20.05.2014.
Autor: Maria Ivanova • Sofija, Plovdiv, Varna, Veliko Trnovo – ova četiri prekrasna bugarska grada nominirana su za sudjelovanje u natjecanju za Europsku prijestolnicu kulture 2019. godine. Suglasno Odluci 1622/2006. g. /EO, Bugarska i Italija pozvane su da odaberu gradove (po jedan iz svake zemlje), koji će dobiti naslov „Europska prijestolnica kulture“ za 2019. g. Nastavak članka...
Autor: Maria Ivanova •
Moto kandidature glavnog grada Bugarske za Europsku prijestolnicu kulture 2019. g. je „Razmijeni Sofiju“. Razmjena je čin bez kojeg se ne može dogoditi ni kultura ni društveni život, gospodarstvo, povijest, turizam. Razmijeniti znači dijalog, znači partnerstvo, uzajamno uvažavanje i uzajamno poštovanje.
Autor: Maria Ivanova •
Moto kandidature Velikog Trnova za Europsku prijestolnicu kulture 2019. g. je “Stvarajmo sreću!” On odražava vjeru građana da se stvaralaštvom, kulturom i umjetnošću može izgraditi ne samo materijalno blagostanje ljudi i društva, nego da se stvori i osjećaj sreće.
“Zahvaljujući Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Gradu Zagrebu prvi broj „Rodne riječi“ izašao je 2003. g. U to vrijeme bili smo u mogućnosti objavljivati jedan broj godišnje. Stvari su se postupno pokrenule, pa danas eto, 10 godina kasnije, objavljujemo već četiri broja godišnje…”
Autor: Raško Ivanov •
Brzo i neprimjetno prošlo je desetljeće od izlaska prvog broja časopisa „Rodna riječ“, glasila Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj. I evo, danas se s ponosom prisjećamo 2003. godine, godine u kojoj je objavljen prvi broj našeg časopisa. Na prvi pogled ništa neobično. Svaka manjinska zajednica u gradu Zagrebu ima svoju tiskovinu, pa ću se pokušati prisjetiti početaka „Rodne riječi“.
Autor: Anita Komitska •
Nošnja starih Bugara, koja je u osnovna dva tona – bijelom i crnom (tamnosivom, smeđem, tamnocrvenom), na prvi pogled je vrlo jednostavna, no na toj savršenoj jednostavnosti boja napravljene su mnoge komponente muške nošnje.
Autor: Diana Glasnova •
Čak i čitatelji koji nisu veliki ljubitelji operne umjetnosti sigurno znaju za jedno od najvećih svjetskih opernih kazališta – La Scalu u Milanu, Italija. Otvoreno je 3. kolovoza 1778. g. izvedbom opere Antonija Salierija Europa riconosciuta. Nakon 1830. godine La Scala postaje jedna od najpopularnijih opernih scena u Italiji i mjesto za premijere najpopularnijih talijanskih skladatelja – Gaetana Donizettija, Vincenza Bellinija, Giuseppea Verdija, Giacoma Puccinija i drugih.
Od 31. ožujka 2014. bugarski državljani u inozemstvu mogu se prijaviti za glasovanje na izborima za Europski parlament. Za izbor zastupnika iz Bugarske za Europski parlament imaju pravo svi bugarski državljani stariji od 18 godina, a koji su živjeli najmanje tri posljednja mjeseca u Bugarskoj ili u nekoj drugoj državi članici Europske unije
Nacionalna zajednica Bugara u Republici Hrvatskoj vas poziva na tečaj bugarskog jezika za djecu i odrasle. Nastava će se održavati dva puta tjedno u prostorijama Bugarske zajednice, u ulici Kneza Mislava br.13 u Zagrebu. Želimo napomenuti da je tečaj besplatan!
Autor: Anita Komitska •
Nošnje starih Bugara… Što one znače nama, njihovim potomcima? Za jedne to su odjevni predmeti pronađeni u staroj bakinoj škrinji. Za druge – uspomena i čar iz jednog prošlog vremena, vremena spokoja, harmonije, mudrosti i dobrote.
Autor: Diana Glasnova •
Godinu dana poslije obilježavanja 100. obljetnice stvaranja Prve bugarske simfonije (Zagrebačke) Nikole Atanasova, u studenome 2013. bit će 100 godina od rođenja velike operne umjetnice Marijane Radev.
Autor: Diana Glasnova •
U bugarskoj povijesti mnogo je sudbonosnih trenutaka. U većini slučajeva nju su vodili zaslužni, snažni ljudi. Poslije kana Asparuha, osnivača bugarske države, neosporno je takav bio kan Boris (Bogor, Bogoris), koji je na bugarsko prijestolje došao 852. g. Sudbina je odredila da Boris obavi dva povijesna čina – pokrštavanje i prosvjećivanje bugarskog naroda.
Autor: Diana Glasnova •
Kad netko spomene ime velikog bugarskog slikara Vladimira Dimitrova-Majstora, pred očima mi je uvijek lelujavo, zrelo, žuto klasje pšenice. Ili vidim povijene grane, prepune crvenih jabuka. Ili mi se osmjehuju lijepe mlade Bugarke u narodnim nošnjama.
Autor: Diana Glasnova •
Samo dva mjeseca nakon 41. rođendana, ispod vrha Mount Everesta poginuo je prvi Bugarin koji se popeo na najviši vrh na svijetu – sam, bez boce s kisikom, jednom od najtežih ruta, po Zapadnom grebenu, zvanom Okrutan put. Godine 1979., trojica Slovenaca, Hrvat Stipe Božić i jedan Šerpa, a 1984. g. petorica Bugara (Hristo Prodanov, Ivan V’lčev, Metodi Savov, Kiril Dokov i Nikolaj Petkov) popeli su se na Mount Everest po Okrutnom putu.
Autor: Maria Ivanova •
U sjeverozapadnoj Bugarskoj, nedaleko od znamenite Kule Babe Vide u Vidinu i očaravajućih Belogradčanskih stijena, nalazi se još jedna turistička znamenitost, znamenitost koja objedinjuje magiju bugarske prirode i bogatstvo europske povijesti. Riječ je o špilji Maguri – jednoj od najvećih i najpoznatijih bugarskih špilja. Njezine neobične galerije, izdubljene u vapnencu Rabiške mogile, blizu su najvećeg unutarnjeg jezera u Bugarskoj – Rabiškog jezera.
Autor: Diana Glasnova •
Prema anketama talijanskih i stranih novinara, Leonardo Da Vinci je najveća ličnost Italije svih vremena. I nekako se posve prirodnim čini da putnike ispred središnje rimske zračne luke Fiumicino, jedne od najprometnijih u Europi, pozdravlja Leonardova statua. Visoko uzdignutom lijevom rukom pokazuje prema nebu, a na dlanu desne drži maketu svog letačkog stroja. U Italiji, domovini najvećih kipara i slikara, veličanstvena 9-metarska brončana figura rad je jednoga stranca – Bugarina Asena Pejkova.
Autor: Maria Ivanova •
U jesensko jutro, središtem Sofije teško je odzvanjao zvuk crkvenog svečanog zvona. Bilo je to veliko zvono crkve, spomenika kulture „ Sv. Aleksandar Nevski“. Njegov je veličanstveni zvuk nekoliko minuta lebdio ponad ljudi, automobila i okolnih zgrada-simbola grada – Sofijskog sveučilišta, Nacionalne knjižnice, Umjetničke akademije…
Autor: Marija Ivanova •
Ove godine navršava se 135 godina od rođenja Elina Pelina. Tim povodom, međutim, neću predstaviti njegovu biografiju. Jer, u jednom svom razgovoru za novine rekao je: „Mi, pisci, nemamo biografiju.“ Također, neću ni veličati njegova djela. „Kakva djela, hej! Ja nisam pisao djela“ – uzviknuo je posve prirodno i šaljivo Elin Pelin kad je Todor Borov odlučio tiskati njegova djela.
Autor: Dr. Ljubomir Georgiev •
Godine 1762. – točno prije 250 godina, Paisij Hilendarski, svećenik sa Svete Gore, Atosa, završava svoju knjigu „Povijest slavjanob’lgarska“.
Autor: Ilina Radeva •
Putovanje u minulo vrijeme stare bugarske prijestolnice, simbola Drugog bugarskog carstva, u Carevgrad Trnovo – Veliko Trnovo!
