, poput posvećenja odjeće u crkvi, škropljenje svetom vodom, kađenje tamjanom i biljkama, stavljanje na vagu i drugo, imaju cilj da se odjeća pročisti i da onima koji je nose osigurava dobro i sreću. U patrijarhalnom svijetu Bugara stroge su odredbe u odnosu na nošenje odjeće i češljanje kose. Odanost tradiciji određuje i tradiciju nošnji, jer odjeća, kao čovjekov izvanjski biljeg, ima za cilj ne da ga razlikuje, nego da bude kao i drugi, da bude dio zajednice koja mu daje snagu.

3. Nevjestina nošnja – Dupniško, sredina XIX. st.
4. Svečana ženska nošnja – selo Enikoj, Uzunkjuprijsko, dr. pol. XIX. st.

 

Bugarska narodna nošnja impresionira svojim bogatstvom i raznolikošću. Razlog tim nebrojenim oblicima nije samo u činjenici što potječe iz različith mjesta i tradicija, nego i zbog toga što sadržava obilježja roda i plemena – Tračana, Slavena, Prabugara, koja su sudjelovala u stvaranju bugarskog naroda, što je ostalo zapečaćeno iz tih davnih vremena i stoljećima dalje i prenošeno i mijenjano.

5. Nevjestina nošnja – grad Gjumurdžina, dr. pol. XIX. st.
6. Svečana zimska ženska nošnja – selo Izvor, Radomirsko, dr. pol. XIX. st.

 

Karakteristične boje bugarske nošnje su bijela, crvena i crna. U narodnoj svijesti bijela boja se povezuje sa čistoćom i nevinošću, sa svetim i plemenitim. Crvena boja je boja krvi, sunca i života, muškosti, a crna se veže uz prastara vjerovanja i kult Božice Majke, zemlje i plodnosti. Magiju nošnji čini sklad uzoraka – vezova i ukrasa, koji iz njih struje; u blještavilu srme, dukata, šljokica i perli koje krase odjeću; u neobičnim oblicima napravljenima od gajtana i vrpci.

7. Svečana ljetna nošnja – selo Kovačevica, Gocedelčevsko, dr. pol. XIX. st.
8. Svečana ženska nošnja – grad Debar, kraj XIX. st.

 

Ženske nošnje svoj konačni izgled i cjelinu dobivaju s ukrasima za glavu. U tradicionalnoj bugarskoj kulturi djevojke ne pokrivaju kosu, što je znak njihove slobode. Njihova je kosa ispletena u mnoštvo pletenica i urešena cvjetnim vjenčićima, ukrasnim trakama, vunenim gajtanima, perlama, dukatima i ukrasima od školjki. Udate žene kosu pokrivaju kapama i maramama, tkanima i vezenima, u bojama usklađenima sa svim ostalim dijelovima nošnje.

9. Mladoženjina nošnja – selo Podgore, Belogradčijsko, sredina XIX. st.
10. Svečana muška nošnja, selo Čiren, Vračansko, sr. XIX. st.

 

Odjeća Bugarki nije samo bajkovita slika, ona i miriše – a mirišu kitice bosiljka i zdraveca, smilja i ruža, jabuke i dunje koje nose s odjećom. S nošnje dolaze i nježni zvukovi, jer ženski nakit – lančići oko čela, naušnice, ukrasi na kapama, držači kapa, privjesci, kopče, narukvice, ogrlice… zvone pri svakom pokretu, koraku, plesu…

11. Svečana muška nošnja, selo Gajtaninovo, Gocedelčevsko, dr. pol. XIX. st.

 

Nošnje starih Bugara… koje se čuvaju u muzejskim zbirkama, oblače na smotrama folklora, oživljavaju na odjeći narodnih pjevača i plesnih ansambala, nadahnjuju suvremene modne kolekcije… dio su onog nasljeđa koje nas čini Bugarima i daje nam snagu da napredujemo.

 

(Prevela Katica Sedlar)

 

Čarolija bugarskih narodnih nošnji, II dio >

 

——————————————————————————————

*Ilustracije iz „Bugarske narodne nošnje“, Veska Borisova, Anita Komitska, Etnografski muzej pri Bugarskoj akademiji znanosti.

——————————————————————————————