OD KNEZA MISLAVA DO WASHINGTONA

 

U životu sve počinje malim svarima. Tako je bilo i s našim časopisom „Rodna riječ“. Njegov put k čitateljima počeo je prije 15 godina iz jednog privatnog stana i sa svega nekoliko entuzijasta. Raško Ivanov, predsjednik tada Društva Bugara u Hrvatskoj, već od samog osnivanja Društva 1998. g., imao je ideju o izdavanju novina ili časopisa koji bi Hrvatima predstavili Bugare. Za izdavanje novina nužna su velika financijska sredstva i ljudski resursi. Izbor je bio – izdavanje časopisa! Usprkos svim zaprekama, prije svega nedostatku prostora, sredstava i ljudi, prvi broj „Rodne riječi“ – glasila Nacionalne zajednice Bugara u Hrvatskoj, objavljen je krajem 2003. g. Od samoga početka ljestvica je podignuta veoma visoko – časopis će biti dvojezičan: na bugarskome i na hrvatskome jeziku!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Entuzijazam i energija Raška Ivanova bili su zarazni za ekipu koja je ostvarivala njegovu ideju. Prisjetimo se imena prvih suradnika: Eli Lazarova Sladić, glavna urednica, Tatjana Dunkova, pomoćnica glavne urednice, Raško Ivanov, Katica Brajković, Stojan Stojanov, Marijana Bijelić i Ana Vasung, članovi redakcije, Tomislava Juroš, dizajn i grafička priprema, Mario Sladić i Dubravko Poleti, idejno rješenje naslovnice. Časopis je izlazio uz financijsku potporu tada novoosnovanog Savjeta za nacionalne manjine pri Vladi Republike Hrvatske.

Rodna riječ 2

U svom obraćanju čitateljima, Raško Ivanov je iznio glavne zadaće „Rodne riječi“: „Ispričati i pojasniti mnoge činjenice, povijesne događaje, kako bi se ispravile nepravedne optužbe, da bi se na najmanju moguću mjeru sveli godinama gomilani stereotipi i da sve upoznamo s bugarskim narodom, s Bugarskom, s onima koji su kroz stoljeća razvijali i čuvali bugarsko-hrvatske odnose.“

U drugi broj, objavljen početkom 2004. g. uključena je i rubirka „Iz života naše Zajednice“. Iz teksta postaje jasno kroz kakve i koliko teškoća, strahova i neizvjesnosti je prolazila redakcija časopisa. Evo što je pisao predsjednik Zajednice, Raško Ivanov: „Poslije izlaska prvoga broja našeg časopisa, jako sam strahovao da se ne ponovi 1942. godina, kad je zbog rata prvi broj dvojezičnog časopisa „Zagreb – Sofija“ bio ujedno i posljednji broj. Ali, mi smo prešli Rubikon i čini mi se da više nema opasnosti za ‘Rodnu riječ’. Iz reakcija običnih ljudi i onih iz institucija vidljivo je da je časopis ispunio jednu veliku prazninu i što je najvažnije, da ima važnu ulogu u okupljanju i očuvanju bugarske zajednice u Republici Hrvatskoj. Zasad postoji samo jedan problem, a on je financiranje. Iznos koji je 2004. odobrio Savjet za nacionalne manjine bit će dostatan za dva broja ove godine, a ne za četiri kako smo planirali.“ Ali, Raško Ivanov priopćio je i jednu vrlo lijepu vijest: odlukom zagrebačkog gradskog poglavarstva, od 1. listopada 2004.g. Bugarskoj zajednici dodijeljen je prostor u jednoj od središnjih zagrebačkih ulica – u Ulici kneza Mislava, na broju 13. Tako i redakcija već ima mjesto gdje će se okupljati i raditi. Kažu da je brojka 13 nesretna… Ali, vrijeme će pokazati da za naš časopis to nije tako. Naprotiv!

Rodna riječ 11

U proteklih 15 godina mijenjali su se članovi redakcije, grafički izgled, rubrike. U 2005. g. objavljena su tri broja časopisa, od trećeg broja glavna urednica bila je Marija Ivanova. S novim grafičkim izgledom „Rodna riječ“ počela je izlaziti 2006. g. U časopisu su se pojavile i nizale rubrike „Što je novo?“, „Prisjetimo se…“, „Bugari kojima se ponosimo“, „Predstavljamo vam…“, „I to je Bugarska“, „Naš gost“, „Bugarsko kulturno nasljeđe“ , „Otkrijte ljepote Bugarske“, „Književna gostoprimnica“, „Osobne veze“, „Zagrebački đaci“ i druge. Od 2012. g. glavna urednica „Rodne riječi“ je Diana Glasnova. Ali, glavni ciljevi časopisa od samoga početka do danas ostali su isti – potvrđivanje bugarske zajednice u Hrvatskoj, bugarsko-hrvatskih odnosa kroz stoljeća i danas, potpora međusobnom upoznavanju naših dvaju naroda, očuvanje bugarskih tradicija, običaja i jezika, upoznavanje hrvatskog društva s poviješću i prirodnim ljepotama Bugarske. Da, u časopisu je i jedna rubrika koja se nije promijenila i nije nikad izostavljena – od prvoga broja do danas. Riječ je o rubrici „Naša bugarska kuhinja“! Na radost svih ljubitelja dobre hrane i naših hrvatskih prijatelja kojih je iz godine u godinu sve više i više.

„Rodnu riječ“ šaljemo predsjedničkim institucijama, parlamentima, vladama, ministarstvima kulture, nacionalnim knjižnicama, akademijama znanosti i nizu drugih organizacija u Hrvatskoj i Bugarskoj. Dobivaju je istaknuti kulturni, politički i društveni djelatnici. Iz godine u godinu dobiva sve više pohvala i priznanja. Časopis je proglašen najboljim među časopisima nacionalnih manjina u gradu Zagrebu, emisija hrvatske nacionalne televizije „Prizma“, koja prati djelovanje i aktivnosti nacionalnih manjina, emitirala je posebnu emisiju posvećenu našem časopisu. Godine 2010. redakciji su upućene pohvale i pozdravi iz Kabineta predsjednika Georgija Prvanova. Veliko priznanje stiglo je i s druge strane Atlantika – od 2016. g. „Rodna riječ“ je dio fonda američke Kongresne knjižnice u Washingtonu, koja je otkupila sve dosad objavljene brojeve časopisa, a s predstavnicima Knjižnice dogovoreno je da im nadalje redovito šaljemo i svaki novoizašli broj. Za redakciju je osobita čast da časopis Nacionalne zajednice Bugara u Hrvatskoj bude među onih više od 160 milijuna jedinica, na oko 470 jezika, koji se čuvaju, u stvari, u nacionalnoj knjižnici Sjedinjenih Država.

Teški su bili prvi koraci „Rodne riječi“. Ali, entuzijazam, neprestana želja za poboljšanjem i trud svih suradnika i članova redakcije, od 2003. godine do danas, doveli su časopis na veliki put od zagrebačke Ulice kneza Mislava do Washingtona.

Prevela Katica Sedlar